Kada je Fidel Castro obolio sredinom 2006., Raul je preuzeo vodstvo nad komunističkim otokom i dokazao da je sposoban čvrsto držati zadani partijski smjer, ali i istodobno poduzeti neke gospodarske, političke i diplomatske reforme, prenosi Index.hr.
Raul je službeno postao predsjednik države u veljači 2008., a u travnju 2011. preuzeo je čelnu dužnost Komunističke partije.
Kao čvrsta, ali ne tako blještava zamjena za karizmatičnog Fidela, Raul Castro krenuo je u misiju nepovratnog "ažuriranja" kubanskog socijalističkog gospodarstva.
Otac četvero djece iz braka s pokojnom revolucionarkom Vilmom Espin (1930. - 2007.), Raul je poznat kao pragmatičan menadžer s objema nogama čvrsto na zemlji.
Kada je postao predsjednik, taj general kubanske vojske tvrdio je da Kubance čeka "gospodarska" bitka i da njihovo preživljavanje ovisi o spremnosti da isprave desetljećima stare pogreške.
"Ili ćemo ih ispraviti ili potonuti. Vremena za stajanje na rubu litice nema", rekao je 2010. godine.
Otvorio je vrata umjerenom privatnom poduzetništvu, ali je uzde upravljanja strateškim dijelovima gospodarstva i dalje ostavio u čvrstim rukama države.
Nicali su obiteljski restorani, prodavaonice hrane, filmova i nosača zvuka, radionice za popravak elektrokućanskih aparata i danas su dio poduzetničkog krajobraza Kube. Na Kubi je, osim toga, zakonski dopuštena privatna prodaja kuća i automobila, građani mogu posjedovati mobitele, razmjenjivati SMS poruke, a poljoprivrednici posjedovati obradivo zemljište.
S tadašnjim američkim predsjednikom Barackom Obamom u prosincu 2014. dogovorio je oslobađanje znatnog broja političkih zatvorenika u zamjenu za uspostavu diplomatskih veza, prekinutih više od pet desetljeća.
Raul je bio taj koji je osvanuo na globalnim naslovnicama kada su Sjedinjene Države i Kuba obnovile veze, a Obama posjetio Havanu u srpnju 2015.
Međutim, kubansko-američki odnosi iznova su se zamrznuli kada je u Bijelu kuću ušao Donald Trump čija se vlada vratila poznatim stazama protukubanske retorike i ponovno uvela ograničenja za putovanje na Kubu i poslovanje s tim otokom.
Od jezuita do komunista
Raul Castro rođen je 3. lipnja 1931., u gradu Biranu na istoku zemlje u obitelji španjolskih useljenika i pohađao je, kao i Fidel, isusovačku školu. Kao mladić pristupio je Socijalističkoj narodnoj partiji koja je uzor imala u Moskvi.
S bratom se rame uz rame borio u kubanskoj revoluciji koja je počela neuspješnim udarom 1953., zbog čega je završio u zatvoru, a zatim bio amnestiran.
Nakon egzila u Meksiku, braća Castro vratila su se 1956. na Kubu s osamdesetak pristaša jahtom Granma i povela gerilski rat koji je završio 1959. bijegom diktatora Fulgencia Batiste.
Nakon revolucije Raul je zapovijedao likvidacijama Batistinih pristaša i vjeruje se da je upravo on odgovoran za valove političkih čistki koje su trajale godinama.
Kao jedan od ministara obrane s najduljim stažem na svijetu, Raul je uz potporu SSSR-a izgradio kubansku vojsku u jednu od najsnažnijih u Latinskoj Americi.
Zapovijedao je kubanskim kopnenim snagama u sukobu protiv kubanskih emigranata koji su uz potporu SAD-a invazijom u Zaljevu svinja pokušali svrgnuti Fidela Castra 1961. godine.
Raul je bio zadužen preobraziti kubansku vladu u režim sovjetskog tipa i vjeruje se da je odgovoran za postavljanje sovjetskih raketa s nuklearnim nabojem 1962., što je izazvalo Kubansku raketnu krizu i dovelo svijet na rub nuklearnog rata.
Kada se spremao naslijediti bolesnog brata, kritičari, napose kubanska emigracija na Floridi, tvrdila je da je Raul veći marksist od Fidela, da je od njega hirovitiji i oštriji.
Oni blaži promatrači, naprotiv, opisali su ga kao urednu, organiziranu i pristupačnu osobu.
Raul Castro izbjegava svjetla pozornice, a njegovi pomoćnici tvrde da je osjećajan i zabavan.
Raul je lani objavio da će se povući kada mu 2018. istekne drugi mandat i očekuje se da će ga naslijediti njegov zamjenik Miguel Diaz-Canel.
Dnevnik.ba