Ninoslav Sušilović: Ne nadam se promjenama u Posavini, nego se borim da do njih dođe

Predsjednik ste Posavske stranke. Što razlikuje vašu stranku od drugih stranaka koje su ponudile biračima svoje kandidate za Skupštinu Posavske županije?

O razlikama između Posavske i ostalih stranaka, ako bismo ulazili u programske i vrijednosne razlike, moglo bi se govoriti na dugo i široko, ali ono najbitnije može se svesti u dvije stvari: Prvo, da smo (izuzev novoosnovane „Nezavisni/neovisni“) jedina stranka koja nema centralu u Sarajevu, Banjaluci, Mostaru… Sve odluke koje donosimo donose se u Posavini i nitko sa strane, niti iz jednog „centra moći“ nema apsolutno nikakvog utjecaja na iste.Drugo je naša vjerodostojnost. Za 12 godina postojanja Posavska stranka nikada nije bila u koaliciji s, ovdje već više od 30 godina vladajućim strankama, HDZ i SDA. Djelovanje naših predstavnika u tijelima vlasti je bilo transparentno i uvijek u interesu žitelja naše županije. Jasno smo ukazivali na sve pogrešne, za ovu sredinu štetne, a nerijetko i kriminalne aktivnosti i odluke vladajućih. Ostale stranke, nažalost, ne mogu se time pohvaliti. Istina, bilo ih je koji su „izgledali“ kao prava oporba, ali sve do trenutka dok im se nije ukazala prva prilika, s onima koje su „do jučer“ napadali, dijeliti vlast. Što je još najgore, obnašali su je na isti način kao i njihovi prethodnici koje su tako žestoko kritizirali.

Koje su ključne točke programa Posavske stranke za ove Opće izbore?

Kako smo mi iz Posavske stranke svjesni da nećemo participirati u vlasti jer su se vladajući pobrinuli za apsolutnu dominaciju svojstvenu nedemokratskim društvima u kojima je demokracija samo paravan iza koga se skriva strahovlada i diktatura, tako i elaboriranje kompletnog programa nema previše smisla. Zbog toga smo istakli samo neke inicijative i prijedloge za koje će se naši zastupnici zalagati u svom konstruktivnom oporbenom djelovanju: Besplatnu dodjelu građevinskog zemljišta mladim obiteljima, osiguranje besplatnih udžbenika za sve učenike od 1. do 9. razreda osnovne škole, isplatu jednokratne pomoći od najmanje 2.000 KM za svako novorođeno dijete čiji roditelji žive i rade u našoj županiji,uvođenje besplatnog interneta u sve osnovne škole i njihova modernizacija, zaštitu prosvjetnih radnika od mogućeg tehnološkog viška ili otkaza, osiguranje kvalitetnije i jeftinije zdravstvene zaštite (racionalizacijom zdravstvenih ustanova), osnivanje i razvijanje službi za brigu o bolesnim, starim i nepokretnim osobama, javno objavljivanje svih službenih dokumenata, a naročito izvještaja o financijskom poslovanju Županije i svih javnih institucija, povećanje poticaja u poljoprivredi i gospodarstvu, stvaranje preduvjeta za iskorištavanje prirodnih bogatstava naše županije za razvoj turizma ali i gospodarstva otvaranje županijskog ureda za dijasporu i mnoštvo drugoga.

Koji su po Vama glavni problemi u Posavini koje hitno treba rješavati?

