Mirela Ahmetović za Dnevnik.ba: Bh. Hrvati u Komšiću nemaju legitimnog predstavnika

Mirela Ahmetović, zastupnica u Hrvatskom saboru i politička tajnica SDP-a Hrvatske, u intervjuu za Dnevnik.ba govori o posjeti predsjednika Milanovića BiH, porukama koje je slao, izmjenama Izbornog zakona, dolasku novog visokog predstavnika u BiH i tome vidi li našu zemlju dijelom europske zajednice. 

Gospođo Ahmetović, Zoran Milanović, hrvatski predsjednik, završio je trodnevni posjet Hrvatima u BiH i naglašavao važnost izmjena Izbornog zakona kako jedan narod drugome ne bi birao predstavnike u vlasti. Kako komentirate njegov posjet i poruke koje je slao?

Koliko sam vidjela, taj posjet nije imao službeni nego radni karakter, predsjednik Milanović je došao na poziv Sveučilišta u Mostaru, a onda je to iskoristio i za posjet pojedinim gradovima u Hercegovini i srednjoj Bosni. Već sam ranije komentirala kako bi bilo dobro da je tajming tog posjeta planiran i za odlazak u Potočare na komemoraciju žrtvama u Srebrenici. No, nemam namjeru ulaziti u protokol predsjednika Milanovića i bilateralne susrete koje bira. Što se tiče samih poruka, one nisu novost u sagledavanju situacije u BiH iz kuta gledanja predsjednika Milanovića, a nije novost i njegov stil kojim te poruke šalje. U svakom slučaju, njegovo djelovanje i način komuniciranja nikoga ne ostavljaju  ravnodušnim.

Iz političkog Sarajeva su na nož dočekali svaku Milanovićevu riječ. Kako vi to komentirate i smatrate li da su vodeće bošnjačke stranke izolirale vlastiti narod i ‘zavadile’ ih sa susjedima?

Kada gledam općenito situaciju u Bosni i Hercegovini, bez namjere da dociram ili da pokušavam pozitivno ili negativno utjecati na unutrašnja pitanja susjedne države, čini mi se da su vodeći političari nacionalnih stranaka i grupacija međusobno izolirali narode koje predstavljaju, ali što je još tragičnije, izolirali su sebe od naroda. To govorim zato što poznajem ljude iz Bosne i Hercegovine, iz sva tri naroda, koji jedni uz druge žive bez ovakvih razmirica kojima ih političari svakodnevno bombardiraju.

Dakle, sukob među vladajućom elitom ne korespondira sa situacijom na terenu, a nekad mi se čini kako bi glavni političari upravo to htjeli kako bi njihovi sukobi dobili na dodatnom legitimitetu. Mislim da je to pogrešna politika i u tom kontekstu treba gledati i izjave bošnjačkih političara koji u Milanoviću vide neku vrstu prijetnje i onda svojim reakcijama pokušavaju antagonizirati vlastito biračko tijelo protiv drugih skupina ili naroda. To isto radi i HDZ, radi i Dodik. Nažalost, na takvoj retorici opstaju na vlasti čineći Bosnu i Hercegovinu taocem vlastite nesposobnosti.

Smatrate li da je u redu da bošnjački narod ima dvojicu predstavnika u Predsjedništvu BiH i tako nameće predstavnike Hrvatima u BiH koji su, zbog neriješenog ustavno-pravnog pitanja, taoci HDZ-a BiH?

Što god odgovorim na to pitanje, ponovno riskiram da me napadnu s jedne ili s druge strane. Ali bit ću konkretna: smatram kako je politički kontraproduktivno da jedan narod bira predstavnika drugom narodu u trenutačnim okolnostima. A trenutačne okolnosti su takve da je Bosna i Hercegovina i po Ustavu i po Daytonu država s tri konstitutivna naroda i da se članovi Predsjedništva BiH biraju iz reda svakog od ta tri naroda. Tome se suprotstavlja interpretacija kako je Komšić legalan izbor jer se formalno bira iz reda hrvatskog naroda u Federaciji. No, koliko je to produktivno za odnose unutar Bosne i Hercegovine, pitanje je na koje bi trebao odgovoriti sam Komšić.

