Mokraća po liftu, uništavanje sandučića ostavljanje poruka po zgradi, trganje optičkih kablova…
"Isto tako je mazala s izmetom stubište, od drugog kata pa prema dole", žali se susjeda.
Ispod prozora iskidani računi. Tuđi, adrese s drugog kraja grada. Na stablu odjeća, krpe. Sve su stanari prijavili i policiji i Centru za socijalnu skrb. Ništa se dogodilo nije, osim što je stanje postalo sve opasnije.
Ema Branica i ekipa Provjerenog Nove TV došli su na mjesto događaja, gdje su i sami vidjeli poruke koje žena ispisuje na vratima svojih susjeda. Oni su, tvrde, sve prijavljivali i Centru za socijalnu skrb, policiji i DORH-u – no sve bez konkretnih rezultata, a problemu se ne nazire kraj.
"Stvar je totalno eskalirala kad je krenula bacati staklene boce pune vode", svjedoči jedna susjeda, dok drugi stanar potvrđuje kako mu je, ne samo jednom - proletjela boca pokraj glave.
"To je ruski rulet. Znači, netko će prije ili kasnije dobit bocu u glavu i onda ćemo se svi čuditi. Mi ne, mi se više tome ne čudimo. Ali onda će biti sigurno pisanja o tome kako je to moguće, što su radili ovi, što su uradili oni", kaže predstavnik stanara.
Sve je počelo 2017., govori predstavnik stanara ekipi Provjerenog - kad mu je počela slati poruke o zračenju, kotlovnici, ventilacijskim otvorima.
"Ona se žalila da je netko ometa nekakvim šuškanjem po stanu, da ona osjeti elektromagnetsko zračenje i tako dalje. Mi smo to sve provjerili. U mojoj domeni što se moglo napraviti. Znači, mi smo pogledali taj stan, provjerili smo, očistili začepljenu kanalizaciju koja je bila u tom stanu, a što se tiče ovih drugih stvari, šuškanja po stanu, to se pokazalo nerealnim", ispričao je predstavnik stanara.
Elektra je čak i promijenila transformator i radila mjerenja zračenja, koja su bila uredna, govori nam. A onda su poruke poprimile drugačiji ton.
Optužuje ih da je truju putem rutera, ventilacijskih otvora, strujnih kablova.
Piše da je truju cijanidom i drogama. Naziva ih ubojicama i čedomorima, a sebe djetetom.
Iste e-mailove prima i policija, koja je nebrojeno puta intervenirala. Susjedi svaki put zovu policiju, a policija je intervenirala i zbog anonimnih prijava da u zgradi curi plin, ali i drugih prijava, koje su također bile anonimne.
"Prije jedno mjesec i pol dva je zvala da netko hoće ubiti dijete. Došli su specijalci, sve, obučeni kao da je ratno stanje. Pa to je ona zvala. I ništa nije bilo, oni su došli i otišli jer ništa nije ni bilo", kaže susjed Klešković.
Posljednje što su prijavili je bila prijetnja smrću susjedovoj supruzi, i to na njezinu bivšem radnom mjestu.
Uništava imovinu zgrade, ali i telekoma. Uništavanje optičkih kablova snimila je i nadzorna kamera, i to više puta.
Ali to nije sve. Nebrojeno puta susjedima su nestali otirači, biljke u hodnicima.
Jedna susjeda ističe kako ju je strah jer je u pitanju osoba koja u jednom trenutku ispada u redu, a u drugom se trenutku ne zna što je u stanju napraviti.
Sve su prijavljivali i hodočastili u policijsku postaju i centar za socijalnu skrb.
Vrhunac gdje su svi u strahu je trenutak kada su kroz prozor počele letjeti staklene boce i ne samo boce.
To da je izostala reakcija institucija, čudi i sudskog vještaka psihijatrije Arbanasa.
"Ako netko ugrožava tuđe zdravlje i život, onda ne može biti da policija ne može doći. Valjda će u situacijama životne ugroženosti policija reagirati i samo je razlika hoće li ta osoba biti taj čas hospitalizirana ili će policija zaključiti, budući da osoba ugrožava tuđi život, a nije duševno bolesna, onda će je vjerojatno privesti", pojašnjava prof. dr. sc. Goran Arbanas sa Zavoda za forenzičku psihijatriju "Dr. Vlado Jukić".
