Hrvatski narod oduvijek ima nekoliko, uvjetno rečeno, neprijatelja. Političkih, naravno.
Ovisno o okolnostima, to mogu biti susjedi, strane sile, pojedine ambasade, nevrijeme, banalne stvari.
Osim vanjskih i onih neprijatelja na koje direktno ne može utjecati, hrvatski narod ima i nekoliko "unutarnjih" neprijatelja.
Nekad su to i tzv. Pete kolone, nekad su to ‘ubačeni‘ pojedinci za iskorištavanje manevra i kucanje još jedne čivije u lijes mladih hrvatskih ideja. Nekad su to oni koji otvoreno rade protiv, nekad rade prikriveno. Nekad rade namjerno, nekad rade slučajno, nekad imaju naredbu i direktivu ‘odozgo‘, nekad nemaju. Nekad rade profesionalno, nekad svejtonazorski, nekad uspiju, nekad ne...
Ovisno kako promatramo povijesni proces, nekad su to i likovi koji se ‘ne bi hteli mešat ‘pa naprave glupost, kao Maček svojevremeno, i gurnu nas na krivu stranu povijesti. Nekad su izdajnici koji se bi hteli mešat i umiješaju se, pa naprave puno veću glupost - kao Pavelić, recimo i ostave materijala mnogima da godinama pričaju o našem zločinačkom karakteru.
Ono što je gotovo stalna pojava je to da se pokazuju i da djeluju najčešće onda kada je to najviše kontraproduktivno, ako govorimo o novijim vremenima.
Primjer: Promjena imena Trga maršala Tita u Zagrebu. Odjednom izbije hrpa neandertalaca iz neke fiktivne dijasporske akademije znanosti i umjetnosti koja želi kačiti spomen-ploču Juri Francetiću. Jednom od vodećih Pavelićevih krvnika.
Ploča je idejno trebala biti postavljena na njegovoj rodnoj kući. Fokus s Tita i s potencijalne priče o njegovim zločinama automazimom se prebacuje na Pavelića, odnosno, Francetića. Svi antifašisti, i oni istinski, i oni profesionalni, zabrinuto upiru prstom u Francetićevu ploču. Što je tu vidljivo? Pleše ustašija, kako svira udbašija! Crno-crvena koalicija se nastavi i ponovno produži.
Još jedna stvar koja je posve jasna kad govorimo o ovakvim temama je korisni idiotluk pojedinaca koji svojim ponašanjem i/ili djelima (po stoti put) naprave kontraproduktivnu stvar svojim sunarodnjacima.
Prije nekog vremena bila je aktualna priča oko Glasnovićeve ruke koju je digao za spas krhke Plenkovićeve većine. Zaplesao tako Glasnović i pozornost s obespravljenih HVO branitelja otišla tako daleko da je ispalo kako Plenković uhljebljujući HVO-ove vojnike kupije većinu i spašava krhkog Glasnovića, odnosno, kupuje Glasnovića i spašava krhku većinu.
Sve što je trebalo da bi takva slika otišla vani je jedna jedina Glasnovićeva "Facebook" objava kojom se pohvalio i pilatski valjda oprao ruke. Fotografija je to papira koji tobož nešto osigurava i jamči, a SVE s papira je već zajamčeno i u programu je Vlade.
Lijevi mediji dobili materijal i na meti su im, slučajnosti li, opet toliko ‘dragi‘ hercegbosanci iz HVO-a. Namjerno ili ne, Glasnović je ispao asistent u još jednoj pobjedi lijevih medija nad Hrvatima u BiH. Ne ulazeći u moralne namjere generala, ispao je - korisni idiot!
Gdje god dođe, i kad god za to ima priliku, politički vrh Hrvata u BiH priča o izmjenama izbornog zakona, (re)konstrukciji i organizaciji zemlje, funkcionalnosti.
Uz sve svoje mane, politički predstavnici bh Hrvata to rade. Ne najbolje, i ne koliko bi mogli, ali rade to.
