Gomilanje madalja Osobito ako su tu gomilu medalja osvojila tri brata i njihov otac. A otac je Mladen Ćorluka, u Grudama poznat kao Mađar. On je počeo kao nogometaš, izborivši mjesto u Bekiji (danas NK Grude), čiju je seniorsku majicu obukao sa 16 godina i nosio je idućih 20 godina, prenosi Večernji.ba
Ni tada nije prestao dolaziti na popularnu Elić luku, gdje je trenirao razne generacije nogometaša, prvu momčad u više navrata: - Nemam precizne podatke, ali u tom sam razdoblju odigrao između 750 – 800 utakmica. Ne znam koliko sam pogodaka zabio, ali većinu iz slobodnih udaraca i jedanaesteraca. Znam da sam promašio samo jedan, ostale niti ne pamtim...
Kada je prestao igrati, radio je s djecom, pa i s najstarijim sinom Andrijom (1993. godište). Andrija je rano ostavio nogometnu loptu i preselio na boćarsko igralište. Vremenom je postao vrhunski boćar. I tu je otac Mladen imao važnu ulogu, jer i sam je bio istaknuti igrač i trener – voditelj u boćarskom klubu Grude. Gledajući starijeg brata, Mate (1999.), najmlađi član obitelji i sam je počeo boćati... Ma, što počeo! Već s 11 godina osvojio je naslov juniorskog prvaka BiH!
- I ja sam se jedno vrijeme bavio boćanjem. Nisam bio loš, ali u kući sam bio tek treći, iza Mladena i Mate, kaže srednji brat Josip (1995), danas važna karika u NK Široki Brijeg: - Čekaj malo. Nisi ti treći, tek si četvrti, jer i dan-danas sam jači od tebe, šali se otac Mladen, pa onda ozbiljno dodaje: - Josip se okrenuo nogometu, tu je jači od svih nas...
Ne samo jači, jer Josip nam se čini “najradišnijim” u momčadi s Pecare, ostavljajući dojam nogometaša uvijek “gladna” treninga.
Ništa čudno, ta otac mu je “nakalemio” radne navike još u petoj, šestoj godini života, od kada “proganja” loptu na travnjaku Elić luke, kasnije na Pecari: - Počeo sam kao vezni igrač. Sa Širokim sam osvojio juniorski naslov prvaka BiH. U istoj sezoni Mirko Marić i ja zabili smo 60 golova! Mirko 32, ja “samo” 28. Kod seniora igram kao desni bek ili desno krilo. Dao sam pet golova, imam i sedam asistencija.
Do sada imam 94 službena nastupa u prvenstvu, kupu i Europi. Imam i 11 nastupa za razne mlade reprezentacije BiH. Bit će još bolje, samo neka bude zdravlja, kaže Josip. Za zdravlje u kući “zadužena” je majka Dajana, medicinska sestra, jedina koja se u kući ne bavi sportom: - Nije baš tako, kao učenica u školi dobro je igrala “između dvije vatre”, dodao je netko od muških glava, dodajući da je uloga gospođe Dajane najvažnija u domu Ćorluka: - Mama se brine ne samo za “medicinu” nego i za našu opremu, ishranu i svaku drugu sitnicu u kući...
Suigrači u klubu
Otac Mladen te Andrija i Mate godinama su sa suigračima u BK Grude osvajali sve što se moglo osvojiti. Uz ostalo, s Grudama su 3–4 puta bili boćarski državni prvaci. Klub je 2010. godine osvojio europski Kup nacija, što je u usporedbi s nogometom kao osvojiti Europsku ligu! Klub je bio “strava jak” iako je utemeljen tek 1998.
Četiri godine kasnije bio je organizator Europskoga boćarskog prvenstva, 2007. Svjetskog. Andrija je na SP-u u Zagrebu 2008. osvojio juniorsku broncu. Bio je treći i na EP-u u Pazinu u seniorskoj konkurenciji, a 2013. na Svjetskome juniorskom prvenstvu u Marseillesu osvojio je srebrnu medalju. Godine 2008. Andrija je bio i sportaš godine u BiH u izboru Olimpijskog odbora. Priznanja i rekorda na raznim razinama ima još puno...
Mlađi brat Mate, juniorski sportaš godine u BiH 2012., ima dvije brončane juniorske medalje sa svjetskih prvenstava (Lyon 2011. te Eybens 2012.).
Razne druge naslove državnih prvaka i rekorde BiH u više boćarskih disciplina teško je i nabrojati: - Nažalost, BK Grude više ne djeluje. Ali, mi bez boćanja ne možemo. Nastupamo za klubove u Hrvatskoj. Ja sam igrao za BK Biston iz Baške Vode, sada sam u Metkoviću.
Mate igra za BK Hidroelektra Dubrovnik. Obojica najviše volimo discipline brzinsko i štafetno izbijanje. Imamo još ambicija igrati na Europskim i Svjetskim prvenstvima, na kojima zasad imamo zajedno 14 nastupa... Ipak, prva nam je želja da naš BK Grude opet oživi, da igramo za matični klub, kaže Andrija Ćorluka.
Dnevnik.ba