Među takvim inim promatračima nije bio veliki francuski pripovjedač i pisac Gustave Flaubert ali je upravo pisao o psihodeličnim ličnostima i malograđanskom svijetu u francuskoj romanesknoj književnosti. Pravi iskorak u modernoj prozi Flaubert je izazvao unutarnjim previranjima ljudskoga bića, detaljnoj karakterizaciji čovještva prokazujući iznova u vlastitim djelima relativnost ljudske spoznaje i ograničenost shvaćanja problema unutar ljudske egzistencije.
Na današnji dan, 8. svibnja 1880. godine svijet i voljenu Francusku napustio je najveći svjetski romanopisac 19. stoljeća Gustave Flaubert. Francuski romanopisac i pripovjedač rodio je se 12. prosinca 1821. godine u Rouenu u obitelji liječnika. Pisati je počeo još kao mali dječak u dobi od 8 godina. Avanturist od rođenja, upisuje studij prava u Parizu 1840. godine kojega ne završava nego putuje Sjevernom Afrikom sklapajući mnogobrojna prijateljstva.
Od svoje tridesete godine živi i djeluje na prekrasnom imanju u Croissetu, u Normandiji. Tijekom života imao je mnoštvo ljubavnih veza, mladenačkih izletnih brodoloma a da se nikada nije skrasio u sretnom idiličnom braku. Bez ikakve dvojbe Flaubertova ostavština središnji je narativni književni opus 19. stoljeća. Njegovo prvotno književno ostvarenje bilo je Iskušenje sv. Antuna koji je najvjerojatnije bio pisao inspiriran stvarnim događajem iz djetinjstva. Najvažnije i ujedno najkontroverznije djelo Gustava Flauberta bilo je Madame Bovary, pisano 1857. godine.
Ta godina je esencijalna i od krucijalnoga značenja za francusku modernu književnost, iste godine naime tiskana je i objavljena knjiga poezije Cvjetovi zla francuskoga pjesnika Charlesa Baudelairea. Pisanju djela Gospođa Bovary prethodilo je sveobuhvatno piščevo putovanje Bliskim Istokom u trajanju od ukupno dvije godine.
Tema nesretnog braka i preljuba je književni obrazac koji se bezbroj puta ponavljao u svjetskoj književnosti. Zbog nemoralnih dijelova teksta pripovjedač se sukobio s moralnim paradigmama i zahtjevom većine te je djelo izazvalo nezapamćeni skandal i dugotrajni sudski proces.
Epilog svega je oslobađajuća presuda i nov vjetar u leđa Gustavu Flaubertu. U sljedećem romanu ‘‘Salammbo‘‘ iz 1862. godine remizira i opisuje čari drevne Kartage. Godine 1869. objavljuje opsežan roman ‘‘Sentimentalan odgoj‘‘ djelo koje opisuje ljubav, korozivnost vremena i mladenačke iluzije.
Gustava Flauberta smatramo i dandanas najvećim pripovjedačem svih vremena, izvrsnim deskriptorom ljudske svakodnevnice i kritičarom malograđanske podlosti i zlonamjernosti.
Današnje razmatranje Flaubertova opusa završit ćemo njegovim citatima : ‘‘Ljubav je proljetna biljka koja sve prožima nadom, pa čak i ruševine uz koje prianja.‘‘ O ljudskoj nadi Flaubert govori tečno proročkim riječima; ,,Kad čovjek očajava, uvijek se treba nadati, a kad se nada, treba sumnjati.‘‘
Dnevnik.ba