UNUTARNJE RAZGRANIČENJE Bosna i Hercegovina je već podijeljena, granice su jasno iscrtane

Jedan od najčešćih i najvećih mitova koji je razvijan u postratnoj BiH je onaj o tzv. "tigrovoj koži", odnosno velikom stupnju etničke izmiješanosti stanovništva koja onemogućava konstitutivne narode, prvenstveno Hrvate i Bošnjake u FBiH, da iscrtaju granice međusobnog razgraničenja.

Kao i toliko toga u modernoj BiH, i ovo je jedna očigledna laž.

Naime, tri konstitutivna naroda danas su vrlo jasno teritorijalno podijeljena i mit o "tigrovoj koži" ostao je upravo samo to - mit. 

Granice Republike Srpske su jasne i tu nema gotovo nikakvih prijepora. Srbi su tijekom rata uspostavili svoj politički, pravni i administrativni entitet koji živi i danas i koji srpskom narodu jamči njihov suverenitet i političku samobitnost.

"Suživot" Bošnjaka i Hrvata u FBiH pokazao se pak kao totalni fijasko. Riječ je o međunacionalnim odnosima kojima nitko nije zadovoljan i koji polako ali sigurno odvode BiH u propast. Bošnjačka politika se nikako ne može odreći mogućnosti nametanja Hrvatima političkih predstavnika izabranih bošnjačkim glasovima, dok se istovremeno hrvatska politika ne može odreći prava koja Hrvati imaju kao konstitutivan narod, uključujući legitimno političko predstavljanje.

Već 20 godina tako traje igra kojoj je konačan cilj iz BiH odstraniti ne samo hrvatske političke predstavnike, nego i stanovnike BiH koji su politički Hrvati. Upravo je to igra koja razara BiH i zbog koje je ona danas praktično klinički mrtva. Na životu je održavaju samo aparati međunarodne zajednice.

Kao jedna od posljednjih mogućnosti koje mogu Bosni i Hercegovini ipak omogućiti opstanak je uspostava nove federalne jedinice i to s hrvatskom većinom. Kroz svoju federalnu jedinicu Hrvati bi mogli lako ostvarivati svoju konstitutivnost, pitanje izbora legitimnih političkih predstavnika bio bi riješeno, riješila bi se i problematika raspodjele prihoda od neizravnih poreza te, što je najvažnije, napokon bismo se mogli odmaknuti od trovanja javnosti međunacionalnim nadmudrivanjima i pokušati krenuti u smjeru integriranja triju podijeljenih bh. društava.

Sarajevo, naravno, odbija i svaki spomen uspostave hrvatske federalne jedinice i to iz prostog razloga što žele kontrolirati cijeli teritorij FBiH. Žele FBiH pretvoriti u unitarni entitet pod bošnjačkom dominacijom i tu nema ništa novo.

Kao jedan od glavnih argumenata koji se koristi protiv uspostave hrvatske federalne jedinice je tobožnja nemogućnost teritorijalnog razgraničenja između Hrvata i Bošnjaka. No, granice su već povučene i vrlo žive u praktičnom životu.

Najpreciznije granice hrvatske federalne jedince svakog mjeseca se ogledaju kroz distribuciju računa za struju Elektroprivrede HZHB i Elektroprivrede BiH.

Hrvatska federalna jedinca danas je onaj prostor do kojeg dopiru računi EP HZHB i to je više nego jasno.

S obzirom na to da Sarajevo ne može i neće prihvatiti Hrvate kao ravnopravan politički narod, hrvatski politički predstavnici trebaju početi misliti kako organizirati život na dijelovima BiH na kojima dominantno žive Hrvati. Od države Bosne i Hercegovine hrvatski narod više nema što očekivati. Država Bosna i Hercegovina se polako ali uporno pretvara u najvećeg neprijatelja vlastitoga stanovništva.

Stoga hrvatska politika ne bi smjela dozvoliti daljnju eroziju vlastitoga naroda u BiH. To se zapravo može uraditi još samo kroz uspostavu hrvatske federalne jedinice u BiH. Sve drugo je (samo)zavaravanje.

Nema konstitutivnosti bez teritorija na kojem se ta konstitutivnost materijalizira. 

Dnevnik.ba