U tek dvadesetak kvadrata svoje skromne barake u kojoj je živjela s mužem i sinom, uvijek je bilo mjesta i za svako dijete koje život nije mazio, piše Dnevni avaz.
Nana Safija izvela ih je na pravi put hrabro i dostojanstveno, a dala im je sve što je u tim trenucima mogla. Kako je prehranjivala svoju porodicu, tako je i mališane koji su dolazili u njen dom i kojima kod nje nije ništa nedostajalo. Sve što je ova žena radila bilo je nesebično. Nije očekivala ništa zauzvrat.
Danas se o Safiji brine tek jedno od te djece, a za ostalu ni ona sama ne zna gdje su. Nit‘ se javljaju, niti dolaze. Skromna kakva jeste, kakanjska heroina kaže da svako ima svoj život i da se ni na jedno od njih ne može ljutiti.
Pokazala je nana Safija svojim postupcima da i u skromnim uvjetima možemo odvojiti za one koji nemaju i da za veliko srce i ljubav ne treba nikakva raskoš.
Dnevnik.ba