Blagdan sv. Jurja, proslavljen je u ponedjeljak, 23. travnja 2018. u istoimenoj župi u Derventi u Bosanskoj Posavini. Zahvalnim Euharistijskim slavljem obilježena je i 20. obljetnica pokušaja atentata na kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa metropolita vrhbosanskog, prigodom njegova prvog poslijeratnog pohoda vjernicima iz Dervente, kada je na blagdan sv. Jurja 23. travnja 1998. u kripti, miniranjem srušene derventske crkve s 30-ak vjernika, koji su uspjeli opstati u toj prognanoj župi tijekom cijelog rata, te okupljenim svećenicima i časnim sestrama želio slaviti Misu u čast župnog patrona sv. Jurja, prenosi KTA.
Zahvalno Euharistijsko slavlje, koje je započelo procesijom od župne kuće, kroz grad do nove derventske crkve u centru grada, uz domaćeg župnika vlč. Ivu Kopića i još osam svećenika predvodio je kardinal Puljić. Liturgijsko pjevanje animirao je vlč. Vlado Vrebac župnik u Bijelom Brdu. Uz malo župno stado onih vjernika koji su tu preživjeli rat ili su se vratili u svoje domove, na Svetoj misi sudjelovali brojni Dervenćani koji su za vrijeme rata prognani iz svog rodnog kraja. Na čelu s provincijalnom glavaricom s. Julijanom Djaković, na Misnom slavlju sudjelovale su i sestre Milosrdnice sv. Vinka Paulskog Provincije Majke Divne sa sjedištem u Sarajevu, koje u Derventi djeluju više od jednog stoljeća. Pridružili su se za ovu prigodu i hrvatski predstavnici bh državne, entitetske i lokalne vlasti te vojni i drugi predstavnici društvenog života među kojima je bilo i predstavnika iz Republike Hrvatske.
Riječi pozdrava i dobrodošlice kardinalu Puljiću i svima nazočnim, uputio je derventski župnik vlč. Ivo Kopić.
„Vapajem: Gospodine, ulij svima svjetlo opredjeljenja za dobro!“, započeo je Misno slavlje kardinal Puljić. Povezujući evanđeoski misni odlomak sa životom i djelom sv. Jurja, mučenika, kardinal Puljić je u prigodnoj propovijedi kazao „da nam sv. Juraj treba biti primjer kako ostati vjeran Kristu, svojim svetinjama i po cijenu života“. „Sv Juraj bio je borac za vjernost Isusu Kristu uskrslome. Danas nam je tako potreba takva vjernost u svim životnim kušnjama. Pravo živjeti znači živjeti iz ljubavi, a ljubavi nema bez žrtve. Tko živi iz sebičnosti, taj već umire. Tko je spreman sebe darivati, žrtvovati se, taj ispravno živi“, rekao je, između ostaloga, kardinal Puljić te nastavio: „Svima je nama potrebna hrabra vjera i potpora da bi bili vjerni i ustrajali, te hrabro uzeli svoj križ i slijedili Isusa. Potrebno je ohrabrenje, jer smo socijalna bića. Danas, kada se urušava moral, vrjednote, kada nam žele rastočiti obitelj, oprati pamet, na poseban način nam je potrebna takva vjera“.
Osvrćući se na nemili događaj prije dvadeset godina, kada su u kriptu minirane crkve, u kojoj su se na Misno slavlje okupili kardinal Puljić te svećenici, časne sestre i malobrojni vjernici, ubacili eksplozivnu napravu od koje se srećom odvojio detonator pa je eksplodirao samo on a ne i eksplozivna naprava, kardinal Puljić zahvalio je Bogu što je sačuvao njihove živote. Zapitavši se što su postigli oni koji su tu sijali mržnju, kazao je: „ Ne možemo društvo graditi na zloći, mržnji, osveti, ali činjenice-istinu nećemo i ne smijemo nijekati. Onaj strah koji su ljudi, zajedno sa mnom, pretrpjeli to nam ne mogu nadoknaditi. Prosvijetli, Bože, pamet onima koji nose mržnju u srcu, zlo u srcu, da se zlo više ne ponavlja, da dobrota pobijedi.“, Na kraju je zamolio vjernike da nikome ne dopuste da im ogadi njihovu rodnu grudu, njihove korijenje, ime, stvarnost te ih potaknuo da s pouzdanjem u Bogu idu naprijed, poput sv. Jurja koji svojim mučeništvom, svojom hrabrom vjerom najbolje pokazuje kako nositi svoj svagdanji križ.
