Pa opet, kompleks slavnog grada i neželjenog djeteta i danas živi. Moram li uopće vam pojašnjavati kome koja uloga pripada u toj priči?
Jedan od dubrovačkih portala koje pratim, u svom tekstu od neki dan prenosi privatnu objavu s javnog profila Dubrovčanina:
Tevšić reagirao na Ragužev post o kulturi: Dubrovnik od Makarske ili Neuma razlikuje upravo kultura
Inače bivšeg upravitelja jedne tamošnje javne ustanove, gle čuda, i člana omanje ali prilično glasne hrvatske stranke (namjerno ne navodim ime, ni poziciju, ni stranku jer ne želim dirati ni u čiji osobni dignitet i pravo na slobodno izražavanje) u kojoj on, baš zlouporabljujući ova svoja prava, odlazi korak dalje pa indirektno dva grada i općine u neposrednoj dubrovačkoj blizini. Makarsku i Neum.
Tako dotični, revoltiran izjavom jednog od vijećnika dubrovačkog Gradskog vijeća kako vodeća kulturna manifestacija ovog grada troši više novca nego najbogatiji nogometni klub na svijetu, skače za tipkovnicu i piše objavu u kojoj u maniri nama u BiH tako poznate politike majoriziranja i ponižavanja, nakon poduljeg teksta poentira opomenom vladajućim da se pokrenu kako im se Grad ne bi pretvorio u Neum!
Sada se ne osvrće na Makarsku koju je netom prije stavio ispred Neuma sugerirajući joj nekulturu, već izričito i nedvosmisleno, kao da su i jedan i drugi negdje na Marsu pa ih mi ovdje sa Zemlje koristimo kao šareni pikado za istresanje osobnih frustracija, postaje uvrjedljivo konkretan. Glasni fejsbukovac zaboravlja, ako već ne misli na Neum, da u Makarskoj također traje turistička sezona te da je makarska obala jedna od najprivlačnijih odmorišnih destinacija na Jadranu, kojoj možda ovakve izjave mogu i naštetiti.
Neum je daleko od Makarske, a pogotovo od Dubrovnika, i svjesni su toga svi u Neumu koji se bave turizmom. Neum nikada neće moći ponuditi ono što nudi Dubrovnik, ni u kojem smislu, Dubrovnik je grad s razvijenom turističkom infrastrukturom, povijesnom, kulturnom i tradicijskom baštinom, s prekrasno razvedenom obalom. Neum leži na dvadesetak kilometara obale koju koristi kako njegova vlast umije. No, razlika između Dubrovnika i Neuma je ta što je Neum koliko god mali, pa često i nezreo bio, ponosan na svoje najbliže susjedstvo, sretan što se tek nekoliko desetaka kilometara južnije nalazi jedna od najpoznatijih destinacija svijeta, dok Dubrovnik i prečesto na Neum gleda tek s podsmijehom kao što je dokazao i naš okidač za današnji tekst.
I sama potpisnica ovih redaka, kao čistokrvna stanovnica Neuma bez fiktivnog prebivališta od kojega se (i s pravom) Dubrovčanima diže kosa na glavi; čije 80 posto najbliže rodbine živi i radi u Dubrovniku, prva je oštar kritičar neumske politike vođenja i upravljanja. No, nikada mi ne bi palo na pamet u kritiziranju svoga, ići vrijeđati nečije. Tu moja sloboda prestaje, a počinje dignitet drugoga.
Kritizirajući politiku vladajućih u svojoj sredini, dotični je bez imalo zadrške, skoro pa opipljivo sugerirao kako Neum i Makarska nemaju razvijenu kulturu življenja, dapače, da ne posjeduju kulturu uopće što ne vuče ni na kakav drugi zaključak nego da su i Makarska i Neum dva necivilizirana grada koja su se eto, spletom nesretnih okolnosti našla u slavnom dubrovačkom dvorištu…
Što drugo zaključiti samo iz završne rečenice: “Zato ne prodajite ovakvu maglu primitivcima, nego nalazite rješenja da ovaj grad ne postane Neum.”
Ne znam za Makarane, ali ako i na koji način ovaj tekst dopre do uvaženog koji će se prepoznati, onda ga u ime svojih sugrađana lijepo molim, da kao javna osoba odgovara za svoje javne istupe te se ispriča stanovnicima i jednog i drugog grada za izrečene uvrede.
Nije mi drago, ali sada ću se i ja dijeleći s kolegom samo osjećaj revolta, morati spustiti nešto niže te se usuditi u maniri one “gdje si bio ’91.” podsjetiti ga da Dubrovnik danas ne bi bio to što jest da prije, zamislite slučajnosti, točno prije 300 godina Neum nije žrtvovao Otomanskom Carstvu kako bi zaštitio privid svoje slobode. Zašto privid? Pa zato što je tu slobodu godinama iza plaćao godišnjim tributom Turcima, koji su usprkos tome i dalje na Republiku gledali kao na dio svoje imperije (ali to već zaslužuje poseban tekst).
Također, iako upravo dižem prste s tipkovnice kako i sama ne bih upala u zamku vrijeđanja nečijeg digniteta, a vjerujte, tako imam želju samo nešto napisati u vezi turskog predsjednika Erdogana, njegove posjete i dobrodošlice u ovim krajevima, moram napomenuti uvaženog kolegu, kako neumska (ne)kultura nije vrijeđala takve kao on tamo iza rata do dvijetisućitih kada je u Neumu cvjetala trgovina (i dosta divljeg ruku na srce), i kada se Dubrovnik hranio i oblačio u obrtima svog neželjenog djeteta.
Zadržao se taj običaj i danas, doduše u manjoj mjeri.
Teško da će ikada kolega podsjetiti svojom objavom na Facebooku, jednako kao što zna podsjetiti na neumsku nekulturu, na branitelje podrijetlom iz neumske općine koji su svoj život I mladost ostavili podmećući (opet!) svoja leđa za dubrovačku slobodu. Ne, važnije je priopćiti urbi et orbi da je Neum nekulturna rupa u kojoj će se i Dubrovnik izgubiti ako njime nastave vladati oni koji eto, zamislite, ne pripadaju stranci dotičnog.
Rekao je jednom Krleža “Sačuvaj me Bože srpskog junaštva i hrvatske kulture”, dopustite mi luksuz da nedostojna, izmjenom samo jedne riječi parafraziram ovog velikana hrvatske književnosti.
Sačuvaj me Bože Facebook junaštva i hrvatske kulture.
Toliko.
Dnevnik.ba