Danas smo svjedočili kraju mita o Sarajevu kao „europskom Jeruzalemu“ i potvrđivanju nove stvarnosti u kojoj su katolici postali i službeno građani drugog reda u glavnom gradu BiH.
Nakon što je završena sveta misa za žrtve Bleiburga i Križnog puta u sarajevskoj katedrali Srca Isusova, kojoj je nazočilo 20-ak vjernika i desetak svećenika te nekoliko kamermana i jedan fotograf, ostaje gorak okus spoznaje da su tim događajem katolici i formalno postali drugorazredni građani u gradu kojeg su stoljećima gradila zajedno s vjernicima drugih religija kao i s ateistima.
Činjenica da je ograničeno prisustvo vjernika na svetoj misi, dok je istovremeno Sarajevom marširalo na stotine prosvjednika, koji su se čak i zagrlili te plesali kolo, jasno govori kakav je danas u Sarajevu položaj katolika.
Katolicima se zbog koronavirusa brani ulazak u crkvu, dok se istovremeno podržavateljima ubojica nevinih ljudi, jugonostalgičarima i totalitaristima dozvoljava kršenje mjera propisanih zbog tog istog virusa. Toliko o jednakim kriterijima.
Također, sablažnjava činjenica da se danas u Sarajevu sveta misa održala pod izuzetno snažnom zaštitom policije, što se ne bilježi na europskom tlu u novijoj povijesti. No, Sarajevo je tu da nam pokaže kakav je život sutrašnjice za katolike u BiH.
Iako je kardinal tijekom same mise, kao i u danima koji su joj prethodili, slao samo poruke ljubavi, to i dalje nije spriječilo veliki broj Sarajlija da upućuje poruke nabijene govorom mržnje i pozivima na linč kako samom kardinalu tako i katoličkoj crkvi u cijelosti. Kardinal, crkva, hrvatske političke stranke i sam Bleiburg su izjednačeni s ustašama. To znači da su ustaše i oni koji glasuju za hrvatske stranke i oni koji poštuju katoličku crkvu. Dakle, gotovo svi katolici i Hrvati u BiH su označeni ustašama. To pak znači da ih je legitimno čak i ubiti bez suda, kako je to rađeno na Bleiburgu…
Tako smo mogli čuti da prosvjednici neće ništa učiniti danas jer „nismo ludi“, nego da će napad uslijediti za nekoliko dana. Vidjet ćemo hoće li policija ikoga uhititi zbog jasno i glasno izrečenih prijetnji, iako je već sada jasno kako će se svi praviti navini, kao da nisu čuli ništa loše u prijetnjama upućenima kardinalu i crkvi.
Kardinal je pak u svojoj propovijedi govorio o tomu kako se svi trebaju distancirati od svih zločina iz prošlosti. Napomenuo je kako biti prisutan i sudjelovati na misi za žrtve Bleiburškog polja, i za sve žrtve mržnje, "ne može se bez posebnih drhtaja srca i osjećaja duše". Naglasio je da se spontano u srcu budi poštovanje i osjećaj pouzdanja u Boga.
"To je temeljni razlog zašto sam prihvatio u ime svih biskupa u hrvatskom narodu predslaviti misu molitvenog i vjerničkog spomena na 75 godina stradanja ovih žrtava našeg naroda i drugih žrtava", rekao je te istaknuo kako u "prvom redu želimo moliti, da nas ona pročisti od svih gorkih osjećaja i negativnih naboja, koji se po ljudsku olako javljaju pri sjećanju na ova stradanja".
Nadalje je ustvrdio važnost poštovanja žrtava.
"Mi ne možemo zaboraviti svoje pokojne, bilo da su prirodnom smrću umrli, a pogotovo ako ih je mržnja ubila, kojima je na nečovječan način oduzet život. Tko izgubi poštivanje prema takvim žrtvama, pitamo se koje i kakve vrijednosti u sebi nosi? Bojim se živjeti s ljudima kojima ništa nije sveto ili koji su sposobni gaziti po tuđim svetinjama!", ustvrdio je.
Istaknuo je da ga duboko dira činjenica da "nisu otkrivena sva grobišta gdje su masakrirani i pobijeni, zakopani, zatrpani, a negdje i zabetonirani. Kada sam se rodio tada se ta nemila sudbina izljeva mržnje pod krinkom pobjede događala bez suda i samovoljom onih koji su kipjeli od mržnje".
"Danas se spominjemo svih koji stradaše u logorima, planinama, dolinama i poljima od Bleiburškog polja preko Dravograda i Maribora, Ogulina i Gospića, Jazovke i maceljskih šuma, Jasenovca i Gline, Kozare i Podgradaca, Križevaca i Bjelovara do Srijemske Mitrovice i Sarajeva, Foče i Zenice, Širokog Brijega i Mostara", rekao je i naglasio da u svoju molitvu "uključujemo i sve stradalnike iz drugih gradova i sela".
Iako, dakle, kardinal moli za duše onih koji su pobijeni bez suda i iz mržnje, to sarajevsku političku, medijsku i društvenu elitu, ali ni brojne građane jednostavno ne zanima.
Ono što oni žele jest jasno pokazati katolicima (time i Hrvatima) gdje im mjesto. Katolici dakle ne mogu čak niti moliti Boga za koga i kako oni žele. To je jedna dimenzija. Druga je da se pokaže „čije je Sarajevo“. Ono je danas bastion totalitarnog jednoumlja na prostoru bivše Jugoslavije. Nekad je s pravom bilo nazivano „europskim Jeruzalemom“, ali danas je ono grad jednog naroda u kojem nema mjesta za druge i drugačije, pa tako ni za katolike.
Ono što se danas dogodilo sarajevskim katolicima, sutra čeka katolike i Hrvate diljem BiH. Odavno se već hrvatska politika u BiH, koja traži poštivanje ustavne jednakopravnosti tri konstitutivna naroda, proglašava manje ili više otvoreno fašističkom. Bosanskohercegovački mediji na hrvatskom jeziku također su već odavno stigmatizirani kao fašistički, a isto vrijedi i za građane BiH koji glasuju za hrvatske političke stranke okupljene u Hrvatskom narodnom saboru. Dakle, cijeli jedan narod se označava fašističkim.
Proces istiskivanja Hrvata iz Bosne i Hercegovine traje već dulje od dva desetljeća i sada ulazi u svoju završnu fazu. Sarajevska politika i pripadajuća joj javnost jednostavno ne prihvaća činjenicu da u BiH žive tri jednakopravna naroda. Sa Srbima su već napravili razgraničenje i svoju pozornost su odavno već usmjerili na Hrvate.
Zbog toga imamo fenomen Komšić, platformaške vlade FBiH i alijanse. Zbog toga se bošnjačkim glasovima biraju Hrvati, zbog toga se ne mijenja Izborni zakon, zbog toga država BiH kontinuirano propada.
Današnji događaj je prekretnica u povijesti BiH i ostat će upamćen kao dan kad su katolici u Sarajevu i formalno pretvoreni u građane drugog reda koji krišom trebaju ići na svetu misu. Hrvate su otjerali ranije, sad su otjerani i katolici.
Dnevnik.ba