Da je Dilber ozbiljan u svom naumu, uvjerili su se i kupci Trgovačkog centra „Edo“ (prema nadimku vlasnika) i susjedi koji su uskoro zatekli zatvoren Caffe „Petnik“ u sastavu TC Edo, kao i natpise „Prodaje se“ na samom TC.
Kako u Dilberovim poduzećima smještenim u naselju Brestovsko kod Kiseljaka stalno ili povremeno radi oko 80 radnika, razumljiva je bojazan za radna mjesta.
Kontaktirali smo poduzetnika Eduarda Dilbera koji nam je potvrdio glasine – zatvara kafić, Trgovački centar, a moguće i hladnjaču „Penik“. Sve ove nekretnine namjerava prodati u paketu. Dilber navodi razloge ovakvog poteza:
„maćehinski odnos vlasti, općine i kantona, prema ovom mjestu uvdje. Dali su dozvolu za gradnju pilićare u naseljenom području. Tko god je kad bio pored pilićara zna koliko to smrdi, i jasno je da će bilo kakav život i rad u neposrednoj blizini pilićare biti nemoguć! Zato sam se već odlučio povući s dijelom poslovanja. Jučer (03. srpanj) sam već otpustio 15 ljudi; u TC je rasprodaja, kad sve prodam onda ću prodati i zgrade...“ rezignirano će Dilber.
Na pitanje je li reakcija ipak pretjerana, s obzirom da je pilićara ipak udaljena nekih 300 metara, te da ne mora nužno smrditi ukoliko se ispoštuju standardi, Dilber naglašava da je pilićara tek kap koja je prelila čašu:
„Čitava ova priča oko pilićare je problematična. Nedavno nisu dali jednom čovjeku da napravi pilićaru na nenaseljenom mjestu, a sada se daje ovdje gdje je naseljeno. Druga stvar, bila je organizirana Javna rasprava za koju smo mi mještani saznali sasvim slučajno. Došlo je nas dvadesetak na javnu raspravu, i svi smo bili izričito protiv gradnje pilićare.
Ministarstvo (prostornog uređenja, gradnje, zaštite okoliša, povratka i stambenih poslova KSB, op.a.) koje je sazvalo javnu raspravu lažirali su Zapisnik! Tamo su slagali da je svega nas troje bilo zabrinuto za smrad i okoliš, a mi smo svi tamo bili protiv pilićare. Kasnije su na osnovu takvog lažiranog zapisnika dobili Okolišnu dozvolu za gradnju.
Kasnije sam organizirao peticiju sa oko 150 ljudi, predao je u općinu, ali navodno je pozitivno Rješenje već doneseno“ završava Dilber.
Iako peticija nije dala rezultat, Dilber je nastavio sa skupljanjem potpisa te je do sada skupio 330 potpisa protivljenja gradnje.
Na Dilberovoj strani je lokalni HSP. Vijećnik ove stranke Marinko Ilijašević se pita:
„Zašto se ignorira lokalna zajednica? Ovdje je lokalna zajednica izričito protiv! Ovdje se određuje tko je pogodan a tko nije. Ako će se u Kiseljaku štititi pojedinci, onda ćemo mi ostali iseliti da njima bude komotno i lijepo“ ironičan je Ilijašević.
Ipak, općinska administracija priča drugu priču. Kažu kako općina ima jako malo veze sa cijelim slučajem.
„Cijeli postupak vodi ministarstvo koje je Općini Kiseljak uputilo zahtjev za mišljenjem (u posjedu Dnevnik.ba) u kojem pitaju je li navedeno zemljište pogodno za gradnju. Općina je potom dala mišljenje kako nema prepreka za gradnju objekta za ovu vrstu namjene, odnosno pilićaru“
I zaista, općina je u svom odgovoru navela kako je zemljište poljoprivredno, a s obzirom da je uzgoj pilića poljoprivredna aktivnost, nema prepreka za gradnju pogona.
Također, općina je naglasila i da objekt mora zadovoljavati standarde (vezano za smrad i otpad) kako ne bi negativno utjecala na okolinu.
Ipak, u općini napominju da sve vrste inspekcijskog nadzora ima samo kanton. Općina ne.
Imajući u vidu i primjedbe lokalne zajednice, Općina je uputila Zahtjev za dostavljanjem sve dokumentacije (uključujući i sporni Zapisnik sa Javne rasprave).
Posljednja informacija do koje smo došli jeste da je Ministarstvo izdalo potrebne dozvole za izgradnju Pilićare, ali da općina još uvijek nije dala građevinsku dozvolu za gradnju.
Unatoč mogućnosti da se Pilićara ne izgradi, ili da se izgradi na način da ne širi smrad, Eduard Dilber čvrsto je pri stavu da zatvara TC, a možda i hladnjaču Penik vrijednu preko 3,5 milijuna KM.
Nakon iskazane sumnje u motive zatvaranja dvaju uspješnih poduzeća, Dilber je odlučio pokazati svoja imanja:
„samo prošle godine sam kupio 97 duluma zemlje. Sad imam skoro 400 duluma zemlje. Sve je to zasađeno raznim kulturama. Gradim i jezero za navodnjavanje... Imam sve potrebne mašine, uzgajam i stoku, imam i 40 bikova za koride. Ljudi mi dolaze i mole da kupim i njihovu zemlju koju ne koriste, pa kupujem tako. Očigledno je da želim raditi i poslovati. Od svega toga, i drugih poduzeća imam sasvim fine prihode tako da mi ne treba da netko od mene radi budalu.“
Nakon dužeg obilaska Dilberovog imanja, vjerojatno jednog od najvećih u regiji, ostaje neodgovoreno pitanje koje sebi postavljaju Brestovljani, ali i Kiseljačani: Postoji li zaista razlog za sukob oko pilićare na Brestovsku?
Dnevnik.ba