Među Hrvatima u BiH posljednjih dana vladaju podijeljeni osjećaji: s jedne strane oduševljeni smo uspjehom koji je na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji već do sada ostvarila hrvatska nogometna reprezentacija, no s druge strane već mjesec dana prisiljeni smo trpjeti dociranja iz Sarajeva o tomu kakav bi naš odnos prema tom uspjehu trebao biti, kao i negiranje činjenice da Hrvati u BiH uopće pripadaju sveukupnom hrvatskom nacionalnom korpusu.
Ma koliko te i takve priče bile debilne, bezvrijedne i kao takve vrijedne ignoriranja, one nam ipak puno toga govore o tomu kako bošnjački politički, intelektualni i medijski mainstream gleda na svoje susjede Hrvate.
Iako je sredinom lipnja, kad je prvenstvo počinjalo, sve izgledalo uobičajeno za bh. prilike, stvari su brzo eskalirale. Najprije je iz Sarajeva počeo dolaziti po koji stidljivi glas da im smeta što komentatori na BHT-u „navijaju“ za reprezentaciju Hrvatske. Potom se otvorenije počelo napadati sve bh. Hrvate zbog navijačkih parola iz Širokog Brijega, a da bi se krug zatvorio „skandalom“ u kojem je glavni lik dječak koji u prolazu u kameru uzvikuje parolu kojom se veliča ratni zločin genocida u Srebrenici.
Ovdje treba jasno reći da je odium koji su navijači iskazali prema „Bosni“ opravdan – jer to je izraz neslaganja s višedesetljetnim oduzimanjem političkih prava hrvatskom narodu, usmjeren je na politički okvir a ne na BiH kao domovinu; dok su parole vezane za ratne zločine potpuno neprihvatljive. Jednako kao što je neprihvatljivo i pozivanje na linč djeteta.
Kako je prvenstvo dolazilo svome kraju svi Hrvati u BiH, osim Željka Komšića, Slave Kukića i sličnih „halal Hrvata“ postali su „kockoglavi“, „fašisti“, „Bošnjaci-katolici“… Postali su sve samo ne građani BiH hrvatske nacionalnosti.
Komentari na društvenim mrežama sarajevskih medija su jednostavno odvratni, a svoj obol su dali i velikobošnjački novinari islamističko-socijalističke provinijencije, koji su, recimo, objavljivali fotografije maloljetnog djeteta i pozivali na njegov linč.
Naravno, sve je to bila podloga za skriveni i time opasniji narativ koji kazuje da u BiH postoje osobe koje se izjašnjavaju kao Hrvati, ali su to zapravo fašisti kojih se treba riješiti, odstraniti iz zemlje. Takve tvrdnje dolaze iz usta onih koji za sebe misle da su kozmopoliti, da je njihov pogled na svijet jedini ispravan i da svi drugi treba da se ili prilagode ili odu iz BiH.
No, tu ima i još jedna dimenzija. Naime, Sarajevo nikako ne može prihvatiti hrvatski uspjeh na bilo kojem polju, pa ni sportskom. Sjetimo se samo jala nakon što je Zrinjski obranio naslov prvaka BiH u nogometu, pa uspjeha hrvatskih klubova u košarci i rukometu – gotovo da nisu uspjeli doći ni na jednu sarajevsku naslovnicu.
I onda ti i takvi pričaju o budućnosti i o suživotu, dok istovremeno, što otvoreno, što prikriveno, negiraju temeljne identitetske odrednice cijelog jednog naroda. Jednako tako cijelom jednom narodu negiraju nacionalna prava, pa čak i po cijenu nepoštivanja Ustava BiH.
No, sve to ipak ne smije ni Hrvatima niti navijačima hrvatske nogometne reprezentacije pokvariti samo finale Svjetskog nogometnog prvenstva. Sad je vrijeme da se uživa u sportskim uspjesima, jer nas problemi življenja u BiH čekaju i nakon 15. srpnja.
Dnevnik.ba