Sveti Frane šara grane

stara vjerovanja

Sveti Frane šara grane

lis 13, 2017
dnevnik.ba
dnevnik.ba

U prošlosti su ljudi pokušavali prognozirati kakvo će biti vrijeme promatrajući nebo i ponašanje biljaka i životinja tijekom godine. Pučki su meteorolozi vrijeme u određenom dijelu godine prognozirali prema tomu kakvo je vrijeme bilo nekoga dana u godini, koji je bio ključni dan za vremensku prognozu.

Obično su takvi dani vezani za spomendane svetaca. Svoje iskustvo oblikovali su u izreke, nerijetko stihovane ili rimovane. Vrijeme se prognoziralo i prema zdravstvenom stanju tijela pa je tako netko znao govoriti kako ga bole zglobovi ili kosti jer sigurno će promjena vremena.

Kao zaštita od nevremena služili su i predmeti posvećeni tijekom godine, maslinove grančice, ostaci blagoslovljenog uskrsnoga jela, a na Sveta Tri kralja se nedogorjeli badnjak iznosio iz kuće i ostavljao u vinogradima i voćnjacima, za zaštitu od nevremena i za dobar urod.

U trenutku nevremena križalo se, škropilo i molilo uz upaljenu svijeću. Za jakoga nevremena, običaj je bio iznijeti sadžak (željezni tronožac nad vatrom na koji se postavlja posuda za kuhanje), okrenuti noge sadžaka prema nebu, iznijeti blagoslovljenu vodu i sol te moliti Vjerovanje kako bi nevrijeme prestalo. U nekim su mjestima punili i puške kandelorskim svijećama s blagdana Svijećnice i pucali da krupa prestane.

Od nevremena i grmljavine branilo se i molitvama:

Biži, biži, irudice!

Majka ti je poganica,

od Boga prokleta,

od svetog Ive krvi sapeta.

Osim izgovaranja ovih molitvi, vjerovalo se i da zvonjava crk­venih zvona može rastjerati oblake i tuču.
 

Dvanaest dana za dvanaest mjeseci

Od Svete Lucije do Božića (Lucini dani, vidioci) dvanaest je dana i svaki od njih predstavlja jedan mjesec sljedeće godine. Vjerovalo se da će vrijeme u sljedećih dvanaest mjeseci biti takvo kakvo bude u tih dvanaest dana.

Narodne priče kažu da se svakom svecu posti iz pobožnosti, a svetom Iliji iz straha. Za njega pučka tradicija kaže da po nebu vozi svoja kola: kada zamahne bičem, onda sijeva, a  kad bičem udari konja, onda zagrmi. Za vrijeme grmljavine molilo se svetoga Iliju:

O, Ilija ognjeni,

koji grome odgoniš,

goni ih od nas

Isus je kod nas!

Promatranjem ponašanja biljaka nastale su brojne meteorološke izreke. Tako se govorilo da će zima biti duga ako se na vrhu jablana dugo zadrži liš­će. Ako dobro rode lješnjaci, zima će biti duga. Ako dobro rode žirovi, bit će duga zima.

Veliki dio pučkih meteoroloških izreka nastao je promatranjem ponašanja životinjskoga svijeta u nekim dijelovima godine. Pučke predaje kazuju da na Kandeloru ili Svijećnicu medvjed izlazi iz brloga vidjeti svoju sjenu. Ako tog dana sja sunce, zima će potrajati još četrdeset dana i medvjed se još dublje uvlači u zimski san.

Ako lastavice lete visoko, bit će lijepo vrijeme.

Ako lastavice lete nisko i cvrkuću, padat će kiša.

Ako navečer blago iz ispaše neće kući, sutradan će nevrijeme.

Ako žaba krekeće i skriva se pod liš­ćem, padat će kiša.

Ako je blago u štali nemirno, bit će nevrijeme.

Što je muha dosadnija, to je bliža kiša.

Ako mravi izlaze iz zemlje, bit će kiše i nevremena.

Ipak, najveći broj izreka o vremenu vezan je uz spomendane svetaca.

Za Svetoga Josipa (19. ožujka) sva se gora osipa – tj., stiže proljeće.

Blagovist – goveda u obist, čobani u nesvist. Goveda se mogu zaobadati – obadi ih ujedaju, a čobani mogu dobiti sunčanicu.

Nema proljeća do Jurjeva dana (23. travnja), ni ljeta do Svetoga Petra (29. lipnja).

Petar peče, Ilija (20. srpnja) žeže.

Velika Gospa (15. kolovoz) jesenski svetac, Gospa Mala (8. rujna) jesen prava.

Sveti Frane (4. listopad), nesta u polju hrane.

Sveti Frane šara grane.

Od Svetoga Luke (18. listopad) metni u nidra ruke.

I ne vadi ih vanka do Svetoga Marka (25. travnja).

Sveti Matija (14. svibnja) svaka ptica zapiva.

Ako za Svisvete pada kiša, čeka nas veliki snijeg.

Sveta Kata (25. studeni), snijeg na vrata.

Sveta Kata zalipila vrata.

Sveta Kata bijeloga konja jaše.

Sveta Luce (13. prosinca), ugrij sunce,

pusti zrake niz oblake,

ogrij moje 'ladne šake.
 

Vodokršće i pop dršće

Bijel Božić, zelen Uskrs. Zelen Božić, bijel Uskrs. Ako zima bude kako Bog zapovijeda, takva će biti i ostala godišnja doba.

Bolje da je Božić kužan, nego južan.

Mek Božić, oštar Jurjov.

Vodokrš­će i pop drš­će! Za Sveta tri kralja zna biti jako hladno.

Tri kralja prije bez mesa, nego bez bure. Prije će na blagdanskoj trpezi nestati mesa, nego vani bure.

Zbog zime i iznenadnoga nevremena za Sveta tri kralja, Srbi bi govorili: Kad je šokačko Vodokrš­će, ne odmiči se od kuće.

Ako na Svijećnicu lete mušice, poslije ćeš nositi rukavice.

Gotovo je svaka vremenska pojava imala svoje objašnjenje.

Ako je pri zalasku Sunce crveno, sutradan će biti vjetrovito.

Ako se iznad brda dižu kule (oblaci), bit će kiše.

Mnogo magle u listopadu, mnogo snijega u zimu.

Jugovina – siromašnim biljac (ćebe, pokrivač). Oni koji nemaju novaca za dobar pokrivač, lakše se mogu ugrijati.

Snježni je pokrivač gnojivo za ozime usjeve. Naime, štiti ih od mraza i imaju vlage.

Za vrijeme ljetnoga pljuska govorilo se: Sunce grije, kiša pada, vile se češljaju.

I bez obzira na prognostičku istinitost ovih pučkih meteoroloških izreka, treba ih promatrati kao duhovno naslijeđe koje je nastajalo stoljećima, zahvaljujući našim starima koji su svakodnevno pratili vremenske (ne)prilike koje su im bile iznimno važne, posebice onima koji su se bavili poljoprivredom, stočarstvom, ribarstvom, piše Svjetloriječi.ba.

Dnevnik.ba