Dieter Stein za Dnevnik.ba: AfD se izolira, nitko ne želi živjeti pod kišobranom ruskog nuklearnog oružja

AfD je u nekoliko tjedana od političke opcije s ozbiljnim kredibilitetom u zemlji i izgledima da preuzme kormilo desnice u EP postao stranka koja se preko noći suočila s padom biračke podrške i mogućim razlazom s europskim partnerima. Uoči izbora za Europski parlament dvojica kandidata za Europski parlament iz AfD-a prvo su optužena za špijunažu - Petr Bystron da je uzimao novac od Rusa, a Maximilian Krah da je „čuvao“ u njegovom najbližem okruženju kao zaposlenik  asistenta kineskog agenta. Za vladajuću koaliciju, koja je s najvećom zebnjom pratila uspon desnice u Njemačkoj, to je bio alarm za početak nemilosrdnog obračuna. Na scenu su stupili Tužiteljstvo, policija i mediji. I kad se činilo da vodstvo AfD-a još može mudrim potezima pregaziti minsko polje i zablistati u Bruxellesu, Maximilian Krah je u intervjuu za talijansku La Republicu banalizirao časnike SS-a. Marin Le Pen je najavila razlaz, a Salvinijeva stranka LEGA u Italiji se suočila s činjenicom da će ta izjava koštati Talijansku ligu nekoliko posto birača.

Može li se krah najjače oporbene stranke na njemačkoj političkoj sceni protumačiti kao prokleti peh, nesposobnost vodstva ili ratnohuškaštvo vladajuće koalicije, razgovaramo s Dieterom Steinom, osnivačem i glavnim urednikom tjednih novina Junge Freiheit, utjecajnim njemačkim političkim kolumnistom konzervativne orijentacije. AfD je od svog osnutka, kao i svaka druga desničarska stranka, morala prihvatiti činjenicu da se na nju gleda izrazito kritički i da se protiv nje vode masovne kampanje neposredno pred izbore. Interno, u AfD-u je bila javna tajna da je nominacija Maximiliana Kraha za vodećeg kandidata velika pogreška.

Je li trenutak nakon otvaranja špijunske afere oko dvojice kandidata AfD-a bio pažljivo biran i kako ocjenjujete njihov odjek u njemačkoj javnosti?

Od početka godine pratimo sinkroniziranu kampanju vladajuće koalicije i etabliranih medija protiv AfD-a. Naravno, povučena su sva klasična sredstva „prljave kampanje“. To vjerojatno uključuje zakašnjele objave o sumnjivim kontaktima Maximiliana Kraha i Petra Bystrona u Kini i Rusiji, neobjašnjiva gotovinska plaćanja i otkrivene špijune među zaposlenicima. Mnoge tvrdnje o sumnjivim kontaktima, posebice oni koji se tiču Kraha i Kine, bile su poznate i u vrijeme njihove kandidature - ali izostala je reakcija vodstva AfD-a i pušteno je da stvari idu svojim tokom.

Raspad najjače oporbene stranke teško može odgovarati Rusima i Kinezima, uz čije se tajne službe vežu imena AfD- ovaca. Pa u čemu je stvar – gube li optužbe za špijunažu smisao ako se stave u širi kontekst?

Optužbe o špijunaži imaju značajan utjecaj. U svakoj zemlji na svijetu skandal je kada političari dopuste da ih neka druga država kupi ili kada pokažu spremnost da izdaju interese svoje nacije. To što se to događa stranci koja sebe naziva “domoljubnom” je monstruozno.

Je li AfD mogao spriječiti da mala vatra preraste u požar? Je li povlačenje iz Izvršnog odbora i zabrana medijskog istupanja Kraha dovoljna kazna za nastalu štetu?

Ovi potezi samo su pokušaj da se ograniči šteta. Nakon EU izbora, AfD će morati sagledati situaciju i suočiti se s posljedicama. Savezna stranačka konferencija održat će se u Essenu krajem lipnja, kada će biti izabran novi odbor. Za očekivati je da će ovaj kaos dovesti do općeg obračuna. AfD ne može nastaviti ovako ako se želi afirmirati kao ozbiljna snaga i približiti sudjelovanju u vlasti.

Koje instrumente AfD ima na raspolaganju da vrati ili spasi svoj ugled?

