Na današnjoj završnoj riječi tužiteljstva u Žalbenoj raspravi u predmetu Prlić i ostali, tužiteljstvo je kazalo kako su šestorica optuženih vojnih i političkih čelnika HRHB, zbog političkih ciljeva, sudjelovali u zajedničkom kriminalnom planu putem širokog etničkog čišćenja bosanskih Muslimana diljem cijele BiH, a ne samo HRHB i zbog toga su od Sudskog vijeća zatražili veće kazne - 40 godina za Jadranka Plića, Slobodana Praljka, Brunu Stojića i Milivoja Petkovića, 35 godina za Valentina Ćorića i 25 godina za Berislava Pušića.
„Svi članovi UZP-a su od lipnja 1993. vršili teror nad bosanskim Muslimana, a propušteno je uvrstiti mnogobrojna kaznena djela koja su počinili, i zbog toga tražimo veće zatvorske kazne za sve optužene u ovom predmetu“, kazala je tužiteljica.
Tužiteljstvo je navelo, kako je Raspravno vijeće, počinilo mnogo grešakai da su mnogobrojne dokaze o drugim zločinima ispustili te da se prije drugostupanjske presude mora raspraviti o tome jer je pravda, ovako, ostala nedovršena.
Smatraju kako je Raspravno vijeće, primjenom pravila o kumulativnoj odgovornosti, greškom dopustilo da četiri grupe indicenata koje je HVO počinio „nestanu“ iz osude, odnosno, prvostupanjske presude.
Spornim smatraju izrečene osude za uništvanja imovine muslimana u HRHB jer nije jasno označeno je li imovina zaštićena ženevskim konvencijama ili se nalazila na okupiranom teritoriju, a prema njihovoj analizi bila je na okupiranom teritoriju i zato se dogodilo razaranje velikih razmjena, a ne kazneno djelo uništavanje imovine.
„Dio istog i zajedničkog plana su bile sve akcije HVO-a- od razranja muslimanskih kuća i niza sela u općini Gornji Vakuf, Rami, 10 džamija u istočnom Mostaru i uništavanje Starog mosta u Mostaru“, navelo je Tužiteljstvo.
Dodali su i kako Raspravno vijeće nije uvrstilo i te četiri skupine incidenata jer sve to treba vratiti na snagu i uvrstiti u drugostupanjsku presudu, jer po njihovm riječima, razranje imovine tijekom napada na nekoliko sela nije opravdano vojnom nuždom.
„HVO je imao isti obrazac napada svugdje, to dokazuje zločin u Gornjem Vakufu 18. siječnja 1993. - prvo napadnu selo, unište i oštete muslimanske kuće po cijeloj općini, napadnu 4 sela, potom zarobe i uklone stanovništvo“, navelo je Tužiteljstvo.
Smatraju kako se na osnovu potpunih sličnosti u načinu na koje je HVO činio zločine, jasno kako se radi o prethodno smišljenom zločinačkom planu.
„HVO je u Gornjem Vakufu napao 4 sela, prethodno su ih granatirali minobacačima, mitraljezima i teškom ariteljerijom, izravno su pucali na muslimanske civile, tenk HVO-a je oštetio Šljivinu kuću a nijedna od razorenih kuća nije bila vojni objekt“, rekli su.
Dodaju i kako je Raspravno vijeće sasvim pogrešno zaključilo da je to bila nekolicina pripadnika Armije BiH.
„Postojanje branitelja sela i njihova malobrojnost, muslimani su bili naoružani nekim manjim oružjem i lovačkim puškama, to što je bila nekoliicina pripadnika Armije BiH ne opravdava HVO-a na nastavak opsade i kampanju etničkog čišćenja muslimana Gornjeg Vakufa“, navelo je Tužiteljstvo.
Također su naveli kako je HVO sustavno spalio svu imovinu muslimana i spriječio njihov povratak u Gornji Vakuf, dok je hrvatska imovina u toj općini ostala poptuno netaknuta.
Haaško tužitelsjtvo smatra kako su kazne za šestoricu čelnika HRHB neodgovarajuće i preblage jer su krivi za dugotrajnu kampanju etničkog čišćenja i da su počini masovne zločine nad muslimanima širom BiH.
„Više desetina tisuća muslimana je protjerano, protjeravali su ih putem složenog sustava, više desetina tisuća muslimana je protjerano, protjerivani su putem složenog sustava, uhićeni i zatočeni, držani u lošim uvjetima, prisiljeni da obavljaju težak rad, tijekom napda ubijani, silovni i seksualno napadani, muslimanske kuće i džamije sve redom razrane, izloženi snajperskim djelovanjima“, navodi Tužiteljstvo.
Smatraju kako su HVO i HRHB pokušali ostvarili hrvatsku dominaciju u BiH putem zločinačkih sredstava, a da su šestorica optuženih, glavni arhitekti udruženog zločinačkog pothvata.
„U zločinačkom planu HVO-a Prlić, Praljak, Petković i Stojić su glanvi u UZP-u, a Ćorić i Pušić odigrali važne uloge, zbog svega toga, kazne izrečene prvostupanjskom presudom su blage i nisu obuhvatile specifičnosti ovog predmeta i svih zločinačkih namjera HVO-a“, poručili su.
„Raspravno vijeće zloupotrijebilo je diskrecijsko pravo i dodijelo im ovako male kazne, jasno je da su kazne neodgovarajuće jer ova optužnica obuhvaća niz kaznenih djela poput protjerivanja muslimana preko mreže zatvora HVO-a, HVO-ove zločinačke namjere su bile velih razmjera, tisuće muslimana je uhićeno i ubijeno i premješteno u treće zemlje“, naveli su.
Tužiteljstvo je navelo kako je HVO držao Mostar pod opsadom deset mjeseci, muslimansko stanovništvo izloži snajperskim djelovaanjima i granatiranjem, izazivali pogibije i namjerno ranjavali muslimane i njihovome domovine i džamije, a muslimani su bili u stalnom strahu od HVO-a.
Inače, Sudsko vijeće dopustilo je prikazivanje BBC-ovog dokumentarca o stanju u istočnom Mostaru 1993., a tužiteljstvo je kazalo da je HVO razorio Mostar više nego su bili razoreni Vukovar i Sarajevo zajedno.
„Muslimane je HVO natjerao da napuste Herceg Bosnu, kao i druga područja na koja su Hrvati polagali pravo – kroz opsadu Mostara i Gornjeg Vakufa, organiziran sustav protjerivanja i opasno korištenje zatočenika, provodili su plan i koristili zločinačka sredstava kako bi dominirali u HRHB“, naveli su.
Dnevnik.ba