Njemački analitičar Bodo Weber iz DPC-a (Democratization Policy Council) Berlin u intervjuu za Dnevni Avaz od 05.05.2018., između ostalog, iznio je niz teških kvalifikacija na račun hrvatskih političkih predstavnika u BiH. Neki od njih nevjerojatno su slični poznatim bošnjačkim pokušajima diskvalifikacije i kriminalizacije hrvatske politike u BiH ukupno.
Analizirali smo dijelove Weberovog intervjua i pokušali dokučiti motive izrazito probošnjačkih stavova iznesenih u Izvještaju DPC-a i spomenutom intervjuu.
Weber tada predsjedatelja Predsjedništva BiH Dragana Čovića optužuje za „destruktivno djelovanje“ u pogledu provedbe Reformske agende, „zloupotrebu inicijative i EU integracije za ličnu promociju“, blokadu strukturnih reformi, „nastavak nastojanja za realizacijom neuspjelog projetka uspostavljanja trećeg entiteta na mala vrata“ i „preklinjanje Johanesa Hahna da BiH dobije kandidatski status do kraja februara 2018“.
To su ukratko pobrojani grijehovi Dragana Čovića.
S obzirom da Bodo Weber ističe kako decenijama prati političke procese na Balkanu, te se predstavlja ekspertom za navedeno, njegove tvrdnje o predsjedatelju Predsjedništva BiH su nevjerojatno površne, nejasne, zlonamjerne, a neke i činjenično netočne.
HDZ BiH jeste koalicijski partner, međutim, po broju mjesta u Parlamentu i Vladi FBiH (gdje ga Weber optužuje za opstrukcije) HDZ je „manji“ partner. Najveća odgovornost za provedbu Reformske agende je na SDA, koju Weber hvali kako je nastojala provesti agendu. Upadljivo zanemarujući da je u važećem mandatu postojao i treći partner, Weber predstavlja HDZ kao jedinu vladajuću stranku koja koči Agendu i „strukturalne reforme“. Istina je da nijednu Reformu nije HDZ samostalno blokirao. Bodo Weber je optužio HDZ za nešto što čak ni bošnjački političari i mediji nisu – da je HDZ uzročnik zastoja Reformi u BiH.
Svakako da ova stranka nosi svoj dio odgovornosti, ali njihov dio odgovornosti ne može biti veći od njihovog udjela u vlasti.
Osobna promocija Dragana Čovića
Mnogo zanimljivije su optužbe koje Weber iznosi na račun Čovića u pogledu EU integracija. Na dva primjera Weber „dokazuje“ kako je Čović EU integracije iskoristio za osobnu promociju. Prvi primjer je iz 2016. kada je „predao nekredibilnu aplikaciju“ a drugi put kada je 2017./2018. iznosio niz „potpuno nerealnih datuma za dobivanje kandidatskog statusa“.
Kao što znamo, „nekredibilna“ aplikacija je prihvaćena a iznošenje ambicioznih datuma je stari Čovićev fol, koji može biti simpatičan, smiješan, iritantan, ali nikako štetan. S obzirom na to, logično je da političar sebe promovira u svakoj prilici. To je u opisu njegovog posla. Koji je Čovićev krimen u činjenici da je uspio ishodovati da se prihvati, po Weberu, nekredibilna aplikacija, ostaje poznato samo njemu.
Treću „ozbiljnu“ stvar za koju Weber optužuje Čovića, odnosno hrvatsku politiku u BiH je nastojanje realizacije trećeg entiteta na mala vrata kroz promjene izbornog zakona.
Ova optužba je direktno izašla iz velikobošnjačke medijske kuhinje (a kasnije ćemo vidjeti i kako). HDZ BiH i Dragan Čović već skoro deset godina imaju prijedlog federalizacije BiH na četiri federalne jedinice a Treći entitet je cijelo to vrijeme bio i ostao u sferi medijskih špekulacija. Kao prijedlog, Treći entitet nije nikad nigdje definiran niti zagovaran od strane HDZ, niti ima ozbiljnog političkog zastupnika u okviru cjelokupnog hrvatskog političkog korpusa. Treći entitet je već godinama omiljena batina s kojom domaći i strani promotori bošnjačkog nacionalizma nastoje lupati po glavi svakoga Hrvata koji se ne uklapa u njihove političke kalupe.
