Uzrok je smanjenje proizvodnje nafte dogovoreno između skupine OPEC i Rusije, što će povećati cijenu crnog zlata, kao i sporovi oko iranskih naftnih polja. Stručnjaci vide i razloge za pozitivne promjena trenda u bliskoj budućnosti, budući da Rosneft namjerava kupiti indijsku tvrtku Essar Oil, specijaliziranu u rafinerijama. Dakako, zemljopisne karakteristike, udaljenost, planine Pamir i Himalaja, ali i Pakistan, sprečavaju Rusiju da se kopnom poveže s kupcima nafte u Indiji, dok je plin sasvim druga stvar, piše Logicno.com.
Naime, 2018. ruski Gazprom počinje velike isporuke prirodnog ukapljenog plina (LNG) Indiji, što je dogovoreno na prošlom summitu skupine BRICS u indijskom gradu Goa. Morem je puno lakše provesti u djelo ovaj dogovor, jer je kontinentalni plinovod trenutno vrlo teško izgraditi i zbog spora između Pakistana i Indije, ali i nevoljkosti Kine, ovakav projekt još ne postoji. Za sada je dovoljan LNG.
Ruski Gazprom će Indiji početi isporučivati 2,5 milijuna tona ukapljenog prirodnog plina godišnje od 2018. godine, sredinom travnja je rekao Jurij Sentjurin, zamjenik ruskog ministra energetike.
Gazpromova podružnica Gazprom Marketing & Trading Singapur će djelovati kao isporučitelj indijskoj kompaniji Plin Authority of India Ltd. Obje kompanije su potrebne ugovore o isporuci za sljedećih 20 godina potpisale 2012. godine.
Ruski LNG će se u Indiju slati iz postrojenja na Sahalinu, kao i iz novog Yamal LNG postrojenja, rekao je Sentjurin. Prva faza projekta Yamal LNG će biti dovršena ove godine, a glavni kupci će, osim Indije, biti Kina i Japan.
Između 2009. i 2016. godine je Gazprom Indiji isporučio 26 tereta LNG ukupnog volumena 1,7 milijuna tona.
No, Rusija i Indija su na godišnjem summitu u Goi u listopadu 2016. potpisali Memorandum o razumijevanju u kojem su Gazprom i Plin Authority of India Ltd. pristali na sebe preuzeti opskrbu LNG iz Rusije do Indije.
Ako i postoji nekakvih problema u isporukama energenata kopnenim putem iz Rusije za Indiju, to s Kinom nije slučaj. Rusi i Saudijci se natječu za prvo mjesto dobavljača nafte nezasitnog azijskog diva, ali Peking zna da Rijad svojim isporukama jača američki petrodolar i vješto kalkulira količine naručene od saudijskog režima.
Čini se da faraonsko putovanje saudijskog državnog vrha u Peking u ožujku nije imalo željeni učinak. Već drugi mjesec zaredom je Rusija pretekla u isporukama nafte Kini saudijske rivale i kineskim kupcima isporučuje 1 150 000 barela dnevno, dok Saudijska Arabija prodaje 963 000 barela.
Naftovodom Skorovodino-Daqing, koji je počeo s radom u 2011. godine, počeo je prosječno isporučivati 100 milijuna tona ili oko 400 tisuća barela nafte dnevno. Ova dionica je dio ogromnog kompleksa Istočni Sibir-Tihi ocean (ESPO), koji bi uskoro ponovno mogao iscrtati energetske mape u istočnoj Aziji, s obzirom na svoje krakove koji su u izgradnji i sežu sve do Koreje i Japana.
Naravno, ne treba zaboraviti da preko euroazijske šahovske ploče Gazprom opskrbljuje Tursku, kojoj je u prva četiri mjeseca ove godine povećao isporuke za 26% ili na više od 10 milijardi kubnih metara plina. Kao i njegovi europski partneri, turski sultan je sve više ovisan o ruskom plinu, i to dok Turski tok, čija je gradnja tek počela, još nije ni operativan.
Što se tiče Europe, unatoč medijskom ratu i sankcijama protiv Rusije zbog Ukrajine i Sirije, “Rimland” još uvijek ovisi o plinu “Heartlanda”, kojeg u ovom slučaju predstavlja Gazprom.
U prvom tromjesečju 2017. je Gazprom dodatno povećao izvoz svog plavog zlata u Europu za 15% i isporučio 51 milijardu kubnih metara. Na kraju bi konačna isporuka za Europu ove godine mogla dosegnuti oko 200 milijardi m3, dok je ta brojka 2015. iznosila 180 milijardi, a 160 milijardi m3 plina u Europu iz Rusije je isporučeno u 2014. godini, početkom Hladnog rata zbog ukrajinske krize. Unatoč svim planovima, prijetnjama i podršci Washingtona, načelo nužnosti je prevladalo i Europa drugačije ne može činiti. Naravno, ako izuzmemo nekolicinu zemalja koje se u korist vlastite štete ponašaju u skladu s napucima izvana.
Strateški interes Amerikanaca je izolirati Rusiju od Europe i održati podijeljenu Euroaziju. Ovo uopće ne treba čuditi, jer je praksa u međunarodnim odnosima da jedna pomorska sila nastoji spriječiti integraciju kontinenta iz pukog straha od marginalizacije. Stoga je slobodan i povećan protok energije između Rusije i Europe za Washington dvostruka tragedija. Ako svemu dodamo nevjerojatan porast isporuka energenata Kini i uskoro Indiji, onda ne da govorimo o tragediji koja se da prevladati, nego o globalnom preustroju koji se pokušava prikriti praznim frazama i besmislenim prijetnjama.
Dnevnik.ba