Prije šest mjeseci, u Rhinelandu, Merkel je postigla nevjerojatan povratak, pobijedivši socijaldemokrate Martin Schulza na vlastitom terenu. Odlaskom na regionalne izbore, u Sjevernoj Rajni Vestfaliji, njezini kršćanski demokrati pretekli su Schulzov SPD za 13 posto. Merkel je preokrenula to golemo vodstvo, osvajanjem države koja je već dugo bila SPD-ova utvrda. Od tada, jasno je da će pobijediti na državnim izborima u rujnu - to je bilo sigurno. Jedino pitanje je za koliko glasova?
Merkel je pobijedila u rujnu, ali na znatno manjoj margini nego što je trebala, a posljednja je četiri tjedna provela pokušavajući dogovoriti savez s dvama inkompatibilnim partnerima, njemačkim Privrednim slobodnim demokratima i idealističkim Zelenim. Prošle nedjelje, bio je to još jedan Rhinelander, vođa FDP-a Christian Lindner, koji je isporučio coup de grâce (posljednji udarac). Lindner je izašao, povevši svoj FDP s njim - izvrćući ove koalicijske razgovore i osudivši Merkel na dugu i dugotrajnu propast. Sada zemlja ne može formirati vladu. Kao što je predsjednik Njemačke Frank-Walter Steinmeier rekao: "To je do sada nezabilježena situacija u povijesti Savezne Republike", piše Spectator.
Odjednom, sve opcije izgledaju loše za Merkel: manjinska vlada s Zelenim (koja bi bila inherentno nestabilna); još jedna velika koalicija s Schulzovim SPD-om (koju je Schulz opetovano odbacio) ili neki drugi izbori (kojih se centristi boje da će pružiti njemačkoj stranki za borbu protiv imigracija, Alternative für Deutschland, daljnji poticaj). Bez obzira što ona odabrala, Merkel izgleda kao mrtva žena koja hoda. Sada više nije pitanje hoće li otići, nego kada.
Ništa od toga nije dobra vijest za Brexit, čak i ako neki šovinistički desničarski Britanci oblizuju svoje usne na pomisao o Merkelinoj političkoj smrti. Kao što izvještava James Forsyth, britanski kabinet se boji da je Merkel bila manji federalistički utjecaj na stav EU prema Brexitu Britaniji. Tko zna kakva će se vlada sada ostvariti u Njemačkoj, s obzirom na bezrezervnu prirodu Merkeline krize?
Zašto je Linder izašao, nije sasvim jasno, ali izgleda više kao stvar osobnosti nego politike. Zeleni i CDU tvrde da su sve tri stranke u tim koalicijskim razgovorima (četiri, ako računate bavarsku stranku CDU-a, CSU), bile prilično blizu sporazumu prije nego što je Lindner povkao okidač. Kao što je Lindner rekao, "prije svega, nije bilo međusobnog povjerenja." To je problem koalicija. Što god se dogodilo, veća stranka uvijek završava proždiranjem manjem, pa se pojave na sljedećim izborima, oni se žvaču i ponovno izbacuju. To se dogodilo FDP-u 2013., a SPD-u 2017. godine. Lindner nije želio vidjeti da se ista stvar dogodi još 2021. godine.
Razgovaralo se o FDP-u koji se protivi zahtjevu Zelenih za zatvaranje elektrana na ugljen, ali daleko je najveći kamen spoticanja bila imigracija. Zeleni žele ponovno ujediniti nedavne migrante sa svojim obiteljima. Lindnerov FDP želi pronaći nove načine slanja ilegalnih imigranata kući. "Izabrao je svoj vlastiti brand populističke agitacije nad političkom odgovornošću", razbijesnio je Zelene Reinharda Butikofera. Za sve ostale stranke, ometanje AfD-a smatra se domoljubnom dužosti. Povlačenjem iz razgovora, oni se boje da im je Lindner dao mogućnost da se vrate natrag.
"FDP je cirkuska zajednica, bez istinske supstance", tweetao je CDU-ov Marco Wanderwitz. "Velika sramota da je njeno vodstvo namjerno narušilo njemačku demokraciju".
