Golmani standardni
Danijel Subašić je, uz Modrića, jedini sto posto siguran član prve jedanaestorke, koji i nema naročitu konkurenciju. Ovu sezonu odradio je na standardnom nivou u Monacu, a izuzmemo li kasapljenje od PSG-a (7:1), primio je pet pogodaka u posljednjih 8 susreta i Monacu je potreban bod u posljednjem kolu kako bi zadržao drugu poziciju koja direktno vodi u Ligu prvaka. Lovre Kalinić je korektnom sezonom u Gentu i s 23 primljena gola u 27 susreta obranio poziciju drugog vratara. Za nju će se boriti Livaković i Letica – iako su obojica imali znatne amplitude u drugom dijelu sezone, Livaković je bliži popisu s obzirom na prijašnja iskustva i rejting. Pozicija je to koja najmanje zanima javnost jer je uloga trećega golmana uglavnom folklorna, prenosi Index.hr.
Nepoznanice u obrani
Obrana je najtanji dio hrvatske momčadi. Tu je tek nekoliko sigurnih pozicija, odnosno poziva. Vedran Ćorluka propustio je veliku većinu sezone u Lokomotivu koji se okitio naslovom ruskog prvaka. Hrvatski stoper je zbog ozljeda odigrao samo 5 puta po 90 minuta u 30 kola. Njegova uloga, osim dugog staža u reprezentaciji, leži i u polivalentnosti, ali biologija sve češće i očitije radi protiv njega. Domagoj Vida napokon se ustalio u Bešiktašu, ali od stopera koji pretendira na početnu postavu reprezentacije ipak se traži sezona s većom konstantom. Premda je 3 od 4 posljednje utakmice odigrao u prvom sastavu, izostavljen je u nekim ključnim susretima (Galatasaray, Basaksehir), kao i u dobrom dijelu sezone.
Najbolji hrvatski stoper u ovoj sezoni je Dejan Lovren. Bitna poluga Liverpoolove sjajne sezone pokazala je kako svojim fizikalijama i igrom na lopti može sjajno odigrati ulogu modernog stopera koji sve više preuzima zadaće veznog igrača, a tradicionalne tendencije kiksevima smanjile su se onog trenutka kada se Liverpool konačno počeo kompaktno braniti kao ekipa, ne ostavljajući svoje stopere na milost i nemilost suparničkih napadača na ogromnom prostoru. Od preostalih stopera, Nižić kvalitetom tu ne spada ni izbliza te se radi o čistom namirivanju kvota između sjevera i juga države. Ćaleta-Car je sjajnom sezonom zaslužio poziv iako još uvijek postoji sumnja u to koliko može pružiti. Jedvaj je i dalje prečesto ozlijeđen da bi pokazao je li budućnost reprezentacije (iako je talentom superioran konkurenciji), dok je Matej Mitrović, naš najpodcjenjeniji stoper, predugo apstinirao od igre da bi se njegov status mogao smatrati osiguranim. S aspekta potrebe za različitim tipom igrača, on je možda i najveći favorit za izostavljanje s konačnog popisa, dok će Jedvaju mogućnost popunjavanja desnog boka ipak donijeti određenu prednost. Tamo je nezaobilazan Vrsaljko, koji igra prilično standardno u jednom od najboljih klubova na svijetu, a premda se radi o sustavu koji prirodno štiti i skriva mane braniča, igra vrlo dobro, za razliku od predstava u reprezentaciji. Na lijevom boku može se očekivati da Sosa i Barišić ipak neće putovati u Rusiju, nego se na širem popisu nalaze zbog perspektive koju nude reprezentaciji. Pivarić i Strinić su relativno standardni u dobrim klubovima, uz malu prednost bivšeg Hajdukova beka kojeg Dalić očito preferira. Zaključno, obrana Hrvatske je segment u kojem izborniku predstoji najviše posla pa se na većini pozicija traži „manje zlo“ i krpanje postave umjesto idealnih i uvjerljivih rješenja.
