Article_Top_970x250

Je li dijete krivo što su mu roditelji teroristi?

priča dana

Je li dijete krivo što su mu roditelji teroristi?

velj 03, 2018
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Skupina njemačkih novinara je pratila dolazak mališana od 14 mjeseci po kojeg je djed otišao u Irak. Njegovi roditelji su iz Njemačke otišli u „IS“, ali sad su zarobljenici u iračkom zatvoru – a takvih ima još mnogo.

Mališan je rođen u Tal Afaru na sjeveru Iraka, mjestu nedaleko od Mosula i jedini dokument mu je nešto kao rodni list kojeg je njegovim roditeljima izdala takozvana „Islamska država". Njegova majka je 30-godišnjakinja Sibel H., njemačka državljanka iz pokrajine Hessena i čak dva puta je iz Njemačke preko Sirije odlazila u IS, potpuno uvjerena u ideologiju koja se tamo zastupa. Otac mališana je Deniz B. također njemački državljanin koji je u Frankfurtu bio aktivan u sekti salafista, piše DW.

To je zapravo drugi muž Sibel: njemački službenici su na njezinom mobitelu našli uspomenu na prvog muža, snimku kako ispaljuje rafal iz kalašnjikova nakon čega kaže; „Merkel, ti si sljedeća". Ali on je poginuo u Iraku, a Sibel se opet udala za jednog borca IS-a koji je – kako sad tvrde - bio u medicinskoj jedinici. No kako se ratna sreća IS-a okrenula i majka i otac su se predali Pešmergama, kurdskim borcima u Iraku. A oni nipošto nisu poznati da imaju razumijevanja prema zarobljenim borcima IS-a (Od borbe protiv IS-a pa do zatvora s neprijateljima).

Od tada i majka i otac djeteta sjede u već ionako pretrpanim zatvorima Iraka. Koliko će dugo tamo ostati, ne zna nitko: suđenje još nije zakazano. Obzirom na čvrsto ekstremističko uvjerenje majke mališana, to ne mora niti završiti kaznom zatvora: nedavno je Lamia K., također njemačka državljanka koja se priključila IS-u u Iraku osuđena na smrtnu kaznu.

Deutschland Kundgebung von Salafisten und Gegendemonstration in Bremen (picture alliance/dpa/C. Jaspersen)

I njegov otac i majka su još u Njemačkoj bili poznati po svojim ekstremističkim stajalištima. Djed ih nije mogao spriječiti da odu i u IS - ali sad je došao po unuka.

Nikad nije vidio zrcalo

Za njegovog djeda koji je ostao u Njemačkoj i koji nije prihvaćao ekstremizam djetetovih roditelja, nije bilo izbora: „Što su učinili roditelji, djeca ne mogu biti kriva", kaže njemačkim novinarima postaja NDR, WDR i novina Süddeutsche Zeitung koji su ekskluzivno objavili ovu priču. „Oni će možda još godinama biti u zatvoru i jednostavno ne mora biti da i mališan djetinjstvo provede iza rešetaka." Moli ih da mu ne objavljuju ime, niti gdje živi: konačno, sad tog mališana čeka budućnost u Njemačkoj i ne želi da već od početka bude stigmatiziran zbog postupaka njegovih roditelja.

Jer on je stekao neslavnu slavu da bude prvi mali Nijemac – oba roditelja su mu državljani ove zemlje – koji se vraća u domovinu koju nikad nije vidio. Niti njegov djed nikad još nije vidio svog unuka, ali sad se moraju naučiti živjeti zajedno. Novinarima kaže kako je mališan briznuo u plač od straha kad je u hotelskoj sobi vidio zrcalo: naravno da u iračkoj zatvorskoj ćeliji nema takvog „luksuza".

Djedu nipošto nije bilo jednostavno doći do svog unuka. Morao je i genetskom analizom dokazati krvno srodstvo, onda je tu bio i novac koji je morao platiti za izdavanje njemačke putovnice za dijete, a kasnije će još iračkim službenicima morati platiti oko 400 dolara globe. Jer tamo se smatra, makar je dijete rođeno u toj zemlji, kako je ono počinilo prekršaj ilegalnog prelaska granice i boravka u Iraku. Doduše ne ono, ali njegovi roditelji – za naplatu globe je to dovoljno.

Irak | Frau mit Kind in einem Lager in der Nähe von Mossul (picture-alliance/AP Photo/B. Szlanko)

Najmanje je 1.300 žena s djecom koje su i kao državljanke neke zapadne zemlje spremno otišle u IS - i koje su sada zatvorenice u nekom logoru ili zatvoru.

