Monika s djecom u Ruandi
Mostarka učila djecu u Ruandi rukometu: Što većina nas podrazumijeva - njima je luksuz
Da od svojih snova ne treba odustati primjer je mlada Mostarka Monika Milićević. Ova 23-godišnja rukometna trenerica nedavno se vratila iz Ruande u kojoj je provela tri mjeseca. A tamo ju je odvela želja za volontiranjem i da djecu Ruande, točnije mjesta Kiwumu, nauči osnovama rukometa, piše federalna.ba.
Tromjesečni boravak u Ruandi mladoj Mostarki Moniki Milićević pogled na život je promijenio iz korijena. Da je sretna s onim što ima - naučili su je oni koji to nemaju.
“Kad odeš tamo, 5.000 kilometara daleko od kuće, shvatiš da ljudi nemaju vodu, struju, hranu, osnovne potrepštine, djeca hodaju poderana, gola, bosa”, priča Monika.
U Afriku je otišla kao trenerica rukometa, uz pomoć fra Ivice Perića, misionara koji tamo živi 31 godinu, ravnatelja centra “Otac Vijeko” u selu Kiwumu u Ruandi. U Centru je djeci omogućeno školovanje. Školu obožavaju, najviše jer im je tu osiguran obrok, a primjera radi, u selu jedu tek tri ili četiri puta tjedno.
“Kad ti dođe dijete i kaže da je gladno, to je stvarno prijelomna stvar u svemu tome”, ističe Monika.
Osnovne, za svakodnevni život potrebne stvari, koje većina podrazumijeva, njima predstavljaju luksuz.
“Bicikl im je sve. Do tada nisam vidjela da netko ormar prenosi na biciklu”, prisjeća se Monika.
Posebno oduševljenje je doživjela kad je mališanima donijela rukometne lopte, koje su tada prvi put vidjeli. Sa svojim malim afričkim prijateljima i daljnje je u kontaktu. Šalju joj videozapise i fotografije kako, nakon njezina odlaska, napreduju treninzi.
“Šalju mi učitelji videe, i fra Ivica mi šalje kako su krenuli opet s treninzima. Oni i dalje treniraju, ja sam si dala truda da i učitelje naučim barem osnovama rukometa i suđenju utakmice”, navodi.
Kako bi nastavili školovanje i kvalitetne izvannastavne aktivnosti, pomoć stiže i iz naših krajeva putem "Udruge Srce za Afriku" i projekta "Prijatelji Centra otac Vijeko".
“Donacijom od 100 eura ili 200 KM se školuje jedno dijete, sve ide u istu zajedničku blagajnu, nema kumstava”, ističe Monika.
Svoju misiju Monika je donekle ispunila, ali u Afriku se, kaže, planira vratiti.
“Kad takvo nešto vidite i doživite ne možete ostati imuni na to i reći: evo bila sam, vidjela sam, to je to! Nego, jednostavno, i odavde i u svakom trenutku svog života sigurna sam da ću se truditi, pomagati i raditi sve za tu djecu da u budućnosti imaju neki bolji, pristojniji život. Samo da imaju malo bezbrižnije djetinjstvo, ništa više”, zaključuje ova mlada Mostarka.
Dnevnik.ba