Potpuno je nejasno, na koji je način Bodo Weber povezao promjene izbornog zakona s „nastojanjem uspostave“ nedefiniranog i nejasnog Trećeg entiteta!? Kako to Izborni zakon vodi do Trećeg entiteta? I kako je po tom promijenjenom Izbornom zakonu Treći entitet moguć a nije po ovom postojećem?
Sve su to pitanja na koja odgovor ne postoji jer je povezivanje ovih dviju tema besmisleno samo po sebi. Ono služi isključivo bošnjačkim medijskim i političkim manipulatorima da diskreditiraju implementaciju presude Ustavnog Suda BiH kao i da uplaše Međunarodnu zajednicu eventualnom ravnopravnošću Hrvata u BiH.
Dakle, Bodo Weber nije u stanju objasniti kako bi promjena načina izbora delegata u Dom naroda FBiH dovela do uspostave Trećeg entiteta jer te dvije stvari, naprosto, nemaju nikakve veze.
Udar na Ustavni sud BiH
Da su njegove ocjene i analize površne, jednostrane i manipulatorske vidio bi i sam Bodo Weber kada bi nepristrano analizirao vlastiti intervju. Naime, on priznaje da presuda Ustavnog suda BiH ide u korist hrvatskih zahtjeva za konstitutivnošću i jednakopravnošću, ali, budući mu se takva presuda ne sviđa, zapliće se u vlastite konstrukcije optužujući upravo Ustavni suda BiH za „etnizirajuću reinterpretaciju Ustava BiH“. Na kraju je Ustavni sud BiH optužio i za „opasan trend politizacije kroz politički najvrelije teme“. Dugo se nije čula apsurdnija i opasnija optužba od ove kojom Bodo Weber nasrće na neovisnost najvažnijeg suda jedne države. I to samo zato jer se presuda ne uklapa u njegove želje, analize i projekcije.
Najavljujući nešto ranije moguću eksploziju, odnosno imploziju BiH, očigledno je i kako to konkretno zamišlja – urušavanjem Ustavnog suda BiH koji očito ne donosi presude u skladu s Weberovim političkim analizama. Naime, Weber optužuje Ustavni sud za „etnizirajuću reinterpretaciju Ustava BiH“ iako je već i sama preambula Ustava maksimalno etnizirajuća. Kako se Ustav države tri konstitutivna naroda može dodatno etnizirati!? Ustav BiH je sam po sebi već maksimalno „etniziran“. Ustavni sud je tu samo da interpretira takav Ustav a ne da ga „reinterpretira“.
Osim lažnih optužbi, Bodo Weber kritizira Čovića za nešto što bi ga kao europski analitičar morao pohvaliti: predaja aplikacije BiH za članstvo u EU, požurivanje administracije na što brže davanje odgovora i „preklinjanje“ Johanesa Hahna da BiH što brže dobije kandidatski status! Što jedna zemlja koja teži EU može više poželjeti od svog političara!? U Bodinom ideologiziranom mentalnom sklopu aktivno inzistiranje na europskom putu BiH se tumači kao manipuliranje europskim institucijama.
Ashdownova zaostavština
Weberove političke analize očito su uvjetovane nekim drugim okolnostima koje nam otkrivaju da se ne radi o neovisnom analitičaru niti ozbiljnom ekspertu.
DPC u kojem Weber radi ima nekoliko uposlenika i suradnika čiji nam profil i aktivnosti jasno sugeriraju da je ova institucija duboko vezana za bošnjačke političke interese i unitarističke stavove koji se nastoje umotati u celofan građanstva. U spomenute interese i stavove spada i lažna briga za konstitutivnost Srba u kantonima Federacije BiH koju na svom blogu pokazuje DPC-ova suradnica Armina Mujanović sa sarajevskog Fakulteta političkih nauka. Blog koji obiluje zlonamjernim pogrešnim tumačenjima prava Srba nalazi se na naslovnoj stranici DPC-a.