Isprani mozgovi mališana u IS-u

Doduše, vlada Iraka je zadovoljna što se ovako ne mora sama brinuti za mališane poput ovog – jer on nipošto nije jedini. Claudia Dantsche iz humanitarne organizacije Hayat ima kontakt s tridesetak roditelja i 25 mališana u sličnoj situaciji, ali ona procjenjuje kako bi moglo biti možda i preko stotinu maloljetnih Nijemaca koji su se sad zatekli u Iraku s ekstremističkim roditeljima u zatvoru. Službeni stav Njemačke jest kako je njezina dužnost brinuti se za svoje državljane.

Ali ima i drugačijih mišljenja. Među njima je i predsjednik njemačke Službe za zaštitu ustavnog poretka Hans-Georg Maaßen koji upozorava da ni djeca takvih njemačkih dragovoljaca „Islamske države" ne moraju biti bezopasna: „Postoji opasnost da se ta djeca vrate ispranih mozgova i da ta djeca imaju i nalog ovdje izvršiti teroristički napad." Takva izjava može zvučati bezdušna obzirom na mališana starog 14 mjeseci, ali njemački čuvar sigurnosti dobro zna što govori. Poznate su odgojne metode u „Islamskoj državi" s i više nego upitnim osobama koje bi trebale biti učitelji. Sveta knjiga i predanost borbi protiv nevjernika je jedino što se tamo učilo, a čak i u matematici su mališani zbrajali koliko je to ako se jednom kalašnjikovu doda još četiri kalašnjikova.

Symbolbild Islamischer Staat und Social Media (picture-alliance/AP)

Mališan predaje ružu jednom od zapovjednika IS-a: takvog ideološkog kiča ima gomilu, a teroristi doista jesu svoju djecu učili jedino ubijanju "nevjernika".

Claudia Dantschke tvrdi kako je u čitavom nizu slučajeva ipak riječ o previše malenoj djeci, no ipak i priznaje kako su „razmjeri ovog problema bitno veći nego što smo to ikad vidjeli". Povrh toga, ova stručnjakinja za islam upozorava na neospornu činjenicu: da, mališane je možda indoktrinirao IS, ali: „Njihovi roditelji su se radikalizirali kod nas (u Njemačkoj). Dakle tako i mi snosimo odgovornost da se pobrinemo za tu djecu." Tim više što ona nisu zločinci, nego žrtve u svakom pogledu: prvo su trpjeli rat, a sad trpe boravak u zatvoru.

„Zaslužio je normalan život"

Novinari ova tri njemačka medija su u Bagdadu i sami mogli vidjeti kako to stvarno izgleda. Nakon dugih pregovora s nadležnim iračkim službama im je omogućen razgovor s još tri njemačke državljanke koje su u iračkim zatvorima kao suradnice IS-a. Njemačke državljanke irački službenik upozorava kako su slobodne u odluci hoće li razgovarati s njemačkim novinarima i doista dvije od njih to ne žele.

Samo Ilknur K. iz Rüsselsheima je pristala na razgovor. Najdraže joj je govoriti o svoje troje djece, najmlađi dvogodišnjak s plavom kosicom joj je na grudima pod maramom. Rado bi ih sve poslala svojim roditeljima u Njemačku, ali to joj još nitko nije ponudio. Ovdje je loše, u zatvoru su uvjeti „mizerni". U jednoj ćeliji je 106 žena i njihove djece i sve imaju jedan nužnik. Spavaju na tankim madracima, a njezina djeca stalno kašlju i imaju vrućicu. Liječnička skrb je nedostatna. Sve to tvrdi zatvorenica, iračke službe tvrde kako je sve primjereno – provjeriti stvarno stanje ne možemo.

Irak Freiwillige Kämpfer Kind (AFP/Getty Images)

Nitko ne kaže da će tu djecu biti lako izliječiti od trauma i indoktrinacije. Ali njihovi roditelji su postali ekstremisti u Njemačkoj i ova zemlja je odgovorna za svoje državljane.

Ali onda joj njemački novinari postavljaju i pitanje o takozvanoj Islamskoj državi kojoj se i Ilknur dragovoljno priključila, napustivši dom u Njemačkoj. Odgovor joj je i danas: „O tome ništa ne želim reći."

Djed i njegov unuk u zračnoj luci Bagdada ulaze u zrakoplov koji će ih odvesti u njihovu domovinu, Njemačku. Djed pokazuje novu putovnicu mališana, prvu u životu s njemačkim orlom na koricama. „On ne pripada u zatvor. Nego da ima posve normalan život u Njemačkoj", kaže djed.

Dnevnik.ba

Tagovi:

Article_Bottom_970x250