16. travnja 2017. Turci su glasovali za odbacivanje svoje demokracije kada je 51,4% podržalo izmjene Ustava koje su predsjednika Recep Tayyipa Erdogana istodobno postavile za državnog poglavara i predsjednika vladajuće stranke.
Prije referenduma, snažan Erdoganov državni aparat sustavno je utišavo kampanju "Ne" i njezine pristaše, a kampanja "Da" uživala je svu moguću državnu potporu instrumentaliziranu javnim sredstvima. Turci su otišli u glasačku kutiju u izvanrednom stanju - proglašenom nakon neuspjelog državnog udara u srpnju 2016., dok su čelnici prokurdske stranke koji su se borili za "Ne" zatvoreni od studenog 2016. godine uz optužbe da su bili povezani sa terorističkom skupinom. U posljednjih 15 mjeseci koji su doveli do referenduma, policija je koristila nasilje kako bi zaustavila 264 miroljubiva prosvjeda u korist "Ne" kampanje, piše Gatestone.
„Lov na vještice“ sastoji se od slanja 47.155 ljudi u zatvor, uključujući 150 novinara; 113.260 je ljudi pod prismotrom; i 135.000 ljudi „očišćeno“ iz državne službe. Zatvoreni dužnosnici uključuju 10.732 policajca, 168 vojnih generala, 7.463 vojnih časnika, 2.575 sudaca i tužitelja i 208 guvernera i drugih javnih upravitelja.
Promatrači Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OESS) potvrdili su slučajeve zastrašivanja protiv kampanje "Ne" diljem zemlje.
Na dan referenduma bili su uočeni još gori znakovi nepravedne izborne utrke. Samo sat vremena u brojanju glasova, Vrhovni odbor izbora proglasio je valjanim glasačke listiće bez službenih pečata, praksa koja je jasno kršila izborne zakone. Oporbeni blok tvrdio je da su u nekim gradovima izborni promatrači iz skupine "Ne" uklonjeni sa svojih biračkih mjesta.
Nešto više od godinu dana nakon što su glasovali kako bi Erdoğanu donijeli nepremašne izvršne ovlasti, Turci će ponovno glasovati 24. lipnja. Glasovanje će biti za predsjedničke i parlamentarne izbore. Ako bilo koji kandidat ne uspije dobiti više od 50% podrške na predsjedničkim izborima, drugi krug održat će se 8. srpnja na temelju jednostavne većine.
Bez sumnje, ovo će biti esencijalni izborni rat za Erdogana. Učinio je sve što je u njegovoj moći da konsolidira moć i poveća šanse za pobjedu.
U siječnju je pokrenuo vojni napad na sjeverozapadnu Siriju i zarobio kurdsku enklavu Afrin (još uvijek je pod turskom vojnom kontrolom), i operacija je u velikoj mjeri usmjerena na osvajanje nacionalističkih/militarističkih turskih simpatija. Devedeset posto Turaka izjavilo je kako podržavaju operaciju Maslinova grančica, što ukazuje na potencijalne dobitke glasova za Erdogana u lipanjskim izborima.
U travnju je Erdoganova vlada najavila poticaje za investicijske projekte od 135 milijardi lira (oko 32 milijarde dolara), što je rezultiralo s otvaranjem 134.000 novih radnih mjesta. Također u travnju, premijer Binali Yıldırım najavio je porezne olakšice i socijalne transfere od 24 milijarde lira (oko 5,7 milijardi dolara).
U onom što se činilo kao vladino preuzimanjea najveće medijske grupe u Turskoj, Doğan Media Company (DMC), posljednji bastion slobodnog novinarstva u zemlji, prodan je Erdoğanu za 880 milijuna dolara. (U procurenom telefonskom razgovoru 2014. godine, novi vlasnik DMC-a, Erdoğan Demirören, čuo se kako se ispričava Erdoganu za članak u Milliyet novinama - koje je ranije kupio od Dogana. "Jesam li vas uzrujao, šefe?" Demirören je upitao Erdogana, plačući i obećavajući tadašnjem premijeru da će naći izvor predmetnog članka). Prijenosom DMC-a u Demirören, procjenjuje se da sada pro-Erdoğanovi mediji čine 90 posto svih medija u Turskoj.
Svo to agitiranje možda ne bude grantiralo dvostruku pobjedu na izborima za Erdogana. Četiri oporbene stranke obećale su se ujediniti iza zajedničkog kandidata protiv Erdogana u drugom krugu utrke. Također će se pridružiti parlamentarnim izborima protiv Erdoganovog konzervativnog / nacionalističkog bloka s MHP-om.
Prijeđite na tamnu stranu Mjeseca. U ožujku, turski parlament, pod kontrolom Erdoganove Stranke pravde i razvitka i njezinog saveznika, MHP, prošao je velike promjene u izbornim zakonima namijenjenim da pomognu Erdoganu da učvrsti svoju snagu.
Remont omogućuje strankama da surađuju s drugima, što znači da bi manje stranke mogle zaobići 10% nacionalnog praga i dobiti parlamentarnu zastupljenost. Erdoganov saveznik, MHP, jedna je od takvih manjih stranaka.
Oporba također upozorava na izborne prijevare, podsjećajući na optužbe na referendumu 2017. godine. Prema novim izbornim zakonima, vlasti bi mogle imenovati državne dužnosnike za vođenje glasačkih postaja, preseliti izborna mjesta iz sigurnosnih razloga, dopustiti službenicima za provođenje zakona da prate glasovanje i dopustiti prebrojavanja neoznačenih glasačkih listića. "Rizik održavanja izbora u sjeni oružja mogao bi staviti birače pod pritisak", izjavio je oporbeni zastupnik Uğur Bayraktutan parlamentarnom odboru , pozivajući se na vjerojatnost pojavljivanja oružanih snaga sigurnosti na biračkim mjestima.
"Predsjednik zna da bi mala promjena u glasovima mogla značiti poraz u natjecanju u kojem ne može izgubiti", izjavio je za Bloomberg Wolfango Piccoli, suosnivač Teneo Intelligencea u Londonu. "Daljnje inicijative za maksimiziranje izgleda za pozitivan ishod na dan izbora su vjerojatne".
Ubrzo nakon referenduma iz 2017., austrijski član Vijeća Europe izjavio je kako bi se moglo manipulirati s do 2,5 milijuna turskih glasova. Od tada, Erdogan je dalje učvrstio moć sa ozakonjivanjem (vidite nove izborne zakone) i provedbom zakona (vidite policijsku brutalnost) povećavajući rizik od ponavljanja izborne prijevare 24. lipnja.
Još jednom, u Turskoj, tko glasuje za koga, bit će manje važano od onoga tko broji glasove.
Dnevnik.ba