Mora disciplinirati smutljivce i samopromotore iz drugog kruga ili ih, ako treba, izbaciti iz stranke. AfD mora u većoj mjeri profesionalizirati i centralizirati svoju komunikaciju. Reći ću samo da ova stranka nema ni glavnog tajnika, a kamoli službenog glasnogovornika. Neophodno je stvoriti privlačniju i dosljedniju sliku o sebi. Aktualna predizborna kampanja koja se svela na lijepljenje plakata je sramotna - vodili su je poluprofesionalci u federalnom uredu.

Kako tumačite to što je Krah usred afere u „La Republicca“ banalizirao ulogu SS oficira? Ako nije riječ o nesmotrenosti, u što je teško povjerovati, pitanje je o čemu se radi?

Krahova najveća pogreška je nepromišljena grubost s kojom ulazi u ovaj intervju. Zašto Treći Reich mora komentirati i odgovarati na takva pitanja tijekom izborne kampanje? Na taj je način postao žrtvom vlastite bahatosti. Inače, o tome nije rekao ništa povijesno netočno. Nije štitio SS u cjelini, posebno jedinice Totenkopf odgovorne za masovno istrebljenje Židova, već pojedine vojnike koji su, primjerice, služili u borbenim jedinicama Waffen SS-a. Kao, na primjer, slavni njemački književnik Günther Grass.

Marin Le Pen nije jedina u osudi AfD-a. Tko bi se još iz desnog bloka Europskog parlamenta mogao izolirati od njemačke desnice?

Europski partneri ne pokazuju previše interesa da se uključe u rješavanje unutarnjih problema Njemačke. Marin Le Pen se uhvatila se u koštac s ključnim problemom AfD-a: kritizira nedostatak vodstva, dvojno vodstvo umjesto jednog odgovornog predsjednika i postavlja pitanje: tko je glavni? Kao rezultat te konstelacije vidljiv je višak nediscipline. Drugorazredni političari u pauzi se u više navrata ponašaju kao klaunovi i daju nekontrolirane izjave. Kao sada već kontroverzni Krah.

Što je s Talijanskom LEGA-om – u kojoj bi mjeri Krahov intervju mogao poljuljati Salvinijev ugled?

Slično je kao i u slučaju s Le Pen. Nitko ne želi biti povezan sa silom kaosa.

Čini se da je šteta nepopravljiva...

Nakon EU izbora AfD mora krenuti ispočetka, popraviti diplomatske odnose i steći novo povjerenje. Partnerske stranke jasno su razvrstane prema tome je li stranka sposobna manevrirati blizu mogućnosti preuzimanja vlasti. Nitko ne želi raditi s potpuno izoliranim AfD-om. S druge strane, AfD se ne smije dopustiti ucjenjivati.

Može li desni blok u EP-u, ako AfD bude izbačen, zauzeti kategorički antiruski stav?

Sasvim je moguće, ali ja bih istaknuo okvire NATO logike i interesa naroda koji mu pripadaju. Smatram da je nekritičko dogovaranje pojedinih političara AfD-a s Moskvom velika greška. Diljem Europe ne postoji interes za „alternativnu sigurnosnu arhitekturu“ i zamjenu za NATO. Postoji samo očita želja Rusije pod Putinom da poništi rezultate raspada Sovjetskog Saveza 1990. Nije NATO bio taj koji je inzistirao na širenju prema istoku - bile su to istočno-srednjoeuropske nacije koje nikada više nisu željele biti pod ruskom kontrolom. Tko će nas zaštititi u hitnim slučajevima egzistencijalno je pitanje svakog naroda. Sve dok nemate vlastito nuklearno oružje, uvijek se sve svodi na pitanje pod kojim nuklearnim kišobranom želim živjeti? Pod onom SAD-a ili Rusije? Nitko ne želi živjeti pod kišobranom ruskog nuklearnog oružja.

Kako će ova situacija utjecati na izbore koji će se u Njemačkoj održati na jesen?

Na kraju će se EU izbori brzo zaboraviti. Domaća politika dominira u svim zemljama. Bruxelles je daleko. Njemačku na jesen čekaju izbori u Saskoj, Tiringiji i Brandenburgu koji će zasjeniti sve ostalo. AfD je trenutno najjača stranka u ove tri pokrajine. Ako AfD sada donese ispravne zaključke, njegov će ugled ponovno porasti.

Dnevnik.ba