Vezna linija glavna snaga
U veznoj liniji leži najveća snage ove reprezentacije pa je vjerojatno najlakše predvidjeti putnike na Mundijal. Bespotrebno je govoriti što Modrić znači Realu i ovoj reprezentaciji, a njegove igre nisu doživjele znatniji pad u odnosu na lani, kada je vjerojatno bio najbolji vezni igrač na svijetu. Mateo Kovačić dobio je mnoštvo prilika u Realu koji se relativno rano oprostio od naslova, ali je vidljivo da mu Zidane vjeruje. Sve češće Kovačić to povjerenje i opravdava, a svoju rezervnu ulogu u percepciji javnosti duguje činjenici da igra s najvećim svjetskim zvijezdama. Iza Rakitića je jedna od najuspješnijih sezona u povijesti Blaugrane u kojoj je bio jedan od nekoliko nezamjenjivih igrača. Marcelo Brozović jedno je od najugodnijih iznenađenja nastavka sezone. Povučen u dublji dio terena, Brozović zaustavlja suparničke napade, ali i fenomenalno razigrava ekipu te je u završnici prvenstva bio najbolji Interov igrač, što mu otvara bitnu mogućnost ulaska u prvu momčad. To bi glave moglo koštati Pašalića, koji je tipom sličan igrač, ali u Spartaku nije uhvatio konstantu koja bi mu bila jamac. Milan Badelj jedan je od najstandardnijih reprezentativaca i gotovo nikad ne igra znatno lošije ili bolje od svoje uobičajene razine, a svojim setom vještina ključan je ovoj ekipi. Filip Bradarić tu se našao kako bi i Rijeka imala reprezentativca na širem popisu, dok je Rog najtragičniji slučaj u reprezentaciji. Iako posjeduje izuzetnu motoriku i igračku inteligenciju, već nekoliko sezona stagnira zbog nedostatka utakmica pa će ga Dalić opravdano izostaviti s popisa, bez obzira na to što mu je plafon puno viši nego većini konkurenata.
Napad predmet najvećih rasprava
Dalić točno zna što može dobiti od Marija Mandžukića – bespoštednu trku i borbu, bitnog igrača u presingu i vrhunskog skakača. Iako mu je ova sezona s tek 5 ligaških pogodaka najslabija u posljednjih 12 godina, dio razloga leži u sve češćem korištenju Mandžukića kao desnog krila. Kalinić je igrač koji je na meti Milanovih navijača zbog slabih predstava, ali dojam je da se jednostavno radi o krivom igraču u krivoj ekipi, koji zadnjih nekoliko sezona uredno isporučuje učinak i igre u reprezentaciji. Kramarić je najveće blago ove ekipe uoči zadnje faze priprema – zabija, asistira, razigrava i jedan je od glavnih zaslužnika senzacionalnih Hoffenheimovih rezultata, s obzirom na to da se radi o klubu koji se ne tako davno borio za ostanak u ligi. Duje Čop je, u takvom omjeru snaga, apsolutni višak. Ivan Santini nekoga može zavarati na prvu svojom statistikom, ali od 11 pogodaka čak je 6 postigao s bijele točke. Ne posjeduje kvalitetu koja već nije obuhvaćena prvom trojicom napadača pa je teško očekivati njegovo uvrštenje na konačan popis. Krila su najpotrebnija pozicija ove reprezentacije. Perišić iza sebe ima vrlo dobru sezonu u Interu (11 golova, 11 asistencija), a godinama je najopasniji igrač reprezentacije. Marko Pjaca nije se naigrao ni u Schalkeu, ali pomalo je nevjerojatno koliko ga trener Tedesco zapostavlja – u odnosu na dobivenu minutažu, Pjaca je napravio puno. Njegovu kombinaciju brzine, okomitosti, driblinga i opasnosti za gol ne posjeduje nijedan igrač osim možda Perišića i on se mora naći u avionu za Rusiju. Niko Kovač uspio je revitalizirati karijeru hrvatskom enfant terribleu, Anti Rebiću. Iza imotskog krilnog napadača je vrlo dobra sezona u Bundesligi, kojom se nametnuo kao prva zamjena u brojnim opcijama i varijacijama u igri reprezentacije pa će u pomanjkanju konkurencije na poziciji otići u Rusiju.
Takav je status hrvatskih reprezentativaca nešto manje od mjesec dana prije Mundijala. Situacija je standardna – imamo kostur od 5 ili 6 igrača koji igraju stalno, igraju odlično i igraju u jakim klubovima. Problem je u popratnoj postavi i klupi koja ne nudi širinu na svim pozicijama, a ima poteškoća zbog nedostatka minuta, lošeg tajminga forme ili jednostavno nekompatibilnosti s ostatkom ekipe. Najvažnija zadaća pred Dalićem je dijagnosticirati i prepoznati tko će najbolje pomoći onima koji su se sami izdvojili kao nositelji igre. Hrvatska perspektiva je, u odnosu na druge reprezentacije, sasvim u redu. Čak i najbolje reprezentacije na svijetu koje imaju ogromnu širinu muku muče s određenim pozicijama, dok se izvan tog kruga od nekoliko favorita, svi nose sa svojim setom problema. Hrvatski problemi nisu nerješivi, talenta ima, ali upitno je ima li vremena, dobrim dijelom iracionalno utrošenog u kvalifikacijama. Čak i ako je odgovor negativan, kombinacija ispravne selekcije i dobre atmosfere, posebno u slučaju dobrog rezultata u prvoj utakmici, može pokrenuti veliku priču. Ne treba zaboraviti Francusku 2016., kada je reprezentacija otpraćena na turnir s puno više upitnika i skepse da bi slučajnim golom ispala od kasnijeg prvaka Europe.
Dnevnik.ba