Article_Top_970x250

Sprem'te se, sprem'te, ustaše!

Zakon gravitacije

Sprem'te se, sprem'te, ustaše!

velj 09, 2018

Piše: Josip Vričko

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Oni koji su rehabilitirali Čiča Dražu i samo što nisu Nedića, danas „fataju“ ustaše po Hrvatskoj. Zato kad Vulin kaže kako će Vučića dočekati ustaše po trgovima, treba kazati: Kamo puste sreće

Eh, kud će suza nego na oko; Čuvši radosnu vijest kako je Kolinda Grabar Kitarović pozvala svoga druga beogradskog u (čak) dvodnevnu posjetu Zagrebu, Dragan Vasiljević, zloglasni kapetan Dragan sjetio se svoga ratnoga druga, pa, evo, s naslovnica srbijanskih, inače više-manje opskurnih, tabloida vrište naslovi: „Vučiću, spasi me“ ili „Vučiću, pomagaj“.

Jasno, taj je ratni zločinac tamo gdje mu i jest mjesto nakon što se godinam skrivao po egzotičnim destinacijama, no odvjetnika je zadužio da pokuša ishoditi makar bolji zatvorski status za svoga klijenta koji je u Hrvatskoj osuđen za četiri kaznena djela. Primjerice, za napad na policijsku postaju u Glini izrečena mu je jedinstvena kazna od 15 godina zatvora. Slijedom čega nas evo do skorašnjeg zagrebačkog visokog gosta; U ožujku 1995. aktualni je neprikosnoveni šef Srbije (ne, dakle, samo predsjednik) u okupiranoj Glini okupljenima obećavao kako „Srpska Krajina“ i Glina nikada neće biti Hrvatska i da ondje „ustaška vlast više nikada neće moći doći“.

Što čeka Tanjug?!

Pogodio je taj prvo Šešeljev, pa onda i Nikolićev dovojvoda k'o prstom u govno; Pet mjeseci kasnije Oluja je otpuhala i „Krajinu“ i pripadajuće joj kapetane i ine četnike. A Vučićeva najava iz Gline da će svi Srbi, ukoliko srpski radikali pobijede Slobodana Miloševića na izborima, živjeti u velikoj Srbiji, danas, kada je on od međunarodne zajednice dobio mandat da uvjeri Srbe da ne žive u mitovima nego da prihvate realnost na Kosovu, zvuči kao crni humor. Iz srpske, dakako, perspektive.

Urgenciju kapetana Dragana kod Vučića, zapravo njegovo (tužno) pismo objavio je Tanjug. Od predsednika, međutim, zasad ni pisma ni razglednice. No, možda će on to hrvatskoj predsjednici kazati u četiri oka. Uostalom, bila mu je Kolinda i na babinama malome – mašala! – Vukanu, dobri su si oni...

Ali, nakon ovog malog vremepolova, vratimo se u sadašnjost. Što se, zapravo, može očekivati od posjete srbijanskog predsjednika hrvatskoj metropoli? Nisu, recimo odmah, očekivanja velika. Sigurno je samo kako će Aleksandar Veliki na Pantovčak doći s čokoladama. E, sad, hoće li to biti one proizvedene u Subotici što ih je u travnju prošle godine u Mostaru darivao u Andreju Plenkoviću, ili neke druge – Grabar Kitarović će sigurno biti zadovoljna. Na koncu, šta fali i hrvatskom premijeru nakon srpskih slastica?! Ništa! Još je živ... mada je dojam kako bi trebao izbjegavati slatko. Već, naime, sako zakopčava uz malu pomoć osiguranja.

