Stand-up komedija u BiH: Je li prerano za šale o Srebrenici i genocidu?

The Economist

Stand-up komedija u BiH: Je li prerano za šale o Srebrenici i genocidu?

lis 19, 2017
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Peđa Bajović

Jeste li čuli onaj o Srebrenici?

Udovica iz Srebrenice je zamoljena da identificira tijelo svojeg muža. Nije to baš obećavajući početak šale, ali Navid Bulbulija, ulijevajući Coca-Colu izvan kafića  u Sarajevu, svega dvije minute hoda udaljen od Memorijalnog centra Srebrenica, nastavlja pričati, piše magazin The Economist.

„Problem je u tome što je masovna grobnica koja je iskopana sadržavala samo donje polovice muškaraca,“ kaže ovaj stand-up komičar, inače pobožni musliman. „Žena je vođena od jedne vreće za tijelo do druge i predstavljeni su joj svaki ostaci. “To nije on. To nije on. To nije on, a ovaj čovjek čak nije iz Srebrenice!“' To izaziva jecanje slušatelja. Gospodin Bulbulija sliježe ramenima. „Postoji razlog zašto je ne izvodim na sceni,“ rekao je.

Bulbulija se ne smatra striktnim političkim komičarem. On tvrdi da je uprava Bosne i Hercegovine apsurdna sama od sebe – šale na taj račun bi bile prejednostavne.

Ali rat u Bosni i Hercegovini je plodno polje, i većina bh. stand-up komičara zna jednu ili dvije šale o Srebenici. Bulbulija i Jasmin Džemidić – komičar u invalidskim kolicima koji samog sebe naziva „sit-down komičarem“ – vrlo su brzo podijelili svoje. Mirko Komljenović, iz Banja Luke, priča jednu šalu o broj paukova crnih udovica u regiji. „Naravno, Srebrenica ih ima više nego itko,“ kaže, aludirajući na žene čiji su muževi masakrirani  1995. godine.

Omer Hodžić, komičar koji je jednom vodio nešto poput „Daily Showa“ -program nazvan „Monty Dayton“  (kombinirajući Pythona i Daytonski sporazum iz '95), inzistira da je politika uvijek smiješna.  On je to i dokazao izvodeći stand-up komad u većinski srpskim područijma, namjerno dovodeći sebe i svoju publiku u neugodan položaj. „Vi ste Srbi, zar ne?“ pitao je publiku u Republici Sprskoj. „Jesam li ja jedini Omer kojeg ste upoznali da ga niste ubili? Moram zahvaliti na svojoj mirovini doduše. Ne bih je dobio da mi niste ubili oca.“

Više od dva desteljeća nakon završetka rata, etničke tenzije koje su rasplamsavale konflikt i dalje ostaju bolna točka među mnogima.

„Uvijek postoji onaj trenutak kada stvari mogu otići u oba smjera,“ kaže on. „Tek toliko su daleko od uništavanja – a onda se netko počne nervozno smijati, i onda se svi priključe.“ Postojali su trenuci kad bi se zabrinuo, „u svoj ozibljnosti“, da bi ga netko mogao ubiti. Pobjegao je kroz stražnja vrata jednog puba nakon što njegova šala o Bošnjacima nije baš dobro „sjela“ publici. To je gaža koje se najbolje sjeća.

Peđa Bajović , jedan od najpoznatijih komičara u regiji, ima tri različita seta ali priznaje da mu je nadraži onaj o politci. On bi se možda najbolje opisao kao starinski Jugoslaven: rođen u Crnoj Gori i odrastao u Srbiji, živio je u Bosni i Hercegovini (gdje je vodio stand-up radionice i organizirao razna natjecanja u potraz za talentima, nedvoljbeno započeo tu scenu) ali se trenutno nalazi u Hrvatskoj. Izvodeći svoj show o odnosima između dva spola, Bajović broji razlike između muškarca i žena na jednoj ruci. Publika može pronaći samo tri, koje on označava sa palcem, kažiprstom i srednjim prstom – čuveni pozdrav srpskog nacionalizma.  „Pogledajte što me tjerate da napravim usred Sarajeva!“

Ne prođu baš sve šale, naravno, dobro kod publike. Australskom dopisniku, nekoliko „riskantnih“ šala se doima smiješnim: možda je humor pitomiji kada nije iskovan u državama gdje se politička korektnost drži postrani. Čak i iznimno oštar američki komičar, poput Luis CK-a, bi dva puta promislio prije nego bi izveo šalu o genocidu.

Ovo ne bi bilo važno da su bosanski komičari fokusirani na pričanje ovih šala kod sebe doma, no oni imaju veće ambicije. Cilj stand-upa ljudi poput Bubulije i Bajovića nije da budu veliki u BiH, čak ni na Balkanu, već da budu velike zvijezde u New Yorku, Edinburgu ili Melbourneu. Prije nekoliko godina, Bulbulija je odradio show na engleskom jeziku. Smiješno je, ali kako i sam priznaje, „bilo bi puno smiješnije na domaćem jeziku“ kako se borio s jezikom nije znao dobro izmanipulirati situacijom („bilo je kao da sam isprobavao novi materijal“). Teško je ne diviti se njegovoj ambiciji. Pokušao je privući svijet izvan njegovog, da bi postao vrsta stand-up komičara koji je pronašao nešto u svojoj kulturi što može doprijeti do drugih.

Sama tema Srebrenice je ono što ove komičare obiljažava kao drugačijim i novim. Izvodeći takve šale van Balkana, i suočavajući publiku sa njima, je nedvojbeno nešto što bi trebali raditi. Možda ne znajući  da li se smijati je točno onako kako se publika osjeća kad ih čuje.

Dnevnik.ba