Podsjetimo na jedan događaj od prije par mjeseci: Mario Karamatić, šef bosanskohercegovačkog HSS-a u veljači je u Mostar doveo predsjednika HSS-a iz Hrvatske koji je pred više od 20 predstavnika bh medija otvoreno kazao da će se, onoliko koliko je on kapacitetaran, boriti za hrvatsku stvar u BiH.
Ukoliko ne dođe do promjena izbornog zakona, Karamatić će na sjednici HNS-a ispred svoje stranke zatražiti aktiviranje odredbi Bečke konvencije koja kaže da se međunarnodni sporazum, ukoliko je grubo prekršen, ima vratiti na postojeće stanje.
Konkretno, riječ je o Daytonu i povratku na Herceg Bosnu. Koliko je ovaj scenarij izgledan, nije ni bitno. Ono što je bitno jest to da je ovo isto ponovio i predsjednik HSS-a Krešo Beljak kazavši da će, ukoliko to bude potrebno, upravo HSS tu inicijativu "gurati" kroz Hrvatski sabor.
Skeptici će se nasmijati i reći da od tog nema ništa, ponoviti uobičajenu priču u tome da Beljak krade kastefone i što sve ne, no malo njih će sebi priznati, da od rata na ovamo nitko nije ponovio nešto slično u Mostaru. Politički predstavnici bh Hrvata rade. I to je poanta. Onoliko koliko mogu, lobiraju. Makar i preko male stranke kao što je HSS.
Dobro, idemo dalje. Osim tih Beljakovih riječi, atmosfera u Hrvatskoj se djelomično probudila i promijenila kad je u pitanju hrvatski korpus u BiH. I to se osjeti, osim na Beljakovom, i na nizu drugih primjera.
Tko prati zna o čemu je riječ. Tko ne prati, svejdeno mu je. Ugalavnom, imamo određene aktere na našoj strani i trebaju nam ‘samo‘ i mass-mediji u Hrvatskoj.
I što se dogodi?
Dogodi se Crna legija na Kočerinu. Dogodi se ponovno jedna, sportskim riječnikom kazano, asistencija, i dogode se svi oni akteri koji će jedva dočekati da to iskoriste u svoje svrhe. Taman počneš nešto malo radit, taman nekoga uvjeriš, taman kad mu objasniš - booom: Crna legija! I pada sve u vodu. Zbog nečije gluposti i neznanja.
Ponovno ustašija pleše kako udbašja svira. Skrene se s pozornost na neke tamo ustaše u Hercegovini i onaj dio saveznika koji si i imao - gubiš. Tko će pomoći ustašama da dobiju svoja prava? Ti se kasnije vadi da si mislio ovo ili ono, poruka je poslana. Demantij je kao perje koje si pustio iz jastuka kroz prozor na vjetar. Nešto se može pokupiti, no šteta je učinjena.
I onda nas plaše s Petom kolonom. Pored ovakvih domaćih korisnih idiota, nikakve Pete kolone nama nisu neprijatelj, ni problem.
Nama treba šesta kolona da nam pomogne i, ukoliko je moguće, opismeni, obrazuje i uljudi naš ‘ustaški‘ korpus. Kojeg očito imamo, bez obzira na sve pojedince koji se godinama bore s razvaljivanjem tog koncepta i te krnje ideologije.
Oni uzimaju mjeru pravog hrvatstva, oni su seoski šerifi, oni nemaju pojma tko sad sjedi u Haagu i tko trpi nepravdu od Dayotna na ovamo, oni ustašju. Štuju Francetića i psuju Tita. Oni su naši korisni idioti, nama idioti, drugima korisni, oni, shvatili ste, plešu, kako udbašija svira. Njima je sve binarno. Ako nisi s njima - komunjara si. Bez obzira koliko prezirao i jednu i drugu krajnost.
Dnevnik.ba