Article_Top_970x250

Veliki intervju sa zlatnim Ivanom Klepićem: „Karataši imaju najveću šansu donijeti olimpijsku medalju u BiH“

Mostarski karataš

Veliki intervju sa zlatnim Ivanom Klepićem: „Karataši imaju najveću šansu donijeti olimpijsku medalju u BiH“

svibnja 17, 2018

Piše: Toni Raspudić

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

"Bio sam ponosan na sebe jer sam bio maksimalno koncentriran u svakom trenutku. Tek kada je borba završila preplavile su me emocije i nisam mogao stajati na nogama."

S kojim se uspjehom sport u BiH mogao pohvaliti na međunarodnoj razini moglo bi se nabrojati na prstima jedne ruke. No, prošlog tjedna BiH se našla na krovu Europe zahvaljujući mostarskom karatašu Ivanu Klepiću, članu Sveučilišnog karate kluba Neretva.

Na Europskom prvenstvu održanom u Novom Sadu, Klepić je u teškoj kategoriji +84 kg donio BiH najsjajniju medalju.

Karataš kojeg su ozljede sprečavale da pokaže svoj talent, u Novom Sadu je pokazao koliko vrijedi pobijedivši svu europsku elitu ovog sporta.

 

„Uvijek sam imao problema s ozljedama otkako sam ušao u seniore. Izrastao sam naglo i upao u tu tešku kategoriju gdje su borci dobro stariji od mene. Naravno, BiH je u ovoj kategoriji imala stvarno dobre borce kao što je Admir Zukan koji je bio 3. na svijetu, te Haris Sujković koji je također uvijek bio tu negdje oko medalje, te mi se bilo teško izboriti za mjesto u reprezentaciji pored tih starijih boraca. Ovo mi je bila prva prilika da nastupim na Europskom prvenstvu i odmah sam je na najbolji način ugrabio“, kazao je zlatni Ivan Klepić za Dnevnik.ba, te nastavio:

„U sezonu sam, nakon što sam sanirao koljeno kod dr. Nemeca, otvorio nastupom na svjetskoj Premier ligi u Parizu koji je jedan od najjačih turnira na svijetu. Važno je spomenuti kako na ovim Premier ligama mogu nastupiti samo 64 najbolje rangirana borca i jedna zemlja može poslati najviše četiri borca. Ostvario sam dobar nastup na tom turniru gdje sam ušao u polufinale i izgubio od aktualnog prvaka svijeta Iranca Sajjada Ganjzadeha diskutabilnom sudačkom odlukom. Zatim borba za treće mjesto gdje su se ponovno dogodili sudački previdi i izgubio sam. Bio sam bijesan, ali dalo je se nagovijestiti kako mogu puno pokazati ove sezone. Nakon toga smo odradili još nekoliko turnira gdje nisam ušao u borbu za medalje. No, nisam se opterećivao s time, imao sam mečeve s veoma kvalitetnim borcima i sve to mi je bila jedna dobra priprema za Europsko prvenstvo. Formu sam tempirao za EP te su rezultati na tim turnirima i izostali.“

 

Nakon toga uslijedilo je Državno prvenstvo gdje je Neretva od 10 kategorija uzela čak 6 zlata. Ivan Klepić nije nastupio na tom turniru jer je imao osiguran plasman na Europsko prvenstvo budući da je bio u top 35 boraca na rang listi.

„Da se birao teži raspored na Europskom prvenstvu, ne bi se mogao izabrati, jednostavno nije moglo biti gore. Bio sam u donjem dijelu ždrijeba gdje su se nalazili svi vrhunski borci. Prvog dana pobijedio sam Nijemca Jonathana Hornea, koji je bio 7 puta prvak Europe, a bio je i prvak svijeta i trenutno je vodeći na WKF ranking listi, a vodeći je i na listi svih vremena. Porazio sam ga rezultatom 5:3 i tako odmah izbacio glavnog konkurenta za zlato. Čitava dvorana je navijala za mene jer sam bio totalni underdog.

U drugom kolu sam se borio s Estoncem Tanelom Paabom koji je bio prošle godine prvak Europe u U-21. Tu borbu sam lagano riješio s 2:0.

U trećem kolu sam se susreo sa svojim prijateljem Anđelom Kvesićem koji nastupa za Hrvatsku, a inače je Širokobriježanin i koji je aktualni brončani sa SP-a. Tu sam pobijedio nakon odluke sudaca jer je u regularnom dijelu bilo 0:0.

U polufinalu sam se susreo s Gruzijcem Arkaniom Gogitom. Ne znam što reći za tog borca, mislim da je stariji 10 godina od mene. Ima dosta europskih i svjetskih medalja i ne znam ih ni nabrojati. No, jednostavno to je bio moj dan. Došao sam bez respekta, emocije sam ostavio po strani, bio sam skoncentriran, dočekao svoju priliku i zaista atraktivno sam mu zadao udarac u tijelo. Tu sam mu izbio dah i značajno ga usporio u nastavku meča. Zavladala je euforija kako od mojih kolega iz reprezentacije, tako i cijele dvorane i mirno sam priveo meč kraju s 2:1.

U finalu sam se borio s natjecateljem iz Azerbejdžana Sahinom Atamovim koji je također desetak godina stariji od mene i ima više europskih i svjetskih medalja. No, ni on nije nikada bio prvak Europe te je silno želio to zlato. Isto vrijedi spomenuti da rijetko kada, skoro nikada, neki borac mlađi od 25 godina se bori za medalju u ovoj kategoriji. Atamov je dosta nizak borac za tu kategoriju i dosta se kreće kao Bruce Lee. Kružio je oko mene čekao kada ću napraviti grešku. No, nisam se dao, ja sam bio taj koji je vršio pritisak i on je sedam sekundi prije kraja znao da će izgubiti na sudačku odluku. Morao je preuzeti potpuni rizik, napao me izdaleka, uzvratio sam kontrom, on je pao na pod i završilo je s 1:0. Bio sam ponosan na sebe jer sam bio maksimalno koncentriran u svakom trenutku. Tek kada je borba završila preplavile su me emocije i nisam mogao stajati na nogama.“

 

Veliki rezultat s Europskog prvenstva ostvarila je i Ivona Ćavar koja se okitila broncom.

