Već u izbornoj noći čuli smo posve različite interpretacije ovog fenomena: dok je Željko Kerum optužio protukandidata Andru Krstulovića Oparu i njegov HDZ da su ga na izborima pokrali, komunikacijska stručnjakinja Nikolina Borčić za N1 televiziju je istaknula da taj fenomen vidi kao "neki novi dišpet", odnosno kao "novu kulturu komunikacije iz Splita".
Da se doista radi o novom tipu političke komunikacije, za Slobodnu Dalmaciju potvrđuje i politički psiholog dr. Ivan Šiber:
- Ni u jednom drugom mjestu u Hrvatskoj nije zabilježen takav broj nevažećih listića, pa se može govoriti o specifičnom fenomenu Splita – kaže Šiber, dodajući da se radi o kvalitativno drugačijem iskazu biračke volje u odnosu na običnu izbornu apstinenciju.
- Kad rezignirani građanin odluči ostati kući i ne izići na izbore, on time pruža pasivni otpor ponuđenom obliku demokracije, ali kad iziđe na biračko mjesto i svoj listić učini nevažećim, tada se radi o aktivnom otporu – smatra Šiber.
Huk iz pariške šume
Postavlja se pitanje: što je Splićane moglo nagnati na ovu, u Hrvatskoj nezabilježenu građansku gestu "aktivnog otpora"?
Prije mjesec dana nešto slično dogodilo se u drugom krugu predsjedničkih izbora u Francuskoj, kada je u okršaju između političke desničarke Marine Le Pen i ekonomskog desničara Emmanuela Macrona registrirano čak 12 posto nevažećih listića: četiri milijuna francuskih građana izišlo je na birališta samo kako bi bojkotom glasačkog listića izrazilo prezir prema ponuđenom izboru.
Slobodna Dalmacija pisala je o tom fenomenu, te je notirala da je sve više europskih građana spremno izaći na izbore samo da pokažu duboko neslaganje s političkim ishodima do kojih suvremena demokracija dovodi. Stoga nije isključeno da je "huk iz pariške šume" dopro i do Marjana, odnosno da je dio naših čitatelja tada uvidio kako ostanak kući nije jedina opcija kojom se može izraziti gnušanje nad postojećim kandidatima.
Francuski analitičari odmah su ustvrdili da nevažeći listići najvećim dijelom pripadaju razočaranim glasačima radikalne ljevice (čiji je kandidat Jean-Luc Mélenchon u prvom krugu osvojio više od sedam milijuna glasova, oko 20 posto), koji u izboru između granične fašistkinje i investicijskog bankara koji bi kresao socijalnu državu naprosto nisu vidjeli dostojan izbor. Ta se paralela, s određenim preinakama, može povući i za Split.
U Splitu je, naime, glasačima ljevice (SDP) i radikalne ljevice (koalicija Nove ljevice i Radničke fronte) u nedjelju ponuđeno da biraju između dva desna kandidata, od kojih je jedan populist iza kojeg ostaju dugovi dobavljačima i radnicima, dok je drugi uglađeni pripadnik stranke koja je svojom politikom strukturno omogućila da radnici i dobavljači ostaju neplaćeni. Odnosno, kako primjećuje dr. Šiber:
- U tom izboru između jednog krajnje neodgovornog političara koji ima prostačke istupe i čovjeka desne orijentacije koji nit‘ smrdi nit‘ miriše, veliki dio Splićana lijeve orijentacije odlučio je poništiti vlastiti listić.
Ima publike, nema muzike
Po svemu sudeći, ovih 5,5 tisuća "nevažećih Splićana" najvećim dijelom čine upravo oni koji su u prvom krugu glasali za SDP (iako su lideri SDP-a neizravno agitirali za Keruma) ili za listu Nove ljevice i Radničke fronte (čiji je lider Dragan Markovina svoje glasače pozvao da u drugom krugu ostanu kući i sruše izlaznost ispod 40 posto, što se i dogodilo).
Moguće je da su fenomenu donekle kumovali i splitski kolumnisti lijevog svjetonazora, koji su proteklih dana isticali nemoguću poziciju lijevog glasača, poput kolege Ivice Ivaniševića koji je u našem listu notirao da izbor između "kicoša iz kaubojskih romana" i "samozvanog Shanea iz Ogorja" može biti izbor samo za glasače "s jasno profiliranim desnim sentimentima", ili Viktora Ivančića koji je u Novostima napisao da je razlika između Keruma i Opare samo u "celofanu", jer Kerum "otvoreno govori o pustoši koju nam priprema", a Opara "istu pustoš zavija u velike riči i ideale".
Uglavnom, ova splitska nedjelja otkriva da je "festival demokracije" – kako se obično tepa izborima – dobio novu dimenziju. Ukazala se nova vrsta festivalske publike koja eksplicitno poručuje da bi rado plesala, ali im je glazba nepodnošljiva.
Dnevnik.ba