“Samo mijena stalna jest”, reče Heraklit, ali ipak ostaje puno toga po starom.
Piše: Frano Vukoja / Večernji list
Tako se ponovno razbuktavaju neki stari ratovi. Uz neke nove, kao što je hibridni na primjer. Što posebno odjekuju po balkanskim brdima i dolinama, kojima inače drmaju razni politički drilovi, lete spinovi, probni baloni, medijske patke na koje nasjedaju guske u magli i novom snijegu. Koji možda pada, ne zato da prekrije brijeg, nego da otkrije tragove lisica i drugih zvijeri u balkanskom zvjerinjaku.
Aristotel ispeče pa reče: “Kad bi na Zemlji vladala ljubav, svi zakoni bili bi suvišni”. No, što bi Aristotel rekao za zemlju mržnje, kako je davno nazva Ivo Andrić, ili zemlju krvi i meda, kako je nazva lijepa Angelina Jolie? Bez Brada, ali s pitom (onom pravom bosanskom).
Možda bi rekao da je zakon jačeg najveće nezakonje. Ili nešto tomu slično.
Puno toga u BiH, pa i dijelu okruženja, bilo bi više nego smiješno da nije toliko otužno. Kad je Serge Brammertz Kolindu Grabar-Kitarović nazvao predsjednicom Srbije, tom lapsusu glavnog haaškog tužitelja smijali su se i oni koji i dalje ozbiljno rade na tome da Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva BiH i ostale Hrvate u bosanskohercegovačka tijela vlasti. Unatoč presudi Ustavnog suda o potrebi primjene načela konstitutivnosti, jednakosti i legitimnog predstavljanja.
Od bučnog zalaganja za građanski ustroj u državi triju jednakopravnih konstitutivnih naroda gotovo da se i na čuje vapaj obespravljenih. Umjesto u Europsku uniju, guraju BiH u - prokletu avliju! E, sad bi ta i takva BiH trebala u Europu.
A Europe nema bez europskih standarda. Pa je na stand upu. Prostori Bosne i Zemlje Humske, to jest Hercegovine, još su prije gotovo tisuću godina bili dijelom zapadne civilizacije.
No, stjecajem raznih okolnosti te utjecajem nekih oholosti i lakomosti Bosna i Zemlja Humska, to jest Hercegovina, pale su pod TU (Tursku), potom su se vratile na Zapad, dospjevši u AU (Austro-Ugarsku), a onda pale, najprije pod prvu YU, pa pod drugu.
Valjda je vrijeme za EU. No, neki bi BiH radije vidjeli kao BU - bosanskohercegovačku uniju dvaju entiteta (pretežito bošnjačkim i još pretežnije srpskim) na građanskim načelima. Pri čemu bi se građansko primjenjivalo na što “seljačkiji” način.
Samozvani, vrli bh. patrioti, koji se kunu kako vole svoju zemlju Bosnu (kažu da pri tom podrazumijevaju i Hercegovinu jer u njoj žive hercegovački Bosanci!) vole reći kako BiH svojim oblikom nalikuje na srce.
No, na srce nalikuje i svojim ustrojem - ima dva entiteta kao što srce ima dvije klijetke (pretklijetke im i nisu toliko bitne). No, što je s glavnom arterijom, aortom? Jedni je okreću u smjeru RU (Rusije), drugi u smjeru TU (Turske), a treći u jedinom pravom smjeru - u EU.
No, vrag ne spava, pogotovo ako ga se svako malo vuče za rep. Koketiranje s Rusijom i Turskom podsjeti nas na anegdotu vezanu uz upad SSSR-a u Čehoslovačku 1968. godine. Milan Kundera, koji je tada pisao žestoke kolumne protiv sovjetske vlasti i bojao se ruskih sovjeta, bio je u stanu s ljubavnicom. Netko je usred noći zazvonio na vrata stana, a Kundera pomisli da se to supruga vratila s ljetovanja.
No, na vratima se pojavi susjeda s riječima: - Milane, Rusi su ušli u Prag! Kundera se kasnije gorko šalio kako mu je u tom trenutku - pao kamen sa srca!
U jednom je članku Nenad Čanak, vojvođanski socijaldemokrat, usporedio BiH s Černobilom. Kao da je Hrvatima u Vojvodini bolje nego u BiH. A u humorističnoj torbi fra Vendelina Karačića stoji zanimljiv odgovor na pitanje o rješenju problema položaja bh. Hrvata.
Strani dužnosnik u BiH pitao je Hrvata: - Kakav je vaš prijedlog rješenja problema položaja Hrvata u BiH?
- Da nam Bošnjaci i Srbi nametnu jednakopravnost - objasni mu Hrvat.
Dnevnik.ba