Erdemović je, naime, prema vlastitom priznanju u srpnju 16. srpnja te godine, sa sedmoricom drugih pripadnika Desetog diverzantskog odreda VRS-a, na Ekonomiji Branjevo kod Zvornika, sudjelovao u streljanju između 1000 i 1200 bošnjačkih zarobljenika koji su dovedeni u dvadesetak autobusa iz Srebrenice.
Od 10 ujutro do 3:30 popodne strijeljali zarobljenike
Godinama kasnije, ovaj pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) čiji je vrhovni zapovjednik bio upravo Mladić bio je jedan od presudnih svjedoka koji su pridonijeli njegovoj osudi pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY).
Prema Erdemovićevu svjedočenju koje se može naći na stranicama ICTY-a, iz autobusa su dočekivali muškarce u dobi od 15-60 godina, svezanih ruku i s povezima preko očiju, koji su izvođeni u skupinama po deset, postrojavani na polju iza farme i streljani s leđa. Njegov odred je svoju krvničku zadaću, prema naredbi časnika VRS-a Brane Gojkovića, vršio od 10 do 15:30 tog dana, nakon čega su ih zamijenili pripadnici druge jedinice.
Baš kad su pomislili da je njihov egzekutorski posao gotov, pojavio se drugi časnik i naložio im da ‘‘u selu Pilica ima još 500 zarobljenika koje treba pogubiti‘‘. No prema Erdemovićevoj tvrdnji, pripadnici Desetog diverzantskog odreda su se pobunili i odbili to učiniti. Umjesto toga, sjedeći u obližnjoj krčmi čuli su eksplozije i pucnjavu iz Doma kulture u Pilicama. Kasnije su vidjeli i tijela zarobljenika koje su umjesto njih pogubili njihovi suborci.
Priznao svoj zločin američkoj novinarki, a onda i sudu
Erdemović je uhapšen 1996. u Srbiji nakon što je američkoj novinarki ABC-ja otkrio svoju ulogu u zločinu, vjerojatno natjeran grižnjom savjesti. Bio je prvi optuženik koji je priznao krivnju u Haagu. Također, bio je svjedok optužbe na suđenju Mladiću koje je danas okončano presudom za deset od jedanaest točaka optužnice - genocid u Srebrenici, progon, istrebljenje, ubojstva, teror i nezakonite napade na civile, među ostalim.
Sam Erdemović je osuđen prvo na deset godina zatvora, pa mu je nakon žalbe kazna bila smanjena na pet godina. Njegovi suborci iz jedinice osuđeni su na veće kazne na različitim sudovima, u Haagu, Sarajevu i Beogradu: Franc Kos na 35 godina, Vladimir Golijan na 15, a Brano Gojković i Marko Boškić na deset godina zatvora. On je pak svoju petogodišnju kaznu izdržao prije 17 godina, a danas živi u jednoj od europskih zemalja, uz zaštitne mjere promijenjenog identiteta koje je dobio od Haaškog suda.
"Žao mi je zbog svih žrtava, nismo imali izbora"
Kako izvještava Al Jazeera Balkans, ukupno je preko 50 svjedoka pokajnika za ratne zločine u BiH poput Erdemovića izišlo pred sud, od čega njih 17 pred Haaški sud. Nesumnjivo je da je njihova suradnja bila od ključnog značaja za sastavljanje optužnice i utvrđivanje krivnje glavnim organizatorima i nalogodavcima zločina. A među njima teško da ima važnije presude od ove današnje.
U svojoj završnoj riječi, Erdemović je napravio nešto što Mladić nikad nije - ispričao se za zvjerske zločine u kojima je sudjelovao. ‘‘Želim reći da mi je žao zbog svih žrtava, ne samo onih koje su ubijene tada na toj farmi, nego i svih žrtava u Bosni i Hercegovini bez obzira na nacionalnost. Izgubio sam mnoge prijatelje svih nacionalnosti u tom ratu i uvjeren sam da nitko od njih nije bio za rat. Uvjeren sam u to, ali nisu imali drugog izbora. Ovaj rat je došao i nije bilo izlaza iz njega, i to se dogodilo i meni‘‘, poručio je pred Haškim sudom ovaj zločinac-pokajnik.
Dnevnik.ba