Novi trend u bogatim zemljama: Djeca sa sela rastu viša od gradske djece

Globalna studija objavljena u časopisu Nature otkrila je da je prosječna visina gradske djece i adolescenata između 5 i 19 godina sada nešto niža od visine njihovih vršnjaka u ruralnim područjima u većini zemalja, a ta je razlika posebno uočena u bogatim zemljama poput SAD-a, Velike Britanije i Francuske.

Tamo gdje smo povijesno vidjeli prilično jasnu korist od života u gradovima, ta je korist s vremenom neznatno smanjena, kaže Honor Bixby, koautorica studije i znanstvenica na Sveučilištu Essex u Engleskoj. Dodaje sa se može smatrati pozitivnim to što ruralna visina djece stvarno sustiže onu gradske. S druge strane, znanstvenici još uvijek pokušavaju razjasniti zašto se to točno događa, piše Zimo.

“Urbana prednost”

Gradovi se već dugo povezuju s boljim zdravljem, što znanstvenici nazivaju “urbanom prednošću”, zbog boljeg pristupa ljudi kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi, obrazovanju, sigurnosti i prehrani. Prepreke tim resursima mogu posebno utjecati na ključni rani rast djece.

Ova rana faza života doista određuje ton za zdravlje u odrasloj dobi i kasnijem životu. Visinu i indeks tjelesne mase (BMI) posebno promatramo kao antropometrijske mjere rasta i razvoja, jer na visinu i težinu utječu i kvaliteta prehrane, ali i zdrav životni okoliš, kaže Bixby, koja je radila na studiji zajedno s više od 1500 znanstvenika iz Noncommunicable Disease Risk Factor Collaborationa, svjetske mreže znanstvenika i liječnika.

Studija obuhvatila podatke 71 milijuna ljudi

Studija je analizirala podatke 71 milijuna sudionika iz 2325 populacijskih studija, provedenih između 1990. i 2020. godine u 200 zemalja i teritorija. Godine 1990. djeca koja su živjela u gradovima bila su viša od one u ruralnim područjima, iako je u većini zemalja s visokim dohotkom ta razlika bila zanemariva. Međutim, do 2020. godine, dok se visina općenito povećavala kod djece u urbanim i ruralnim područjima, djeca u gradovima bilježe manji porast u visini u većini zemalja, pokazala je nova studija.

Ono što se pokazalo kao sjajan rezultat, pogotovo jer se pokazalo da su razlike u BMI-u zapravo daleko manje, bila je visina. Kada govorimo o malom urbanom nedostatku, kažemo da je prosječna visina stanovništva koje živi u gradovima nešto niža od prosječne visine nekoga tko živi u ruralnom području u istoj zemlji, pojašnjava Bixby.

Što je uzrokovalo promjenu trenda?

Promjena bi mogla značiti i da se jaz u zdravstvenim resursima između tih dviju populacija smanjuje. No, je li to zato što se zdravlje ljudi u gradovima pogoršava ili zato što zdravlje onih u ruralnim područjima sustiže, pitanje je na koje znanstvenici još uvijek traže odgovor.

Također je teško utvrditi jesu li promjene uzrokovane socioekonomskim čimbenicima, promjenama stanovništva ili mješavinom navedenih faktora, kaže Mahesh Karra, asistent profesora politike globalnog razvoja na Sveučilištu u Bostonu, koji nije bio uključen u novu studiju.

Prirodne migracije kao uzrok?

Prirodne migracije i širenje urbanog razvoja čimbenici su koji bi mogli utjecati na to tko danas živi u gradovima. Prema izvješću Ujedinjenih naroda iz 2018. godine, 55 posto svjetskog stanovništva tada je živjelo u urbanim područjima.

Prvi put u povijesti čovječanstva većina ljudi živi u urbanim područjima, ali to sada mijenja relativni sastav onih koji žive u ruralnom području u odnosu na urbano područje. Sastav se također mijenja jer postoji puno migracija iz ruralnih u urbana područja. Ljudi su danas puno mobilniji i postaje teško razdvojiti te prosječne učinke, pojašnjava Karra.

Bixby pak kaže da bi migracija mogla biti temelj nekih promjena, ali vjerojatno nije glavni čimbenik novootkrivenih trendova. “Istina je da jednostavno nemamo podatke da bismo mogli pravilno kvantificirati ulogu migracije u našoj studiji”, naglašava Bixby. I Karra se slaže da migracija vjerojatno nije glavni pokretač promjene visine djece i adolescenata u gradovima.

Cinično je gledište ako zamislite da se bolesniji ljudi sele iz ruralnih u urbana područja jer znaju da urbana područja pružaju bolju skrb, objašnjava Karra. To bi u teoriji moglo sniziti razinu zdravlja u gradovima i smanjiti jaz između stanovništva, ali samo ako urbana područja padaju u smislu njihovog napredovanja, dodaje Karra.

Uglavnom vidljivo je da se i u urbanim i u ruralnim područjima zdravlje poboljšava, a BMI i visina rastu s vremenom. No ti parametri rastu brže u ruralnim područjima nego u urbanim područjima, a to je konvergencija u kojoj se sada može vidjeti ili bolje zdravlje, ili bolji odabir sastava ljudi koji ostaju u ruralnim područjima, pojašnjava Karra.

Dnevnik.ba