Nakon što je američki Institut za stabilizaciju i tranziciju (IST) 16. listopada 2017. objavio analizu „Bosna i Hercegovina: propala država u srcu Europe“ s popratnim policy prijedlozima o stanju u Bosni i Hercegovini (BiH), umjesto argumentirane javne i akademske rasprave, uslijedile su neprimjereno žestoke reakcije i napadi na analizu, institut i njegove članove. Osim toga, politički komentatori i dio akademske zajednice neargumentiranim, vrlo često ad hominem, napadima nastoje umanjiti rezultate i vrijednost analize.
Izuzevši reakcije političara i pojedinih analitičara, tek se Vijeće za politiku demokratizacije (DPC) sa sjedištem u Berlinu oglasilo 27. listopada blogom „Čuvajte se nepoznatih ‘stručnjaka’ koji nude ‘rješenja’ za BiH“. Kako navode, svrha bloga je demistificirati IST-ovu analizu koja se temelji na „dvije već uobičajene tvrdnje, ali i na jednom fatalnom zahtjevu“.
Institut za društveno-politička istraživanja (IDPI) iz Mostara u tekstu pod naslovom „Politikantstvo i manipulacije umjesto argumenata i dijaloga: DPC-ova reakcija na analizu IST-a“ analizirao je rad DPC i u njemu pronašao čitav niz nevaljanih argumenata i pogrešnih zaključaka.
Podsjećamo, analiza američkog IST-a podigla je buru u bh. javnosti jer je to jedan od rijetkih radova iz Amerike koji jasno prepoznaje BiH kao državu triju konstitutivnih naroda te kao takav ne ide na ruku unitarističkoj bošnjačkoj agendi.
Berlinski DPC, pak, između ostaloga, optužuje IST za nekompetentnost, unatoč intenzivnom akademskom i praktičnom iskustvu koje su suradnici IST-a stekli radom posvećenim BiH i njezinom okruženju.
Optužuju ih i za pristranost u korist vodećih hrvatskih stranaka u BiH, a potpuno zanemaruju vlastitu pristranost u korist unitarističkih, centralističkih i hegemonističkih politika. Pri tomu pripisuju IST-u pretjerano inzistiranje na promoviranju trećeg entiteta, svjesno zanemarujući druge aspekte njihove analize stanja u BiH i sve ostale preporuke za saniranje tog stanja do razine koja ne bi prijetila opstojnosti države. Uz to otkrivaju i „nužnost“ masovnog nasilnog preseljenja stanovništva u slučaju formiranja trećeg entiteta, unatoč jasnom opredjeljenju i određivanju autora iz IST-a protiv takvih postupaka i u prošlosti i u budućnosti.
Prijetnja islamističkim radikalizmom u BiH se u tekstu DPC-a tendenciozno minimizira, dok se IST-u se imputira njezino prenaglašavanje, ali se u isto vrijeme implicitno koristi prijetnja povećanjem rizika od tog radikalizma u slučaju stvaranja trećeg entiteta.
Time se na perfidan način zlorabi ta prijetnja za delegitimiziranje i same ideje trećeg entiteta, a zapravo se možda čak i nesvjesno razotkriva činjenica da su radikalni unitarizam (bošnjački, „bosanski“, „građanski“…svejedno) i islamski radikalizam u neslužbenoj simbiozi, u kojoj prvi zlorabi prijetnju koju predstavlja drugi kako bi sebe predstavio ne samo kao najučinkovitiju, već i jedinu njegovu prevenciju.
Takva simbioza se u krimi-filmovima može naći kod policajaca koji „off the record“ ili čak javno pravdaju svoje zlouporabe i mito koji uzimaju opasnošću od bandita koje samo oni mogu obuzdati, a u strogoj tajnosti zapravo podržavaju ili toleriraju iste te bandite kako bi njihova priča bila uvjerljivija.
Neovisno o neporecivoj legitimnosti zagovaranja uvođenja trećeg entiteta, DPC tendenciozno svodi IST-ovu analizu samo na taj segment, potpuno zanemarujući najakutnije probleme u BiH, koje IST detaljno analizira, a koji se odnose na nužne izmjene Izbornog zakona BiH u svrhu osiguravanja legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda. DPC zanemaruje također i prijetnju institucionalnom blokadom velikog dijela zakonodavne vlasti u BiH i FBiH, te cjelokupne izvršne u FBiH, kao i u tom slučaju očekivano pojačavanje separatističkih tendencija u RS-u, na što je IST eksplicitno i opširno upozorio. Time se DPC u punoj mjeri razotkrio kao selektivni tumač BH prilika i nedvojbeni zastupnik destruktivnog radikalnog unitarizma.
Sukladno tomu, DPC potpuno ignorira i povijesni, pravno-politički (izražen u važećem Ustavu) i demografski (izražen na Popisu stanovništva) karakter BiH kao višenacionalne zajednice konstitutivnih naroda i ostalih građana, koja demokraciju jedino može ostvariti na načelima federalizma i konsocijacije, već ta načela na umjetan način suprotstavlja „građanskom i sekularnom“ društvu, premda ti koncepti niti moraju niti smiju biti stavljeni u uzajamno suprotstavljeni odnos. Time se DPC praktično stavlja u ulogu rušitelja ustavnog poretka i autohtonih povijesnih tradicija BiH, istovremeno se predstavljajući kao veliki prijatelj ove zemlje.
Analiza IDPI se posebno fokusira na relevantne presude Ustavnog suda BiH kao ključne odrednice aktualnog političkog trenutka, čijim bi se ispunjenjem u duhu Ustava BiH država osnažila, a ustavni patriotizam svih njezinih građana, posebice Hrvata kojima je to i u temelju vlastitog nacionalnog interesa, konačno postao najsnažniji oslonac državne opstojnosti i prosperiteta. Analize poput ove DPC-ove, sa svojim prenaglašenim fokusom na ideju trećeg entiteta i pripisivanjem toj ideji nasilnog preseljenja i drugih posljedica koje uz nju nipošto ne idu osim u mašti zlonamjernih, samo na prvi pogled naivnih vode osnaživanju BiH, a u stvari samo produbljuju njezinu kroničnu krizu koja danas prijeti da na najdramatičniji način od rata preraste u akutnu i potpuno blokira institucionalni život ove države.
Detaljnu analizu IDPI-ja čitajte OVDJE.
J. Gudelj / Dnevnik.ba