Međutim, nije se dogodilo ništa od navedenog. Susjedi kažu kako se žena zaključa u stan i nitko ne može do nje. Jednom su je i priveli nakon što je, govori susjed, nasrnula na njega i suprugu.
Stanari su otišli toliko daleko da su angažirali i odvjetnicu da podnese kaznene prijave. Pisala je nadopune i požurnice. DORH je poslao spis policiji, a policija još nije ispitala nikoga, govore. A sve je to bilo u srpnju.
Da susjeda ima psihičke smetnje, nemaju napismeno, no postupci i poruke koje ona šalje govore za sebe.
"Mogu reći da je velika razlika između ljudi koji su nisu počinili protupravna djela i onih koji jesu. Dakle, oni koji nisu, onda ćemo se prema njima ponašati kao prema bilo kojem drugom bolesniku, dakle nikoga zapravo mi na silu ne možemo liječiti. I od tjelesnih bolesti, ako netko ima žučne kamence, nitko ga neće na silu operirati. Tako i sa duševnim bolestima, dakle dok god osoba ne ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost, dotle ima pravo biti bolesna", ističe prof. dr. sc. Goran Arbanas te dodaje kako se, kad dođe do ugrožavanja života zdravlja ili sigurnosti, onda može i prisilno smjestiti.
To se nije dogodilo. I zašto se ne događa ništa, a uključeni su baš svi koji trebaju biti, nikome nije jasno. DORH ima ovlasti da naloži psihijatrijsko vještačenje u fazi istrage. Jesu li to zatražili nisu htjeli potvrditi jer, govore, poduzimaju mjere i radnje i sve je tajno.
To nije jasno ni doktoru, sve i da osoba ne boluje od duševnih bolesti.
Policija je odgovorila kako su u posljednjih godinu dana imali 12 prijava.
U deset mjeseci ove godine poslala im je 350 e-mailova.
Podnijeli su DORH-u posebno izvješće po pitanju kaznenog djela oštećenja tuđe stvari.
Tri puta su obavještavali centar za socijalnu skrb.
Jednom prilikom tijekom privođenja pozvali su hitnu pomoć, no oni je nisu hospitalizirali.
Centar za socijalnu skrb nije odgovorio na upit redakcije Provjerenog.
Svi sve znaju, no ništa se ne događa jer u cijeloj šumi nadležnosti najčešće sve zajedno predugo traje. Trajalo je tako godinama i u jednom drugom zagrebačkom kvartu, no nakon priloga u Provjerenom ipak se pronašlo rješenje.
I to jer se osobno zauzeo psihijatar sugovornik iz priloga, koji je u suradnji s obiteljskim liječnikom, policijom, centrom za socijalnu skrb i hitnom organizirao intervenciju koja je rezultirala liječenjem i smještajem osobe pod skrb i nadzor.
Stanari nastoje pomoći ne samo sebi već i svojoj susjedi.
Međusobna komunikacija i zajedničko nastojanje u pružanju pomoći prije no što osoba zaista ozlijedi sebe ili nekog drugog ono je što sustavu nedostaje.
Opravdano se bojati, ali ne treba osuđivati upravo zato što nerijetko takve osobe haluciniraju, umišljaju, dezorijentirane su. I zato ovi susjedi mole i kume na svim instancama i ogorčeni su.
Policija im je sugerirala da pokrenu privatnu tužbu za izbacivanje iz suvlasničke zajednice. No, u tom sporu se ne vještači nečija ubrojivost i potencijalna pomoć se pruža samo njima. A susjeda je ta kojoj je pomoć najpotrebnija.
Nebrojeni odlasci na policiju, CZSS, tri kaznene prijave, prijave za napade, uništavanje imovine. Pet godina traje ova agonija. Agonija koja je rješiva, ali je, kao i većina, prepuštena njima samima - po principu 'snađi se kako znaš i umiješ'.
A oni više ne znaju kako.
Pomoć je, kažu - više nego njima potrebna nesretnoj ženi, koja očito ima problem koji, nažalost, nikog ne zanima.
Dnevnik.ba