Očigledno je da u njemu Hrvati nemaju legitimnog predstavnika što onda za posljedicu ima getoiziranje Hrvata oko HDZ-a BiH koji svoju politiku bazira upravo na getoiziranju Hrvata i parazitiranju na nemogućnosti da Hrvati izaberu svog legitimnog predstavnika u Predsjedništvo. Dakle, nije problem samo u Komšiću ili u preglasavanju Hrvata, problem je što je HDZ BiH zauzeo poziciju kako samo oni mogu legitimno predstavljati Hrvate.

Ako je to tako, zašto onda svi Hrvati ne glasuju za HDZ, većina njih ni ne izađe na izbore, npr. Čović je dobio 150 tisuća glasova na zadnjim izborima, a Hrvata je u BiH prema popisu nešto više od pola milijuna? Isto tako, Komšić zagovara koncept građanske države i ukidanje principa konstitutivnih naroda. Kako to da onda prihvaća biti dionikom izbornog procesa koji je nacionalno postavljen? Republika Srpska datost je Daytonskog sporazuma, a u biti je entitet stvoren u krvi i na genocidu. Mi i dan danas imamo negiranje genocida u Srebrenici i konstantnu prijetnju secesijom od strane vodećih srbijanskih političara. Što ćemo s tim? Sve su to legitimna pitanja na koja odgovore moraju dati vodeći političari u BiH vodeći računa o dobrobiti svih građana BiH. Ako postoji politička volja i iskrena želja da BiH krene naprijed, ne vidim razlog zašto dogovor ne bi bio izgledan.

Smatrate li da BiH, onako kako je definirana u Daytonu, kao država triju ravnopravnih konstitutivnih naroda, može u Europsku uniju bez da se riješe elementarni problemi - izborni zakon, ustavne reforme, činjenica da svaki narod mora sam sebi birati predstavnike u vlasti?

Bosnu i Hercegovinu vidim u budućnosti kao članicu Europske unije i kao hrvatska političarka smatram da je to prvenstveno interes Republike Hrvatske. Ne bih se postavljala s visoka i pametovala što bi BiH trebala ili ne bi trebala, ali po mom sudu BiH bi svoje probleme trebala riješiti prvenstveno zbog svih svojih građana kako bi oni počeli bolje živjeti. Ako postoje stalni sukobi i animoziteti, ako se svakih nekoliko godina perpetuira kriza vlasti s konstantnom prijetnjom blokade svih političkih procesa i institucija, onda tu prvenstveno pati gospodarstvo, investicije, izvoz, sve ono što neku zemlju čini održivom i stabilnom. Tko najviše pati u takvom sustavu? Građani. Oni koji biraju da bi im bilo bolje, a stvari se ne miču s mrtve točke, oni koji plaćaju te iste političare koje su izabrali da bi im političari godinama okretali leđa i bavili se politikantstvom. Smatram da je došlo vrijeme da se u Bosni i Hercegovini konačno ostvari politički i društveni dogovor o svim bitnim pitanjima i da se građani učine ravnopravnima po svim osnovama, bilo u pravu biranja i legitimnog političkog predstavljanja, bilo u svim egzistencijalnim parametrima. Ljudi u BiH najbolje poznaju vlastitu situaciju i ako ju oni riješe, ne treba im tutor sa strane. Nažalost, vidjeli smo što su tutori sve sa sobom nosili, malo dobroga.

U BiH ovih dana stiže i novi visoki predstavnik. Kako komentirate činjenicu da BiH i dalje funkcionira, skoro 30 godina nakon rata, kao protektorat međunarodne zajednice?

Visoki predstavnik politički je osmišljena funkcija kako bi se osigurala provedba Daytona i mirovnog procesa. Činjenica da je on i dalje u BiH govori upravo o nesposobnosti političkih elita da funkciju visokog predstavnika učine nebitnom. I mislim da je to glavni problem. Dayton je donio mir, ali je onemogućio normalno funkcioniranje BiH što za rezultat ima izostanak političkog dogovora. Ohrabruju najave novog visokog predstavnika kako je gotovo s pričama o promjeni granica i kako su narodi u BiH konstitutivni. Dakle, nema prečaca kojim bi se nametalo novo ustrojstvo BiH bez dogovora sva tri naroda.