Raspad tih razgovora pokazuje da AfD ne treba pobijediti na izborima da bi imali utjecaja. Kao i Ukip, oblikuje politiku bez da se približi moći. U normalnim okolnostima, kao vođa najveće stranke, Merkel bi gledala na treću najveću stranku u obliku vlade. Budući da je treća najveća stranka AfD, koju su izbjegavale sve ostale stranke, Merkel je bila prisiljena na neustrašive razgovore koalicije s nepomirljivim slobodnim demokratima i zelenim. Uklanjanje AfD-a (i njihova 94 mjesta) iz izborne jednadžbe iskrivljuje parlamentarnu aritmetiku, zbog čega se Merkel ovaj put pokazalo nemogućim izgraditi funkcionalnu koaliciju.
Za Merkel, slom ovih razgovora je jedinstveno štetan. Nikad nije bila političarka s dosljednom ideologijom. Nikada nije nadahnula strastveno priznanje. Umjesto toga, izgradila je reputaciju kao pošten broker, pragmatičar koji je dobar u obavljanju poslova i dobivanju posla.
"Tražim suradnju, a ne sukob u politici", kaže ona. Sad kad je izgubila sposobnost da se sjedini s lijeve i desne strane, njezin prirodni autoritet je nestao. Ona je poput Cheshire Cat (mačak iz Alise u zemlji čudesa, Lewis Carrolla) - morate vjerovati u nju, inače će nestati.
Merkel nestaje brzo, kao i njezin mentor Helmut Kohl pred njom. Ostali je se političari više ne boje, pa se Lindner usudio napustiti ju. To joj se nikada nije dogodilo. Izrađivala je tri prethodne koalicije - nikad se nisu slomili ovako. Ali do sada je samo trebala izgraditi koaliciju s jednom drugom strankom, nikada dvije. To je izravna posljedica njezine politike useljavanja - katastrofalne odluke da se dopusti više od milijun migranata u Njemačku i kasniji uspon Afd-a.
Dakle, gdje Njemačka ide odavde? Pa, Merkel je predložila da bi se radije suočila s drugim izborima nego što bi stvorila manjinsku vladu. Konačna odluka ne ovisi o njoj, već o predsjedniku Frank-Walter Steinmeieru. Njegovo je da raspiše izbore, ali on kaže da su se ljudi već izjasnili. Političari moraju formirati vladu, kaže on, umjesto da se vrate izbornom tijelu i traže od njih da ponovno glasaju.
Ipak, ukoliko se nijedna manjinska vlada ne pokaže djelotvornom, a SPD se odbije ponovno pridružiti velikoj koaliciji, novi birački izbor mogao bi biti jedini način da premoste ovu slijepu ulicu. Merkel će se nadati da će glasači kazniti FDP zbog preokreta razgovora, ali to izgleda optimistično. Mogli bi jednako lako kazniti svoju stranku CDU jer nisu mogli predvidjeti stvari. Ostale stranke nemaju što izgubiti s novim izborima. Zeleni bi mogli djelovati mnogo bolje. SPD bi jedva mogao napraviti nešto gore. Ako AfD sljedeći put dobije još glasova (i mjesta), to bi stvorilo paniku u njemačkoj politici. Još veći mandat od prošlog rujna (kada je jedan od osam Nijemaca glasovao za njih) bilo bi nemoguće zanemariti.
Ako se to dogodi, Merkel će sigurno odstupiti, stvarajući mjesta novom kancelaru, tradicionalno vođi najveće stranke. U svim izborima od rata, to je bio CDU ili SPD, ali po prvi put u dugo vremena, u Njemačkoj se nešto razlikuje.
U Trieru, raspoloženje obuhvaća nelagodnu mirnoću u zemlji kao cjelini. Srednjovjekovni Altstadt je obasjan s božićnim svjetlima. Trgovine su pune luksuznih dobara, kafići su puni sposobnih i uspješnih građana, ali zašto je toliko stranih prosjaka na ulicama?
Velik broj Nijemaca razočaran je dvjema glavnim strankama. I CDU i SPD izgledaju iscrpljeno, bez novih ideja. Njihov se udio nacionalnih glasova stalno smanjivao godinama. Sa svojom proaktivnom fiskalnom politikom i njegovim dinamičnim, mladenačkim imidžom, 38-godišnji Lindner ima mnogo zajedničkog s Macronom. Mogao je transformirati FDP u teutonsku verziju La République En Marchea? Malo je vjerojatno, ali u ovim turbulentnim vremenima sve se čini moguće. "Bolje je ne vladati nego upravljati lažno", tweetao je Lindner nakon što je izašao iz tih razgovora i izazvao ovu krizu.
Dnevnik.ba