o čemu pregovarati?
Srž nužne izborne reforme je sadržana u presudi Ustavnoga suda u predmetu Ljubić, sve drugo su spinovi
Božo Ljubić, predsjednik GV HNS BiH
PATRIK MACEK/PIXSELL - Pixsell
konstitutivnost brana unitarizmu
Božo Ljubić za Dnevnik.ba: Bošnjačka politika je pogrešno procijenila kako je ovo povoljan trenutak za pretvaranje BiH u nacionalnu državu Bošnjaka
/
29.01.2022. u 14:35
Predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora BiH Božo Ljubić u intervjuu za Dnevnik.ba govorio je o reformi Izbornog zakona BiH, meritumu problema koji opterećuju izborno zakonodavstvo naše zemlje, presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci, bošnjačkim aspiracijama za pretvaranjem BiH u bošnjačku nacionalnu državu i drugim temma.
Gospodine Ljubiću, što se srž presude Ustavnoga suda BiH po vašoj apelaciji i je li moguće zakonito provesti izbore bez implementacije te presude?
Srž presude Ustavnog suda je legitimno političko predstavljanje konstitutivnih naroda u svim institucijama gdje to Ustav predviđa a bit je poštivanje Ustava i vladavina prava. S obzirom da se i domaći i međunarodni zvaničnici kunu u vladavinu prava. S obzirom da Upravno vijeće za provedbu mira u BiH kao jedan od ciljeva postavlja „zaživljavanje vladavine prava“, skrećem pozornost i domaćim i međunarodnim partnerima (posebice onima uključenim u pregovor oko Izbornog zakona) da je poštivanje vlastitog Ustava i Ustavnog suda BiH temelj vladavine prava. Zato ću ja u ovom odgovoru pustiti da govori Ustavni sud BiH koji u točki 47. Odluke u „predmetu Ljubić“ kaže:
“Ustavni sud podsjeća da države uživaju široko polje procjene u uspostavi i reguliranju izbornog sustava koji će primjenjivati. Postoje različiti načini organiziranja i provedbe izbora, a ova različitost uvjetovana je, između ostalog, i političkim razvojem zemlje. Zbog toga, zakonodavstvo koje regulira izbore mora biti sagledano u svjetlu političkog razvoja zemlje koja je u pitanju. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da se prema općem načelu demokracije pravo na demokratsko odlučivanje ostvaruje legitimnim političkim predstavljanjem koje mora biti utemeljeno na demokratskom izboru onih koje predstavlja i čije interese zastupa. U tom smislu veza između onih koje predstavlja i njihovih političkih predstavnika na svim administrativno-političkim razinama je ta koja omogućava legitimitet predstavnicima zajednice. Dakle, samo legitimitet predstavljanja stvara temelj za stvarno sudjelovanje i odlučivanje.“
Ustavni sud je naložio Parlamentarnoj skupštini da provede Odluku u roku 6 mjeseci. Kako Parlament nije proveo Odluku, Ustavni sud je određene članke Izbornog zakona, „brisao“ iz Izbornog zakona. Tako mi danas nemamo ustavan Izborni zakon kako bismo proveli izbore na osnovu Ustava. Smiješne su manipulacije tipa „presudu ustavnog suda je proveo Ustavni sud“ ili „Središnje izborno povjerenstvo može supstituirati Parlamentarnu skupštinu“. Na sličnu tvrdnju, očitovao se i predsjednik Ustavnog suda koji je kratko odgovorio da Ustavni sud čeka da Parlamentarna skupština provede Odluku. U demokraciji, nitko nema pravo donositi zakone umjesto Parlamenta.
Zbog čega bošnjačka politika uporno ignorira spomenutu presudu Ustavnog suda?
Kratkoročni cilj bošnjačke politike je zadržati pravo biranja pripadnika hrvatskog naroda lojalnih bošnjačkoj politici(ili pak onih građana BiH koji se manipulativno izjasne Hrvatom), da bi mogli samostalno odlučivati o financijskim i investicijskim tokovima. Degradiranje Doma naroda FBiH na razinu Vijeća naroda u Republici Srpskoj, negiranje konstitutivnosti naroda, što u zadnje vrijeme unisono zastupaju bošnjačka politička desnica i takozvana građanska ljevica. Dakle, cilj je u prvoj fazi unitarizacije BiH, pretvaranje Federacije u de facto bošnjački entitet. Brana tome je presuda Ustavnog suda u „predmetu Ljubić“ i jasno zašto je bošnjačka politika pokušava ignorirati i opstruirati. Provedba ove Presude se ne uklapa niti u dugoročni strateški cilj bošnjačke politike, još iz predratnog vremena, a to je unitarizacija BiH s političkom i institucionalnom dominacijom većine.
