Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta
Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta: Oko 7 tisuća bh. i hrvatskih Židova deportirano je u Auschwitz, Dahau, Bergen
“U svakom gradu Holokasut se sprovodio na drugi način. Najviše su stradali Jevreji u gradovima u provinciji. Jevreji Sarajeva su uspjevali nekako da prežive, a kada su shvatili koja im opasnost prijeti nastojali su se dokopati Mostara gdje je bila italijanska okupaciona oblast. I gdje su ih pokušali i dobrim djelom uspjeli sačuvati od odvođenja u logore. Jevrejska zajednice u Mostaru je pored sarajevske, jedina nastavili sa svojim radom i to je trajalo do oktobra 1942.godine kada su talijani sve Jevreje iz Mostara i Dalmacije prebacili na ostrva. A poslije na otok Rab u kojem su formirali logor Kampor u kojem je bilo smješteno oko 4.000 Jevreja, uglavnom iz Bosne i Herecegovine“, izjavio je za Dnevnik.ba Eli Tauber, savjetnik za kulturu i vjeru Židovske zajednice u BiH.
Danas se obilježava Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta koji se od 2005. godine obilježava 27. siječnja s ciljem očuvanja uspomene i odavanja počasti oko šest milijuna Židova, Roma, Srba i drugih naroda, stradalih u genocidu tijekom Drugog svjetskog rata.
Židovi su iz BiH, nastavlja Tauber za Dnevnik.ba, odvođeni uglavnom u logore na teritorije Hrvatske, ali tamo nisu svi završili.
Prvi logor za bh. Židove bila je Krušičica kod Viteza
“Prvi logor je bio Kruščica kod Viteza, a poslije njega Bukovača kod Bosanskog Petrovca. Najviše Jevreja je stradalo u Jasenovcu i Đakovu. Jevrejke i djeca koji su bili zatočeni u logoru Loborgrad sprovedeni su avgusta 1942.godine u Aušvic – direktno u plinske komore“, rekao je Tauber.
Podsjeća i kako je Holokaust počeo već 1933. godine dolaskom Hitlera na vlast u Njemačkoj i uspostavom Nacionalsocijalističke stranka na čijem je čelu bio.
“Širio kako je Njemačka preuzimala pojedine evropske zemlje. Doneseni su i Nirnberški zakoni koji su postepeno Jevrejima oduzimali sva prava na imovinu, zaposlenje, i na kraju pravo na život. Isti se recept primjenjivao i u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, u kojoj je živjelo oko 40.000 Jevreja. I pošto su ih politički i ekonomski potpuno iscrpjeli i sve im oduzeli, onda su ih deportirali u koncentracione logore - muškarce u Jasenovac, a žene i djecu u Gradišku, Đakovo i Loborgrad. Od tamo su ih u avgustu 1941. godine sve otpremili u koncentracioni logor Aušvic gdje su odmah likvidirani u gasnim komorama“, dodaje Tauber.
NDH je, dodaje, formirana 10. travnja 1941. godine i već je 20. travnja te godine donijela prve rasne zakone, a na jesen je počela posjednja faza istrebljenja bh. Židova.
“Nakon što su opljačkani, izmučeni prisilnim radom, izbačeni iz stanova, napaćeni nedovoljnom ishranom, vječitim strahom od hapšenja i ubijanja, 3. septembra počinje masovno i sistematsko odvođenje Jevreja u koncentracione logore. U prvom transportu iz Sarajeva, 500 muškaraca, žena i djece odvedeno je u koncentracioni logor Kruščica kraj Viteza“, objašnjava Tauber i dodaje kako su nakon toga, u Kruščicu odvedena i novorođena djeca, tek porođene žene, trudne žene, invalidit, pa sve do onih pacijenata koji godinama nisu napuštali bolesničke postelje.
“Hapšenja su nastavljena u slijedećim mjesecima. Jevreji u Sarajevu su najprije zatvarani u različite logore u gradu, kao što su štale i konjušnice bivšeg logora kralja Aleksandra koji je bio pod komandom Nijemaca, zatim u zgradi La Benevolencija, oštećenoj nakon njemačkog bombardovanja a u kojoj nije bilo ni svjetla ni vode. Veliki broj Jevreja odveden je u logore do kraja 1941.godine, a mnogi od njih su stradali u logorima tokom zime 1941- 1942., koja je u cijeloj Evropi bila vrlo surova. Tokom 1942.godine odvedene su i posledenje grupe Jevreja iz Bosne i Hercegovine, i u toku 1942.godine stradao je možda najveći broj jevrejskih žena i djece u Staroj Gradišci, Jasenovcu, Đakovu i drugim gubilištima“, ističe Tauber.
U Sarajevu do Holokausta živjelo oko dvanest i pol tisuća Židova
U Sarajevu je, podsjeća, prije Drugog svjetskog rata živjelo 12.500 tisuća Židova, a ukupno u BiH oko 14.500 tisuća, s tim da u ove brojke, nisu uračunate izbjeglice iz Europe kojih je bilo nekoliko tisuća. Tijekom Holokausta je ubijeno oko 70 posto židovske populacije.
“Relativizacija zločina narušava temeljne vrijednosti Ustava, a izostanak reakcija otvara prostor mržnji. Osuda fašizma i priznanje antifašističkoj borbi je neophodno kako bi se odao pijetet žrtvama, da bi se spriječio talas nekog budućeg fašističkog djelovanja i utjecalo na mlade da1 se suče sa realnošću neminovnosti zajedničkog života i poštovanja“, rekao je.
Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta je jedini dan, dodaje Tauber, kada se prisjećamo najvećeg genocida u historiji čovječanstva.
“Nikada o tome nije dovoljno govoriti. Ne samo zato da ne bi izgubili to što zovemo humanizmom, već, prije svega, zato da odgojimo mlade članove u takvom duhu da ne dozvole da se genocid ili neki masovni zločin desi u njihovoj domovini. Ovo nije ideološko pitanje, nego stvar razumijevanja i potpune podrške edukaciji mladih u duhu razumijevanja, tolerancije i poštovanja“, izjavio je Tauber.
Židovska zajednica BiH danas broji jedva oko pet stotina članova, ali iako brojem malena, nastoji sačuvati sve vrijednosti koje je krase kao vjersku i nacionalnu zajednicu.
“To nije sasvim moguće jer ova zajednica od 1968.godine nema svog rabina, pa je potpuno normalno, da bez Vjeroučitelja dolazi i do laganog osipanja zajednice i asimilacije. Ipak, vjerska službva se održava svaki Šabat, djeca pohađaju 'školu' , djeluje i ženska sekcija 'Bohoreta', pripremaju se razni kulturno-prosvjetni programi i aktivno učestvuje u društvenim kretanjima“, rekao je Eli Tauber za Dnevnik.ba.
Dnevnik.ba