Na početku misnog slavlja, domaći župnik i dekan vlč. Marko Stojčić, je uputio iskrenu dobrodošlicu svima prisutnima i zahvalio im na njihovoj ljubavi, koju su istinski posvjedočili svojom prisutnošću, prema pok. Kazimiru.
U prigodnoj propovijedi biskup Semren je ukazujući na važnost obljetnice smrti pok. Kazimira istaknuo: „Sjećajući se o 13. obljetnici mučeničke smrti vlč. Kazimira, župnika ove župe, zahvalni smo mu za svjedočanstvo vjere. Vjera nadahnjuje ljubav, a ljubav čuva vjeru.
Njegov život i nasilna smrt svjedoče nam kako se živi vjera, kako se ide stopama Isusa Krista i stopama evanđelja. Ono što čini autentičnog kršćanina je življenje svagdanjeg života s istim osjećajima kao i Krist“. Tumačeći prigodna svetopisamska čitanja koja govore o „zadnjim stvarnostima života, te potiču na vječno spasenje“ biskup Semren je naglasio: „Zadnji dani čovjekova života preozbiljni su da bi u njima gubio vrijeme na nevažne stvari. Ni jedna se minuta ne smije izgubiti.
Vrijeme je ozbiljno. Treba se spasiti. U tim trenucima važno je misliti na sudbonosni susret s Kristom. U tom „pravcu“ trebamo gledati. Ne smijemo se okretati unatrag, jer dogodit će nam se kao i Lotovoj ženi. Ona se u bijegu iz Sodome okrenula i pretvorila u stup soli.
Budemo li htjeli sačuvati svoj život i budemo li na to usmjerili svoje snage i energije, onda smo propali. Trebamo se predati i prepustiti Božjem promislu. Izručiti se Kristovim rukama. Svoj život možemo sačuvati samo ako ga izručimo Bogu. Trebamo biti stalno spremni. Trebamo biti spremni duhovno i moralno i živjeti kao da će se to danas dogoditi. Biti mudar znači da ne smijemo čekati zadnji trenutak u našem životu da bismo surađivali s milošću Božjom, nego to trebamo činiti već sada“ upozorio je biskup.
Poslije svete mise upriličena je „gozba ljubavi“, koju je župnik i dekan vlč. Stojčić, zajedno sa svojim župljanima, organizirao za sve prisutne. Mons. Kazimir Višaticki rodio se je 4. ožujka 1939. u Čatrnji kod Bosanske Gradiške, a za svećenika je bio zaređen 29. lipnja 1963. Kao svećenik djelovao je u župama: Stara Rijeka, Prnjavor, Dolina, Drvar i Budžak, a za župnika u Bosanskoj Gradiški imenovan je 1999. godine.
U večernjim satima 18. studenog 2004., u župnoj kući u Bosanskoj Gradišci je ubijen.
Dnevnik.ba