Nisam vjerovao da ću se ikada (ove pameti!) pozivati na riječi Ive Josipovića, ali, evo, taj je hrvatski ex-predsjednik kazao kako od Vučića ne treba očekivati velika pokajanja u stilu Willyja Brandta. Ali, da kaže kako je ono što je Srbija radila protiv Hrvatske loše – to da. Svidio mi se, kao šlagvort, prvi dio Josipovićevih očekivanja. Držim, naime, kako se glede ovog drugog, prvi predsjednik poslije Mesića vara. Radi se, uz ostalo, i o osobi koja je nakon hrvatske note Srbiji zbog izložbe o Jasenovcu postavljene u UN-u, kazao kako je to „kao da je netko iz Njemačke poslao notu Židovima zbog Dana holokausta“.

Valentinovo?!

Otkako je Josipović u izraelskom Knessetu spomenuo „ustašku guju“, srpskim se dužnosnicima to toliko svidjelo da ustaše ne izlaze iz usta šefu diplomacije (i Miloševićevu glasnogovorniku) Ivici Dačiću i naročito ministru vojnom Aleksandr Vulinu. Hoće li (i) o tomu biti riječi, nakon što se razmijene darovi? Vidjet ćemo uoči Dana zaljubljenih. Srbijanski neprikosnovenik, naime, u Zagreb stiže uoči Valentinova. Ma, da pukneš od muke, ili smijeha, svejedno.

To da bi se Vučić, kao razmjerno važan akter srpske agresije, trebao ispričati u državi žrtvi agresije i pasti na koljena, ne bi, valjda, trebalo biti dvojbeno. No, kad je spomenut Brandt, nužno je podsjetiti kako se on borio protiv Hitlera i nacizma i fašizma općenito te je imao kredibilitet preuzeti na svoja pleća teret (njemačke) prošlost. Ni za što, inače, kriv!

Kada je povijesnoga 8. prosinca 1970., 25 godina nakon okončanja rata, polažući vijenac herojima Varšavskog geta, poklanjajući se žrtvama, pao na koljena i skrušen tako ostao više od minute, nitko ga nije optužio za teatralnost, ispraznu patetitku... Bila je to, tako je uvjerljiva većina razumjela taj gest, reakcija iskrenog čovjeka. I kancelara koji je ostao upamećen kao otjelovljenje jedne drugačije Njemačke, Njemačke koja vodi mirovnu politiku. Godinu nakon Varšave, Brandt je dobio Nobelovu nagradu za mir.

Vuline, ne vuci me za riječ!

A kakva je Vučićev Srbija? Drugačija od one čiji je on bio dobošar u Glini? Ili, drugačiju od one čiji je glasonoša bio raspjevani ustašolog Dačić? Jasno da ne. Nema nove politike s starim mentalnim sklopom. Oni koje je porazila tzv. Druga Srbija, vratili su se jači nego ikad. Miloševiću samo što nije podignut spomenik nasred Beograda toga rodnog mjesta većine zločina koji su se dogodili na prostoru bivše SFRJ.  Ne samo da aktualni srbijanski establišment s predsjednikom na čelu nije spreman na sebe preuzeti teret (srpske) mračne prošlost, nego su združeno i uspješno sudjelovali u rehabilitaciji Draže Mihailovića i Milana Nedića (proces u tijeku, u epilog ne treba sumnjati), koji je još '42. referirao Hitleru kako je riješio židovsko pitanje. Prvi u Europi. Što je, eto, dalo kredibilitet Nedićevim rehabilitatorima da danas na East Riveru promoviraju izložbe temeljene na staroj srpskoj propagandi.

Uz to, i aktualni mračnjaci, poput Ratka Mladića su tamo daleko heroji a ne zločinci. U kontekstu čega je onda lako razumjeti što Vučić&bratija „fataju“ ustaše po Hrvatskoj. I traže da se Hrvatska ispriča Srbij. A opskurnjak Alekdandar II. (Vulin) danas po Srbiji priča kako će Vučića u Zagrebu po trgovima dočekati ustaše.

Kad to kaže, kao, jasno, glasnogovornik svoga imenjaka, takav jedan tip, što drugo kazati doli: E, kamo puste sreće!

Dnevnik.ba

Article_Bottom_970x250