Mislim da je svakom, iole razumnom čovjeku, jasno da je naš najveći problem depopulacija, odnosno odlazak radno aktivnog stanovništva, a s njima i mladih i djece. Ne radi se o „trenutačnom“ problemu nego nečemu čega ćemo posljedice u pravom smislu tek osjetiti u godinama koje dolaze. Naravno, nitko ne ostavlja prijatelje, rodbinu i roditelje tek tako. Ne ostavlja se iz hira zaključana kuća, a cijela obitelj vodi u tuđinu gdje će zauvijek biti stranci i „došlje“, ponajmanje zato što je to, kako nas uvjeravaju, „trend“ i „moderno“ ili, što je još besmislenije, zbog izbornog zakona i „legitimnog predstavljanja“… Otjerali su ih kriminal, korupcija, nepotizam, zloupotreba javnih funkcija, uništavanje industrije i poljoprivrede, rasprodaja javnih dobara, školstvo i zdravstvo na korak do totalnog kolapsa, besperspektivnost, a najviše i iznad svega nepravda! Činjenica da jedni mogu sve, a drugi ništa; da su stranačka pripadnost i socijalni status ključni faktori diskriminacije i nejednakosti; da polupismeni stranački uhljebi odlučuju o sudbinama mladih visoko obrazovanih ljudi. Dakle, depopulacija nije problem nastao „sam po sebi“ nego je posljedica mnogih drugih, godinama nakupljanih, problema i anomalija u našem društvu.

Na koji način ćete se boriti protiv iseljavanja stanovništva iz Posavske županije?

Kao što sam i rekao, iseljavanje je samo posljedica stanja u kome se kao društvena zajednica nalazimo već desetljećima. Da biste eliminirali ili ublažili problem morate znati što su uzroci i djelovati na njihovom rješavanju. U sadašnjem trenutku pričati o povratku onih koji su otišli je besmisleno. Smatramo da je sada najbitnije stvarati pretpostavke da zadržimo barem ovo što je ostalo. Uz iskorjenjivanje svih navedenih negativnosti, koje i jesu osnovni uzrok iseljavanja, i gospodarsko-ekonomski oporavak moguće je zaustaviti trend iseljavanja, a samim time će se otvoriti perspektiva i za povratak naših ljudi iz inozemstva koji bi mogli poslovna iskustva, znanje i kapital stečena u stranim zemljama ulagati u svoj rodni kraj. Hoće li ljudi koji će preuzeti političku odgovornost za ovu županiju imati hrabrosti, mudrosti i iskrene dobre volje da otklanjaju negativnosti koje su nas dovele do situacije da su nam sela poluprazna, da su škole pred gašenjem, zdravstveni sustav pred kolapsom. Vrijeme će pokazati.

Može li Posavina očekivati političku prekretnicu nakon ovih izbora?

Nedavno su me iz jedne međunarodne organizacije pitali nadam li se promjenama poslije izbora. Odgovorio sam da se ja ne nadam, ja se borim da do tih promjena dođe. Nažalost, veliki broj naših sugrađana je odustao od borbe, izgubio elan i nadu u promjenu, pomirio se sa stanjem mrtvila i propadanja kao da je to od Boga, a ne od ljudi, prihvatili su onu mantru koju im vladajući ponavljaju desetljećima kako se ništa ne može promijeniti i odustali od ikakvog društvenog angažmana. Naravno, onda kao posljedicu imamo stanje močvare i žabokračine u kojoj, ne samo da stojimo u mjestu, nego polako ali sigurno i dalje propadamo. Ne mogu reći da sam optimista i da očekujem preokret, mada bih bio presretan da nisam u pravu. Bojim se da će o našoj i sudbini naše djece i dalje odlučivati isti ljudi (ili ljudi istog mentalnog i moralnog sklopa) koji to rade već skoro 30 godina poslije rata i dokle god ne shvatimo da su nam život, budućnost, opstanak, sloboda… nešto puno vrjednije od namještene mirovine, jednokratne pomoći, a naročito praznih priča i šupljih obećanja samo ćemo i dalje tonuti. Nadam se samo da neće biti prekasno. Zato bih iskoristio i ovu priliku da sve žitelje naše županije pozovem da izađu na izbore i iskoriste ono malo što nam je još nisu ukrali: pravo glasa i slobodu izbora.

Dnevnik.ba