Jesu li presude Europskog suda za ljudska prava i na kakav način u suprotnosti s presudom Ljubić?
Svjedoci smo da tzv. „probosanski“ blok nastoji iskoristiti presude Europskog suda za ljudska prava za delegitimiranje i derogiranje ustavne kategorije konstitutivnosti naroda i prava tih naroda da biraju svoje legitimne političke predstavnike u tijela vlasti koje su Daytonski mirovni sporazum (DMS) i Ustav BiH namijenili upravo predstavljanju konstitutivnih naroda.
To se pokušava izvesti proizvoljnim i potpuno neutemeljenim tumačenjima presuda ESLJP unatoč činjenici da, primjerice, presuda u slučaju Sejdić-Finci sadrži dijelove koji jasno svjedoče da ta presuda ne dovodi u pitanje ustavnu kategoriju konstitutivnosti naroda, kao ni pravo tih konstitutivnih naroda na legitimno političko predstavljanje:
SEJDIĆ I FINCI protiv BOSNE I HERCEGOVINE (Aplikacije br. 27996/06 i 34836/06)
48. Pored toga, iako se Sud slaže s Vladom da nijedna odredba Konvencije ne traži potpuno napuštanje mehanizama podjele vlasti koji su svojstveni Bosni i Hercegovini i da možda još uvijek nije sazrelo vrijeme za politički sistem koji bi bio samo odraz principa vladavine većine, Mišljenja Venecijanske komisije (vidjeti tačku 22. u tekstu) jasno pokazuju da postoje takvi mehanizmi podjele vlasti koji ne vode automatski do potpunog isključenja predstavnika ostalih zajednica. U vezi s ovim, Sud je podsjetio da mogućnost da se drugačijim sredstvima postigne isti cilj predstavlja važan faktor u ovoj oblasti (vidjeti Glor protiv Švicarske, br. 13444/04, tačka 94, 30. april 2009.).
Navedena točka presude Sejdić-Finci jasno sugerira da ESLJP smatra kako za provedbu ove presude nije nužno mijenjati postojeće mehanizme podjele vlasti svojstvene BiH, odnosno, da se presuda može provesti ne zadirući u ustavnu činjenicu da konstitutivni narodi imaju pravo na legitimno političko predstavljanje u tijelima vlasti koje su DMS i Ustav BiH namijenili takvoj vrsti predstavljanja.
Upravo načela i modeli ograničenih promjena Ustava i Izbornog zakona koja je HNS utvrdio, i koja zastupaju naši pregovarači predstavljaju realizaciju obje fundamentalne presude, ESLJP i Ustavnog suda BiH, koje su, tvrdim, komplementarne a ne isključujuće kako se pokušava manipulirati. Uz to niti jedna od ovih presuda ne zadire u osnovnu ustavnu strukturu BiH, a posebice niti jedna ne traži reduciranje nadležnosti domova naroda.
Što nam govori činjenica da se u sarajevskoj javnosti, čak i u akademskim krugovima, doslovno ismijavaju pojmovi legitimnog predstavljanja i konstitutivnosti?
Mislim da je bošnjačka politička, intelektualna, duhovna i medijska scena pogrešno procijenila da je sada pogodan trenutak za realizaciju strateških ciljeva, prisutnih još iz vremena osamostaljenja Bosne i Hercegovine a to je uspostava Bosne i Hercegovine kao unitarne tzv. građanske države, de facto bošnjačke nacionalne države. Ovoj pogrešnoj procjeni su na ruku išle i neke odluke i postupci predstavnika međunarodne zajednice zadnjih dvadesetak godina ili pak bošnjačko pogrešno čitanje ovih postupaka. Otuda i razočarenje ovih krugova stajalištima nekih međunarodnih predstavnika uključenih u razgovore oko promjena Izbornog zakona (napadi na Palmera, EU itd.). Konstitutivnost naroda izrijekom je sadržana u samoj preambuli Ustava BiH i operacionalizirana kroz Izborni zakon (prije njegovih nametnutih izmjena), strukturu Predsjedništva i Vijeća ministara BiH …, je nepremostiva brana ovom strateškom cilju bošnjačke politike.