Jeste li zadovoljni politikom koju službeni Zagreb generalno vodi prema svim narodima u BiH?

Nisam zadovoljna zato što je ta politika generirala brojne nepravilnosti i nepravde. U prvom redu mislim na nepravdu prema stanovnicima Republike Hrvatske koji plaćaju poreze da bi njihov novac bez ikakvog kriterija išao u drugu državu. Da se razumijemo, poštujem odredbu hrvatskog Ustava koji kaže da je RH dužna skrbiti o Hrvatima izvan Hrvatske. Kao socijaldemokratkinja podržavam i ideju solidarnosti. Ali ta solidarnost mora biti transparentna. Ne može se dogoditi da novac iz hrvatskog proračuna curi bez jasnih pokazatelja kome i zašto. Međutim, to je standardni modus operandi HDZ-a koji novcem hrvatskih poreznih obveznika kupuje glasove ne samo u Hrvatskoj, već i u BiH jer se u izbornoj jedinici za dijasporu biraju tri saborska zastupnika koje redovno na izborima dobiva HDZ. Kao što znate, SDP nema nikakav interes što se glasova tiče jer smo principijelno zauzeli stav da u tu izbornu jedinicu po glasove ne idemo. Pomoć da, ali po jasnim kriterijima i jasno određenim ciljevima. Ovako se sve svodi na kupoprodajni ugovor za glasove HDZ-u i za utjecaj HDZ-a BiH novcem poreznih obveznika Republike Hrvatske.

U Srbiji lijeve stranke ne postoje, a u BiH je riječ o samoproglašenoj ljevici koja gaji određene retrogradne politike. Smatrate li da se lijeva ideja mora reformirati, u političkom smislu, i koliko je važno da se u zemljama regije pojave ozbiljne političke platforme lijeve orijentacije, koje mogu vratiti dostojanstvo čovjeku, a tako i društvu?

Lijeva ideja je uvijek aktualna zato što je prvenstveno okrenuta čovjeku, ali smo ju zaboravili artikulirati. Desnica promatra ljevicu kao neku anacionalnu tvorbu i huška svoje birače Jugoslavijom i Titom, a pozadinski potkrada vlastite građane. Ja na to ne pristajem! Npr., sebe smatram patriotom i socijaldemokratkinjom jer ću uvijek i beskompromisno stati na stranu potlačenih i obespravljenih čiji novac uzimaju oni koji se ogrnu zastavom i baljezgaju o hrvatstvu. To je patriotizam! Ne žmiriti na korupciju, braniti pravo svakog čovjeka na dostojan život, svakome pružiti jednaku priliku za uspjeh. "Veliki Hrvati“ prodali su interes hrvatske države Mađarskoj, a pričaju nam priče o hrvatstvu. "Veliki Hrvati“ umočeni su u brojne sustavne korupcijske afere, pokrali su dušu stanovnicima Hrvatske, a puna su im usta domoljublja.

Socijaldemokracija kako ju vidim primjećuje svakog čovjeka, pokušava pomoći svakom čovjeku i stavlja interese cijele zajednice ispred stranačkog ili interesa pojedinaca. Vratiti dostojanstvo pojedincu, a onda i društvu zadatak je svakog ljevičara i socijaldemokrata jer samo tako možemo graditi društvo jednakih i ravnopravnih. Što se Hrvatske tiče, ona će napredovati kada HDZ ode s vlasti i na nju duže vremena ne dođe. Kao socijaldemokrati nemamo više pravo kiksati, preduvjet za razvoj je čišćenje korupcije koju su nam „domoljubi“ prodali pod borbu za „nacionalne interese“, a zapravo su napunili vlastite džepove krvavo zarađenim novcem građana. Srušiti koruptivnu vlast najveći je patriotski čin svakog građanina i osjećaj odgovornosti prema vlastitoj zemlji.

Dnevnik.ba