Bolji poznavatelji prilika u BiH primijetili su neobično zbližavanje Milorada Dodika i Mladena Ivanića. Posljednje vrijeme, još od „krize obilježavanja 09. siječnja“ Ivanić i Dodik vode gotovo sinkroniziranu politiku.
I oni malo slabiji poznavatelji primijetili su čudno ponašanje „umjerenog“ Ivanića i optužili ga za već tradicionalno „zabijanje noža u leđa“.
Ipak, zbližavanje Mladena Ivanića i Milorada Dodika nije nikakav slučajnost, i nije nikakva posljedica ideološke bliskosti. Ne radi se čak ni o „teškim vremenima koja zbližavaju neprijatelje“. Radi se o klasičnom političkom pragmatizmu dvojice iskusnih srpskih političara.
Koju korist Ivanić i Dodik mogu imati jedan od drugog?
Dodik u izolaciji
Milorad Dodik se već godinama nalazi u svojevrsnoj međunarodnoj političkoj izolaciji. Izolacija je svoj vrhunac poprimila Dodikovim stavljanjem na crnu listu američke administracije.
Ali, i bez toga, Dodik je odavno ostao bez političkih prijatelja u EU. Rijetki veleposlanici koji s njim imaju kontakt, uglavnom se sastaju kriomice.
Dodik nema sigurnog prijatelja ni u Srbiji čiji premijer Aleksandar Vučić ne podnosi politički jednako jake figure u svojoj blizini. U tom pogledu, Vučić je u službenom Sarajevu našao prijatelja – i jedni i drugi žele slabog lidera Republike Srpske. Vučić da bi mogao njime upravljati, a Sarajevo kako bi moglo kukati uokolo kako se „Beograd miješa u unutarnja pitanja u BiH“.
Dalje, Dodik nema pouzdanog saveznika ni u Rusiji. Svjestan da je Republika Srpska preslaba da bi bila ozbiljan partner Rusiji, Dodik se može samo nadati da će mu geopolitičke okolnosti ići na ruku, i da će se Rusima još neko vrijeme isplatiti „natezanje“ sa Zapadom na Balkanu.
Što se tiče Hrvatske, Dodik u svojih 12 godina nikad nije rekao ružnu riječ ni protiv jednog hrvatskog premijera ili važnijeg političara. Zbog kronične nezainteresiranosti i neznanja tih istih političara, Dodik nikada nije našao prijatelja u Hrvatskoj, unatoč povremeno korektnim odnosima.
Realno, jedini Dodikov saveznik izvan Republike Srpske koji ima pozitivan međunarodni rejting je Dragan Čović. Ali, Čović mora voditi svoju politiku, a prijateljstvo s Dodikom ionako ga mnogo košta…
Zbog svega toga, Dodiku je potreban netko tko ima ugled u međunarodnim krugovima, koji ima diplomatsko iskustvo i veze, netko tko je na istaknutoj poziciji i po mogućnosti – Srbin.
Lako je pogoditi o kome se radi.
Ivanić bez stranke
Mladen Ivanić nema probleme poput Dodikovih. Njemu su sva vrata otvorena. Ima poznanstva, ugled, manire, elokvenciju, diplomatsko iskustvo…
Ivanić, bez obzira na posljednjih par mjeseci, i dalje među Bošnjacima važi za umjerenog političara. Na njegovom kontu nema govora mržnje, osporavanja genocida, prijetnji secesijom i slično.
Na kraju, Ivanić se nalazi na poziciji se koje ga nitko, pa ni Dodik ne može smijeniti.
Ono što Ivanić nema je ono što Dodik ima – realnu političku moć. Ivanić nema ni jaku stranku koja bi mogla konkurirati Dodikovom SNSD-u. U političkim kuloarima, Ivanića se opisuje kao nevjerojatnu lijenčinu. Čovjek kojem je bilo mrsko razvijati stranku. Čovjek koji samo dobro priča i dobro obnaša funkcije.
To se moglo i naslutiti nakon Ivanićevog svojevoljnog napuštanja čela PDP-a a zatim i potpunog povlačenja iz stranačkog života.
Neko vrijeme, Ivanić je iza sebe imao Savez za promjene, ali odlaskom Mladena Bosića, Savez za promjene gubi koheziju. Savez se ne snalazi u temama koje nameće Dodik, i svaki sastanak pokazuje da više ništa zajedničko nemaju.
Umalo kao Silajdžić
Zbog ovog odsustva političke pozadine, Ivanić je u opasnosti da bude poput Harisa Silajdžića – člana Predsjedništva koji nije imao ni stranke ni zastupnika iza sebe. Doduše, Silajdžić je uvijek imao svog potrčka Željka Komšića koji je glasovao poput njega, pa je utoliko bio u boljoj situaciji od one koja prijeti Ivaniću.
Kako bi izbjegao izolaciju, Ivanić je prisiljen naći političkog saveznika koji ima stranku, vlast, i po mogućnosti – entitet u svom vlasništvu.
Zbog toga je savez Ivanić – Dodik neizbježan.
Kroz ovaj savez, dva srpska kapitalca će učiniti srpsku politiku u BiH snažnijom nego ikad.
I druge okolnosti im idu na ruku.
Nasuprot njima nalazi se Bakir Izetbegović koji nema saveznika niti u vlastitoj stranci, a o opoziciji da se ne govori. Izetbegović je sebi umislio da politiku može voditi poput Dodika – stalnim produciranjem kriza.
Izetbegović možda zna producirati krizu kao Dodik, ali za razliku od njega, niti zna upravljati krizama niti ih zna privesti kraju.
Izetbegović je u kratkom vremenu potrošio sve stečene kredite Sulejmana Tihića, i pretvorio se u izoliranu političku figuru poput Dodika.
No, za razliku od Dodika, koji sada ima Ivanića, Izetbegović nema apsolutno nikog da mu umiva imidž u međunarodnoj zajednici.
Dnevnik.ba