„Evo, cijelo vrijeme pričam o sebi, ali moram spomenuti i Ivonu Ćavar, također iz SKK Neretve. Ona je nakon svjetske bronce iz Linza, sada osvojila i europsku broncu. Malo tko se može pohvaliti medaljama s ova dva natjecanja. Ono što je najbitnije, njoj su 22 godine, a meni 23 i pred nama je još puno, puno velikih natjecanja. Bar se nadam, ako nas Bog sačuva ozljeda.“

Za BiH je ovo bila ukupno treće Europsko zlato nakon Mensura Cakića (također bio član Neretve), te sadašnjeg izbornika BiH Denisa Muhovića.

Za ovaj veliki uspjeh za mostarski klub, ali i za cijelu državu, uveliko je zaslužan i Ivanov otac, koji je i trener u SKK Neretvi.

„Ova medalja, imam osjećaj draža je mom ocu Miroslavu nego meni. On je s bratom Zdenkom otvorio ovaj klub '94 godine, kada sam se ja rodio i evo sada nakon 24 godine sam mu donio zlatnu medalju. I on je bio dobar borac, no prekinuo je karijeru i otišao u rat i sada sve moje uspjehe proživljava kao svoje. On je i trener u klubu i ide na sva naša natjecanja, ali nikada nije bio slučaj da me je pritiskao da moram neke njegove sportske snove ostvarivati. Trenirao sam i nogomet u Zrinjskom sedam godina paralelno s karateom, tako da mi je uvijek dopuštao da sam izaberem s čim ću se baviti. No, ostavio sam se nogometa, nisam bio zadovoljan pristupom, psuju se bogovi, nisam to mogao slušati, te sam se punim posvetio karateu i nisam požalio.“

 

Ovaj uspjeh Ivana Klepića dobiva još veći značaj jer je karate ušlo u obitelj olimpijskih sportova i na Olimpijadi u Tokiju će se po prvi put naći na programu. U svijetu je to prepoznato i dosta se ulaže u ovaj sport, dok se kod nas borci većinom moraju sami snalaziti kako otići na neki turnir Svjetske Premier lige na kojima se skupljaju bodovi za Olimpijadu.

„Kod nas je karate još uvijek amaterski sport i od njega nitko od nas ne može živjeti. Ali, naš pristup je profesionalan. Naporno radimo kako bi došli do nekog rezultata. Kada pogledam na natjecanju nekog borca iz Francuske i vidim da s njim idu dvojica-trojica trenera, fizioterapeut, masažer, doktor, zamislim se. Oni imaju sve uvijete koje jedan karataš može poželjeti, a mi smo ponovno konkurentni i nerijetko bolji od njih. Zato nas svi od njih  i cijene kada odemo na neko veliko natjecanje jer znaju u kakvoj državi živimo. Kod nas ljudi vide kako smo bili u Dubaiju ili u Parizu, ali da samo znate koliko suza, krvi i znoja je potrebno da se ode na tako jedan jak turnir. Moramo trenirati duplo više od boraca iz bogatih zemalja kako bi imali priliku boriti se za medalju. Evo vam jedan primjer. Mogu shvatiti kada Dinamo igra protiv Real Madrida da je Real bolji, ima skuplje i kvalitetnije igrače, ali ne mogu shvatiti zašto Dinamovi igrači ne mogu pretrčati koliko i Realovi kada se pogleda statistika. Mi u karateu smo svoje nedostatke, u odnosu na razvijene zemlje, nadoknadili još većim radom i pravim pristupom ovom sportu. Svi govore lako je vama, ne udarate se, ali i nije baš tako. Naravno moramo kontrolirati udarce u glavu, ali evo, ja nakon svakog turnira šepam i to od udaraca koje ja zadajem, a da ne govorim što meni drugi rade.“

 

Što slijedi nakon Europskog prvenstva?

„Evo, za 20 dana ide Premier liga u Istanbulu i onda slijedi pauza. Ali, nemamo previše odmora jer je u drugom dijelu sezone Svjetsko prvenstvo koje je u 11. mjesecu u Madridu. Prije njega imamo turnire Premier lige. U rujnu u Berlinu, u listopadu Tokio. Morat ćemo se nekako snaći i otići na sve te turnire jer u drugom dijelu sezone ove Premier lige se računaju kao kvalifikacije za Olimpijske igre. Izboriti normu za OI bit će iznimno teško jer su spojili kategorije. Na OI će biti svega deset boraca u mojoj kategoriji; iz poluteške idu 4 borca, iz teške također 4, Japanac kao domaćin i jedan borac koji dobije pozivnicu. No, opet, smatram kako je karate jedan od rijetkih sportova gdje BiH ima najveće šanse da osvoji olimpijsku medalju. Uvjeren sam kako će prva medalja s OI za BiH biti iz karatea. Naravno, volio bih da je ja donesem, za to treniram cijelo ovo vrijeme, odričem se svega i stvarno mi je san, kao i svakom sportašu, nastupiti na Olimpijadi. Zamislite samo da djeca u školi uče kako je Ivan Klepić donio prvu povijesnu olimpijsku medalju u BiH. Realno, mi karataši smo najbliže tome, tako da nije nemoguće!“

Dnevnik.ba

Article_Bottom_970x250