Zbog čega je konstitutivnost naroda doslovno i kamen temeljac i natkrovljujuće načelo Ustava BiH?
Više nacionalni karakter, konstitutivnost i jednakopravnost tri naroda (Bošnjaka, Hrvata i Srba) je sama bit i ključ funkcionalnosti i održivosti Bosne i Hercegovine. Delegati ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu 1943., su itekako bili svjesni višenacionalnog karaktera Bosne i Hercegovine, dubokih nacionalnih razlika i ciljeva koji su u prošlosti bili uzrokom tragičnih sukoba, te je u Rezoluciji ZAVNOBiH-a jasno naglašeno da BiH neće biti ni „ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska“.Toga su bili svjesni i ustavotvorci u Daytonu pa su u preambulu Ustava B i H upisali: „Podsjećajući na Temeljna načela usuglašena u Genevi 8. rujna 1995. i u New Yorku 26. rujna 1995. Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (zajedno s ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine“. Toga je bio svjestan i Ustavni sud BiH, koji je u dvije svoje odluke naglasio kako je konstitutivnost naroda „temeljno načelo Ustava B i H kojemu se trebaju povinovati svi ustavi i zakoni u BiH“. U članku 49. odluke Ustavnog suda u predmetu Ljubić se dodatno razlaže što su konstitutivni narodi u kontekstu Ustava BiH:
„Ustavni sud ponovo podsjeća na opće načelo demokracije da vlast u državi proistječe iz naroda i pripada narodu. Iz Ustava Bosne i Hercegovine slijedi da je Ustav Bosne i Hercegovine kao narod označio konstitutivne narode koji zajedno sa Ostalima i građanima Bosne i Hercegovine čine zajednicu državljana koja jednakopravno ostvaruje vlast putem svojih predstavnika,…“
Dakle konstitutivni narodi nisu etnije već političke nacije, stoga je BiH višenacionalna država a svaki konstitutivni narod predstavlja zaseban demos koji demokratski odlučuje preko svojih legitimnih predstavnika, kakvu državu prihvaća svojom. Toga su svjesni svi osim političkih ekstremista željnih dominacije ili političkih oportunista i parazita koji svoju egzistenciju temelje na izigravanju konstitutivnosti.
Kako vidite budućnost BiH?
Smatram da budućnost, kao samoodrživa i funkcionalna država, ima samo Bosna i Hercegovina temeljena na načelima Daytonskog mirovnog sporazuma i Ustava BiH, a to su načela i modeli federalizma i konsocijacijske/konsenzualne demokracije koja podrazumijeva legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda i njihovu međusobnu jednakopravnost (balans moći), te što viši stupanj zaštite ljudskih i građanskih prava svih državljana BiH. To je srednji put između dvije radikalne političke agende - separatizma i unitarizma. To su stajališta koja zastupaju legitimno izabrani hrvatski politički predstavnici okupljeni u okviru Hrvatskog narodnog sabora BiH, a ne jedna stranka ili jedan politički lider kako to pokušavaju prikazati „probosanski“ društveni i politički akteri. Ukoliko se ne pronađe „srednje rješenje“, međusobno sukobljavanje unitarističkih i separatističkih narativa i politika moglo bi dovesti do „ciprizacije“, a u izrazito nepovoljnim geopolitičkim okolnostima i do „sirizacije“ Bosne i Hercegovine (na što sam nedavno upozorio visoke dužnosnike SAD i EU te domaće aktere).
Strateška vanjskopolitička odrednica, pri tom, trebaju biti euroatlanske integracije, odnosno članstvo BiH u EU i NATO-u.
Mislim da su aktualni razgovori, glede ograničenih izmjena Ustava i Izbornog zakona, zadnja prilika da se očuva ova koncepcija Bosne i Hercegovine kao države tri konstitutivna naroda i dva entiteta. Naime, ova koncepcija je održiva samo pod uvjetom legitimnog političkog predstavljanja konstitutivnih naroda u izbornom procesu i pariteta u institucijama, kako je to definirano Ustavom. Inače, budućnost je neizvjesna.
Dnevnik.ba
Najčitanije
×
![]()