Jelena Šutić: Koliko god ima ljudi kojima je pomoć potrebna, još je više onih koji žele pomoći

Jelena, kako ste se počeli baviti humanitarnim radom? 

Prvo sam pokrenula stranicu koju sam nazvala po citatu koji sam našla na internetu. Tražila sam lijep Biblijski citat i naišla sam „Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri“ i tada je „Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri“ točno stalo i onda je Instagram smanjio broj slova tako da je ostalo „Pomozi mojoj nevjeri“. Tako mi se naslov činio zvučan i lijep, vidim da je se i ljudima svidio. Većinom sam objavljivala rad s djecom pošto sam dugo bila animator u crkvi, vodila ministrante, tako da je se puno ljudi skupilo. Vodila sam i manifestaciju Duga u župi sv. Ivana u Mostaru. Tako da sam jednom pokrenula akciju skupljanja školskog pribora, dosta ljudi je se odazvalo. Zatim sam pokrenula akciju gdje se skupljalo za božićne paketiće za djecu. Tada se skupilo preko 120 paketića. Vidjela sam da mi to ide i nastavila sam s radom. Zadnjih 10 mjeseci preko 200 obitelji je opremljeno s preko 300 paketića, koji su djeci odneseni, preko 100 djece smo pomogli u školskom priboru. Pomažemo preko 15 trudnica i iz mjeseca u mjesec imamo nove trudnice, nove obitelji kojima treba pomoć. Za djecu prikupljamo sve što je potrebno. 

Imate li sada aktivnih humanitarnih akcija? 

Trenutno  imam tri humanitarne akcije. Jedna je nedavno završila koja je bila za obitelji  iz Čapljine i Nevesinja za njih smo skupljali hranu. Imala sam i dvije trudnice za koje smo skupljali sve potrepštine za djecu. Potom smo skupljali školski pribor za djecu, mislim da će biti preko 70 djece. 

Imate li u planu raditi uskoro novu humanitarnu akciju? 

Trenutno uređujem prostor koji sam dugo čekala i jako sam uzbuđena, od 0 do 24 sata sam u prostoru, jer se priprema. Naime dugo nije korišten i treba se sve mijenjati. Tu bih se voljela zahvaliti restoranu Kruševo koji je odlučio djelomično renovirati prostor, te udruzi mladih iz Drinovaca koja je platila godinu dana najma prostora kako bi se radilo što više akcija i kako bi mi olakšali rad.  

Kako Vam se ljudi mogu obratiti za pomoć? 

Najviše na Instagram stranici “Pomozi mojoj nevjeri”, također imam i Facebook stranicu, no većinom sam na Instagramu. Čak se mogu javiti na moj privatan Facebook profil.  

Kako dolazite do potrebnih stvari za ljude kojima je pomoć najpotrebnija? 

Koliko ima ljudi kojima treba pomoći još više ima ljudi koji žele pomoći. Ja sam nova u ovome svemu, oduševljena sam koliko ima ljudi koji stvarno žele pomoći. Sami se javljaju i donose višak odjeće, na svom Instagramu objavim ako nekoj obitelji treba hrana i tada krećemo skupljati hranu za tu obitelj. Nadam se da će tako i ostati i da će još više ljudi pomagati. Ima ljudi kojima kažem da pričekaju sa stvarima za druge akcije jer se previše skupi za neke akcije i obitelj. Za školski pribor ove godine sam prvi put stavila kasice, najviše bih voljela da svi donose stvari jer ne volim se „ petljati“ s novcem. Prvi put sam stavila kasice jer sam išla raditi sezonu na moru i razmišljala sam da će se nešto skupiti dok ja nisam tu. Vratila sam se ranije sa sezone i sve smo uspjeli. Za taj novac ćemo u dvije škole opremiti djecu za novu školsku godinu. Veliku zahvalu želim uputiti obitelji Grčević koja pomaže u prijevozu pomoći ljudima u potrebi.  

Najviše me pogađaju trudnice koje je ostavio partner jer nije spreman za dijete, njihovi roditelji. U većini slučajeva se dogodi da žena koja zatrudni dobije otkaz, jer živimo u takvoj državi da kažu nema porodiljnog ili se može vratiti na posao nakon godinu do dvije. Također u Mostaru i okolici majka Krispina  u Međugorju je udruga koja pomaže, naravno ima i ostalih udruga koje pomažu trudnicama, ponude im smještaj, pomoć. Stvarno sam oduševljena i nisam dosta stvari znala dok nisam ušla u ovaj posao da toliko ima ljudi i udruga koje pomažu. Ja njima ne mogu promijeniti život, ali im mogu olakšati koliko toliko, što me čini sretnom.  

Postoje li pozitivni primjeri u trenutku da su ljudi trebali Vašu pomoć, a sada više ne? 

Postoje obitelji koji sam pomagala oko mjesec dana, nekima čak i pola godine. Pošto sam stvarno nova u ovome poslu nije to nekoliko godina, nego nekoliko tjedana ili mjeseci i ljudi su potom našli posao i oni sada meni pomažu u nekim stvarima kako bih drugima pomogla. Ima stvarno predivnih priča i kažem da je ova stranica prelijepa priča koja se treba ispričati, jer postoje pozitivne stvari u Mostaru gdje je uključen cijeli grad. Sve akcije su anonimne i nitko ne zna kome se pomaže. Mislim da sam povjerenje ljudi stekla time tako što im uslikam račun, sve što je kupljeno, kada je odneseno nikada ne uslikam osobu kojoj  pomažem jer ne želim ljude dovoditi u nezgodan položaj i ti ljudi trebaju ostati anonimni. Ljudi s moje stranice pomažu, a ja sam najmanja kap u moru tu ima 11 tisuća divnih ljudi koji pomažu.  

Nastala je potpuno slučajno, jer sam radila dugo s mladima u župi i nastavit ću s njima raditi. Inače studiram teologiju i volim Instagram. Otvorila sam svoju stranicu i vidjela sam da mi ide. Čak 3000 ljudi je dostiglo u prva tri mjeseca. Javljala sam se da pohađam tečaj digitalnog marketinga tako da mislim da ću to završavati.  Trenutno sam peta godina teologije, mislim da je sve to povezano, teologija i humanitarni rad.  Instagram može imati pozitivne strane, jer sve ovisi o nama što pratimo i što radimo na Instagramu. Također humanitarni rad je nastao tako što sam i ja dijete razvedenih roditelja, ostala sam sama s mamom i bratom. Nažalost puno sam imala problema sa svojim ocem, tek sam s 12 godina dobila zabranu prilaska od strane oca prema meni. Mislim da u našoj državi puno stvari ne funkcionira  i da puno obitelji treba pomoći. Tako sam odlučila raditi, baviti se humanitarnim radom. Najviše volim pomagati samohranim majkama, očevima i djeci koja nemaju roditelja ili su u teškoj situaciji, jer sam neke stvari prošla u životu. Mislim da svi mi možemo pomoći u boljitku drušva bez obzira što neke institucije zakažu.  

Dnevnik.ba