Predsjednik Glavnog odbora Hrvatske stranke Krešimir Zubak smatra kako je dr. Diana Zelenika osoba s integritetom, s jasnim stajalištima spram domovine BiH, spram hrvatskoga naroda, sa socijalnom osjetljivošću i hrabrošću da se jasno suprotstavi Čovićevom pantokratorstvu. Zubak je u intervjuu za Dnevni list nedvosmisleno izjavio kako je Hrvatska stranka spremna podržati kandidaturu Diane Zelenike za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Čelnici Hrvatske stranke su u zadnje vrijeme u nekoliko navrata žestoko kritizirali najavljivanje građanskih stranaka da će opetovano nasrnuti na poziciju hrvatskoga člana Predsjedništva BiH i navodno su već započeli potragu za novim Željkom Komšićem. Je li to njihov „kripto karakter“ i zbog čega toliko uporno nastoje Hrvate ugurati u kolektivitet?
– Iz javnih istupa pojedinaca iz kruga političkih stranaka koje sebe nazivaju građanskim i iz emisija, tekstova i intervjua koji su u posljednje vrijeme objavljuju njima skloni mediji, razvidno je kako je počela potraga za osobom koju bi oni “pogurali” na slijedećim općim izborima kao kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, odnosno kao protukandidata notornom Čoviću. Pojednostavljeno: započela je potraga za novim Željkom Komšićem. Ne dovodeći u pitanje pravo svim političkim subjektima, pa i takozvanim. Građanskim strankama i koalicijama da nominiraju, ili “guraju” kandidate za bilo koje izborne funkcije, pa i hrvatskog člana Predsjedništva BiH, posljednji istupi i natpisi nagovještavaju staru praksu tih političkih subjekata koja zorno dokazuje njihov kripto karakter.
Pojasnite…?
– Naime, te stranke na svim dosadašnjim izborima nikada nisu “isturile” kao kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda osobu takvog javnog ugleda koja bi mogla ozbiljno konkurirati kandidatima predloženih od strane bošnjačkih nacionalnih stranaka. Ali, kao u onoj čuvenoj – dok se Vlasi ne dosjete – redovito su pronalazili, nominirali ili “gurali” kredibilnog kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva, i u tome dva puta uspjeli i, kako izgleda, nadaju se i trećem.
Na što to ukazuje?
– Prvo, tim strankama ne bi trebalo manjkati znanja da suvremena građanska društva pripadnost nacije smatraju sastavnim dijelom osobnog građanskog identiteta i da kolektivnim identitetima pripada pravo posebnog a ne nametnutog predstavljanja u državnim tijelima i institucijama. Ako to znaju a posežu za ranijom praksom onda to njihovo javno zagovaranje građanstva zapravo je prikriveno nastojanje za nametanjem podaništva malobrojnijem kolektivitetu.
Drugo, onda su već i za njih odluke Europskog suda za ljudska prava samo mrtvo slovo na papiru. Vjerodostojnost političkog opredjeljenja i snaga političke ideje dokazuje se unutar najmnogobrojnijeg glasačkog tijela, pa bi zanimljivo bilo vidjeti, hoće li uopće i tko će biti kandidat tih stranaka za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Hoće li, dakle, ideju “građanstva” provjeravati kod najbrojnijeg, ili nametati malobrojnijem glasačkom tijelu. S druge strane sasvim sam siguran da vječni Čović može imati uvjerljivog protukandidata iz reda oporbenih stranaka koje su okrenute prema hrvatskom glasačkom tijelu u BiH, naravno ako Parlament BiH ne usvoji prijedlog izmjena Izbornog zakona koji je podnio HDZ BiH, a koji je diskriminirajući za Hrvate koji žive u onim dijelovima BiH u kojima su, unatoč svojoj konstitutivnosti ,manjinski narod“.
Prepoznajem da hrvatske oporbene stranke spremaju zajedničkoga protukandidata Draganu Čoviću ili nekom drugom kandidatu HDZ-a BiH. Jeste li s nekom strankom već otvorili razgovore i imate li možda već sada ime nekoga koji bi se mogao upustiti u tu neizvjesnu izbornu borbu?
– U tom kontekstu već sada smo spremni primjerice otvoriti razgovore s HDZ-om 1990 na temeljima jasno definiranih odnosa i uvažavanja. Evo, primjerice, Hrvatska stranka BiH spremna je već sada poduprijeti dr. Dianu Zeleniku, zastupnicu HDZ 1990 u državnom parlamentu kako kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Naime, iako u tom smislu nismo vršili nikakve provjere, iz njezinih istupa u Parlamentu i u javnosti zaključujemo kako se radi o osobi od integriteta koja se svojim jasnim političkim stajalištima određuje prema BiH kao svojoj domovini, prema svom narodu kao konstitutivnom elementu u svim dijelovima BiH, osobi sa izraženim socijalnim senzibilitetom, i, što je također važno, koja nasuprot čelništva svoje stranke ima političku hrabrost suprotstaviti se Čovićevom pantokratorstvu. Uz to ona je žena koja bi sasvim sigurno imala snažnu podršku i šire javnosti. Naravno, to podrazumijeva da HDZ 1990 raščisti odnose s takozvanim Hrvatskim narodnim saborom unutar kojeg je izgubio svoj politički subjektivitet i identitet.
Nedavno ste izjavili da je HNS paralelna, nevladina organizacija koja funkcionira po modelu saveza komunista. Treba li Hrvatima uopće jedno takvo krovno tijelo?
– Nikada nisam sporio, dapače često sam javno poručivao kako je Hrvatima potreban jedan krovni forum. Ali, nama treba demokratsko tijelo u kojem će se jasno znati tko je član i tko odlučuje. Moja se stranka predlagala da se unutar Hrvatskog narodnog sabora odlučuje konsenzusom. Kada to nije prihvaćeno i kada je HDZ BiH praktično zatvorio vrata tog Sabora intelektualcima, crkvenim dužnosnicima i svima onima koji drugačije promišljaju od njih, mi smo jasno kazali da nas taj Sabor ne zanima i on je za nas takozvani. HNS. Pazite, nisam slučajno u prethodnom odgovoru upotrijebio pojam „pantokratorstvo“. Taj lider želi sebi priskrbiti svu moć, želi biti nedodirljiv, najpametniji, svi ostali su samo podanici. To se više ne može tolerirati i ta praksa mora prestati. Nadam se da su u HDZ-u 1990. prepoznali tu pohotnost koja ih godinama naprosto proždire i da će smoći snage i razuma da se istrgnu iz tih kandži. U suprotnom, bit će zbrisani s političke pozornice a veliku štetu će i dalje trpjeti Hrvati.
Dnevnik.ba