Armini niti DPC-u ne smeta činjenica da po postojećem Izbornom zakonu Bošnjaci svojim glasovima mogu izabrati 2/3 srpskih izaslanika u Klub Srba Doma naroda FBiH. Na svim ostalim razinama i u svim ostalim slučajevima Armina i DPC zalažu za ukidanje konstitutivnosti i agresivno nastoje de-etnizirati Ustav BiH. Isti onaj ustav za kojeg je Ustavni sud BiH presudio da mu je konstitutivnost naroda natkrovljujuće načelo.
Ne zalaže se dakle DPC za prava konstitutivnih naroda, nego upravo suprotno, on ta prava nastoji relativizirati i ukinuti kako bi se BiH od države tri međusobno jednakopravna naroda pretvorila u nacionalnu državu Bošnjaka. Ili barem, u prvoj fazi, kako bi se FBiH pretvorila u bošnjački entitet.
Bošnjački unitaristi i njihovi inozemni zagovaratelji koji se predstavljaju kao eksperti znaju da je najelegantniji put za ostvarenje tog cilja zagovaranje građanskog modela po načelu „jedan čovjek, jedan glas“. Nije ekspertu Weberu ni DPC-u stalo ni do prava Ostalih, niti do individualnih građanskih prava. Jer da jeste, pobunili bi se nad činjenicom da, na primjer, po postojećem Izbornom zakonu Bošnjaci svojim glasovima izaberu svih 7 izaslanika u Klubu Ostalih Doma naroda Parlamenta FBiH.
Cilj DPC-ovih analiza stoga nije harmonizirati pluralno bosanskohercegovačko društvo niti stabilizirati složenu državu, nego za račun velikobošnjačkih unitarističkih interesa diskreditirati svaku politiku koja BiH vidi kao zajednicu ravnopravnih naroda i slobodnih građana.
Pored Armine Mujanović, DPC ima još suradnika iz Sarajeva sličnog ideološko-političkog profila, ali svakako najzanimljiviji član DPC-a je suosnivač i viši suradnik Kurt Bassuener, kod nas poznat kao politički savjetnik Paddya Ashdowna u razdoblju dok je Ashdown bio visoki predstavnik u BiH!
Bassuener je kao zaposlenik OHR-a bio aktivni sudionik masovne smjene srpskih i hrvatskih visokih dužnosnika. Između ostalih, Ashdown je političkim pritiskom natjerao člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda Mirka Šarovića da podnese ostavku (formalno zbog afere „Orao“) da bi nešto kasnije smijenio i hrvatskog člana Predsjedništva BiH – Dragana Čovića!
Ashdawnove smjene su kasnijim sudskim postupcima označene kao kršenje ljudskih prava, a svim najvišim dužnosnicima su ukinute zabrane političkog djelovanja. Dakle, pravno gledajući, Ashdawn i Bassuener su djelovali protuzakonito i istakli su se u kršenju ljudskih prava. Kurtu Bassueneru to ni najmanje nije smetalo da se i dalje predstavlja kao veliki borac za ljudska prava i da s jednakom žestinom, koristeći laži i insinuacije, nastupa protiv legitimnih političkih predstavnika Hrvata i Srba u BiH.
Da su Bodo Weber i Bassuener na istoj liniji jasno je već na početku intervjua za Dnevni Avaz gdje Weber 2005. godinu označava kao negativnu prekretnicu u BiH. Upravo onu godinu u kojoj je svoj mandat u BiH završio Paddy Ashdown - i njegov politički savjetnik Kurt Bassuener!
Iz stručnoga profila i aktivnosti DPC-a jasno je da se ne radi o neovisnoj i objektivnoj, nego o instituciji koja ne zazire od preuzimanja najrigidnijih bošnjačkih unitarističkih kvalifikacija i diskreditacija na račun srpske i hrvatske politike u BiH. U tom smislu, Bodu Webera prije trebamo smatrati istaknutim aktivistom unitarističke politike u BiH nego ozbiljnim i neovisnim analitičarom.
I.R./Dnevnik.ba