Uz zahvalu za predvođenje blagdanskog slavlja, domaći župnik Kopić uručio je kardinalu Puljiću znakoviti dar: sat koji se prije 20 godina, 23. travnja 1998. u kripti srušene derventske crkve zaustavio u 11 sati kada je trebala započeti Sveta misa na blagdan sv. Jurja. Poručio je da za Dervenćane vrijeme nije stalo te da ljubav sve ponovo obnavlja. Svoje je župljane zamolio da se odvaže na povratak, da se uzdaju u Božju pomoć i zagovor sv. Jurja, svog nebeskog zaštitnika, onako kako su ih učili njihovi preci i svećenici. Nazočne je pozvao da pomognu povratku Hrvata katolika u Derventu, u kojoj je prija zadnjega rata živjelo 8380 Hrvata katolika, a danas ih je tek 93-je. Dodao je da ih je u cijelom derventskom dekanatu živjelo blizu 50.000, a danas ih je manje od tisuću.
U ime župljana prigodan dar kardinalu Puljiću uručila je i gospođa Ankica Kljajić, vjernica iz derventskog kraja.
Među suslaviteljima na oltaru toga bila su trojica svećenika i jedan đakon koji su 1998. bili s kardinalom Puljićem u Derventi toga dana: vlč. Ivan Ravlić, sadašnji župnik u Tesliću, župnik vlč. Ivo Kopić koji je tada bio bogoslov kao i sadašnji trajni đakon vlč. Robert Čabraja te mons. Ivo Tomašević, tadašnji kancelar Vrhbosanske nadbiskupije. Koncelebrirao je i derventski dekan fra Ivan Marić, župnik u Koraću pokraj Bosanskog Broda koji je prije 20 godina s drugim svećenicima vodio prognane vjernike derventskog kraja u sedam autobusa iz Republike Hrvatske prema Derventi. Srbi su te autobuse zaustavili barikadama na pravcu od Bosanskog Broda prema Derventi pa su se, nakon dugog čekanja, morali vratiti u Republiku Hrvatsku.
Dana 23. travnja 1998., nakon što su u kripti srušene derventske crkve bili oko šest sati opkoljeni neprijateljski raspoloženim mnoštvom ljudi, kardinala Puljića i okupljene svećenike, časne sestre i malobrojne vjernike, uspjeli su izvući blindiranim vozilima mirovne snage Ujedinjenih naroda nordijskog bataljuna. Budući da vozila nisu mogla doći do ulaza u kriptu minirane crkve, brojni okupljeni muškarci bacali su kamenje i druge predmete dok su vjernici pretrčavali „brisani“ prostor od ulaza u kriptu do vozila iako su tu bili nazočni brojni srpski policajci. Budući da im je ponestalo kamenja i drugih predmeta za bacanje, grupa okupljenih muškaraca popela se na ruševine minirane crkve i bacale na vjernike komade betona. Takvim jednim komadom pogodili su mons. Ivu Tomaševića u čelo dok je, štiteći kardinala Puljića, pretrčavao do blindiranog vozila mirovnih snaga. Iako je pao, nije izgubio svijest pa je dopuzao do vozila u kojem su mu vjernice nastojale zaustaviti krvarenje. Kasnije su ga previli vojnici UN-a te kardinala Puljića i pratnju odvezli u Sarajevo gdje su mons. Tomaševiću u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu zašili ranu. Izjavio je da je sretan što je mogao podnijeti tu, kako ističe, malu žrtvu. Također je Bogu zahvalan što nitko drugih od vjernika toga nije stradao što u danim okolnostima smatra istinskim Božjim čudom. Vlč. Čabraja sačuvao je fotografiju načinjenu u oklopnom vozilu mirovnih snaga na kojoj su, s lijeva na desno: vlč. Marko Zubak, vlč. Ivan Ravlić, sestra Kćeri Božje ljubavi Davorka Šarić, bogoslov Čabraja, s. Ankica Garić te u donjem redu kardinal Puljić i s. Suzana Jakovljević
Zaigralo se i ove godine i zapjevalo poslije mise ispred crkve, a druženje je nastavljeno uz zajednički objed u restoranu Doma kulture u blizini crkve.
Dnevnik.ba