Kako se rodila ljubav prema fotografiji?
Po prirodi sam vizualni tip, tako da mi je to uz kameru došlo. Naravno, nabavio sam sebi dobar fotoaparat i krenuo slikati. Po terenima sam više bio i slikao sam fotografije sebi za dušu i vidio sam da mi dobro ide. U ratu i poslije rata surađivao sam kao novinar s Večernjim listom i Hrvatskim listom. U to vrijeme Hrvatski list je bio službeno glasilo Hrvatske Republike Herceg- Bosne i tada je izašlo oko 50 brojeva gdje sam radio reportaže.
Kakvu izložbu fotografija spremate za 7. travanj?
Izložba koju spremam za 7. travanj je presjek u zadnjih 10-tak godina. Iz svoje gomile fotografija izabrao sam ih nekoliko koje se meni sviđaju. Fotografije nemaju tematske poveznice, nema niti razglednica. To su isključivo fotografije koje su uslikane, nisu ni obrađivane, jedino imaju malo kropiranja.
Što za Vas znači ova izložba?
Ovo je moja prva samostalna izložba. Do sada nikada nisam ni namjeravao da se bavim fotografijom, u životu. Sve je došlo spontano. Kroz razgovor s ljudima iz Napretka odlučio sam uraditi jednu izložbu. Dok sam radio na HRT-u, postoji Udruga filmskih snimatelja i kamermana koji bi jednom godišnje organizirali tematske izložbe. Komisija se sastojala od sedam akademika koji bi nam zadali temu, nakon toga bi odabrali nekoliko fotografija. Te fotografije budu postavljene u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Izložba bi trajala 10- tak dana, uoči godišnjice HRT-a. Nakon toga fotografije bi išle u veleposlanstva i redakcije. Na toj izložbi sam izlagao svoje radove pet puta. Izložba koja se sprema u Kosači je moja prva i samostalna izložba, ali nadam se ne i zadnja.
Kako su nastale fotografije koje ćete izlagati?
Dosta putujem sa suprugom i uvijek nosim fotoaparat sa sobom. Prije sam više hodao po terenima i ponekad bih nosio na terene aparat. Na tim terenima nisam imao nikakav plan u glavi što bih mogao slikati, nego sam slikao ono što mi se sviđalo. S fotoaparatom sam želio ovjekovječiti lijepu uspomenu. Imam svoju metodu rada, tako da uslikam 10-tak fotografija, na kućnom računalu odaberem ono što mi se sviđa i te fotografije smještam i čuvam u folderima.
Kako se uloga medija i društva općenito mijenjala tijekom Vaše karijere?
Možda sam ja utjecao na medije. Desetak godina sam radio kao tonski snimatelj, kasnije sam prešao na kameru. Jako puno različitih oblika televizijskih djelovanja sam prošao. Radio sam na igranim serijama, dokumentarnim filmovima, imam veliko iskustvo kao montažer. Nakon sarajevske televizije na kojoj sam dugo radio prešao sam u Mostar i krenuo raditi na centralnoj TV. Na toj televiziji sam bio voditelj tehnike i morao sam naučiti montažni posao. Radio sam na Zimskoj Olimpijadi, potom s jako velikim imenima iz dokumentaristike. Drago mi je da sam radio s velikim dokumentaristom Vlatkom Filipovićem koji je nedavno preminuo i od njega upijao znanje. Osim Filipovića kolege su mi bile Stanišić i Bilbija. Jer to su imena koja su u prošlom vremenu jako puno značila. Stjecajem okolnosti morao sam raditi jako puno privatno. Radio sam dosta tv spotova, namjenskih i dokumentarnih filmova. Imao sam priliku surađivati s puno ljudi izvan televizijskog okvira. Od svih sam dosta toga naučio.
Planirate li svoje fotografije predstaviti u drugim gradovima?
Ovu izložbu Napredak ima namjeru odvesti u jače podružnice u BiH, vjerojatno Sarajevo, Banja Luka i Ljubuški, ali vidjet ćemo.
Što čini dobru fotografiju?
Dobro fotografiju čini otvoren pogled i ne razmišljanje u kalupu. Jednostavno slikaš što ti dođe, jer to je ono što sam godinama skupljao u sebi, kroz fotoaparat i objektiv. Slike za izložbu nisam imenovao, jednostavno da ih ne bih u nekom krivom smjeru vodio. Posjetitelji neka pogledaju slike i procjene sami.
Koja je Vaša poruka mladima koji se odluče baviti fotografijom?
Manje se igrati s tehnologijom! Mladi su jako puno opterećeni tehnologijom, samim pikselima i obradama. Trebaju fotografiju uslikati onakvom kakva i jest, postaviti postavke na aparatu i uslikati. Naravno da male korekcije na fotografijama nisu zgore. Imam jako dobrih kolega što malo pretjeruju s fotografijama. Internet traži malo jače postavke, boje da bliješte, da je sve iznad neke normale kao i u tv snimanju. Imate tv kuće koje baš tako idu s agresivnom fotografijom, ima kuća koje drže do toga što su akademije propisale. Unutar toga se može puno korekcija praviti.
Dnevnik.ba