Iz neobjašnjivih razloga, jer riječ je o očiglednom geniju, neki su srbijanski narodni poslanici doveli u pitanje notornu činjenicu da im je šef države bio najbolji student beogradskog Pravnog fakulteta. Ne, istina, svih vremena, ali zato u svoje vrijeme... Što je toliko uvrijedilo jednog naprednjaka da je odmah u Skupštinu donio indeks koji svjedoči kako je Vučić diplomirao s prosjekom 9,44. I sada tu više dvojbe nema. Visok, pametan, pa još onaj osmijeh... E, sretne li zemlje koja ga ima!
Drugo je, međutim, pitanje je li prvi u naprednjaka - i Srbiji opće - učio i logiku?! Iako je, naime, ljuta zima na pragu, taj se odlikaš ovih dana - baš kao da je početak kolovoza - opet sjetio Oluje, te zaprijetio: Nitko više nikad neće ponoviti Oluju!
U istom, međutim, obraćanju svekolikom srpstvu, konstatirao je kako „ne postoji niti jedna stvar koja bi nas danas dramatično i drastično razdvajala“. Biva Hrvatsku i Srbiju. A baš je Oluja ta „stvar“, koja će, sudeći baš po Vučiću&bratiji, za vijeke vjekova dramatično razdvajati ove dvije država, dva najbolja stara neprijatelja. Ili, možda još preciznije, Hrvate i Srbe – ma gd(j)e bili. Riječ je, dakle, o oslobodilačkoj vojno-redarstvenoj akciji kojom je Hrvatska oslobodila svoju teritoriju. Akcent je, dakako, na oslobodilačka. To do Vučića, iako je vukovac (ne samo, rekao bih, po ocjenama), ne dopire. A to je kako drastično tako i – dramatično.
Aca meteorolog
Usto, srbijanski predsjednik ima potrebu ostaviti dojam goluba mira. No, kad se, kao nedavno uz istom pristiglu rusku donaciju, slikao uz vojne zrakoplove, Aca odlikaš, iako već veliki, ponaša se kao dječać kad mu poklone aviončić-igračku. Ne smeta predsjedniku što su avioni polovni. Tja, ruski su, tko da im gleda u zube! I tako oboružan sa deset, zasad prizemljenih, MIG-ova 29, Vučić je na vojnom aerodromu zapjevao: Niko nema što Srbin imade. Ili, u prijevodu, Srbija ima „najjaču ratnu avijaciju u regiji“. Slijedom čega se, eto, i prometnuo u meteorologa te izbacio dugoročnu prognozu: Oluje se ne predviđa.
Biju, eto, Srbi, al‘ biju i Hrvati! Hrvatski ministar obrane i junak Domovinskog rata potvrđen (baš) u Oluji, Damir Krstčević je, samo nekoliko dana nakon što se Vučić na Batajnici hvalio ruskom skalamerijom, obznanio novo povećanje vojnog proračuna u sljedećoj godini za dodatnih 500 milijuna kuna, čime bi se izdvajanja za vojne potrebe podiglo na 1,35 posto BDP-a. Podsjetimo, NATO od članica očekuje (ili traži, svejedno) 2 posto. Akcent je na NATO i članice, što bi Vučić, glede prosjeka na Fakultetu, morao razumjeti i bez šaptanja.
Također, Krstičević je kazao kako je najvažniji projekt nabavka novog borbenog aviona, te da će odluka o njemu biti donesena koncem studenog. Aktualno je nekoliko opcija, ali su sve – zapadne.
Ruski second hand
Naime, hrvatski je konačni cilj potpuna zamjena tehnike istočnog porijekla onom sa zapada. Pri čemu je ministar (a i general) Krstičević naglasio kako je ova godina u vojnom sustavu bila „godina vojnika dočasnika i časnika“, a 2018. bit će godina spremnosti pod sloganom „Budi spreman“. Zanimljivo, Vučićev Srbin za specijalne zadatke i dežurnu ustašolog Milorad Pupovac nije se, kao inače u sličnim situacijama, propeo na zadnje noge. Nije, eto, bio – spreman! Baš kao što njegov beogradski pokrovitelj, snatreći o srpskom kontroliranju neba nad (inače brdovitm) Balkanom, ne razumije tko kontrolira svekoliko nebo. Usprkos čak i tomu što su Srbi nebeski narod.
Riječ je ovdje, međutim, o srpskom komplesku više vrijednosti. Po definiciji osobe - a onda i narodi - koji pate od ove opake, često i neizlječive bolesti, ima(ju) potrebu drugima dokazivati nadmoć i pritom ih omalovažavati. Vučić, slikajući se uz ruske second hand proizvode, s maslinov grančicom u markantnim ustima tvrdi kako mu ne pada na pamet ratovati s Hrvatima. Pa, što se onda nije slikao u šljiviku, a ne na vojnom aerodromu. Mislim zato da mu je i dalje omiljeni pjesnik Matija Bečković. I kad taj beogradski odlikaš kaže: Nisam lud da (opet) ratujem, ja čujem Matiju:
Ćeraćemo se još
Sve može biti
Sem da se nećemo ćerati
Ovo što smo se ćerali
Samo je uvodno ćeranje,
Predgovor glavnom ćeranju...
I ponajviše, na kraju, čujem Vučića kako, kad ga nitko niti vidi nitu čuje, mantri zagledan u daljinu, tamo daleko, sve do mora:
Sve ima svoj kraj
Sem ćeranja
Nije, srećom, bilo posla za vatrogasce
Pritom bi se Srbi(ja), za Vučića teško oboljela od kompleksa više vrijednosti, ćerali i s još nekima. Taman što se predsednik iznaslikavao s ruskom eskladrilom koja, po svemu sudeći, još stanovito vrijeme neba vidjeti neće, američki je veleposlanik u Beogradu Kyle Scott kazao kako zemlja koja želi u Europsku uniju, mora odmah usuglasiti svoju vanjsku politiku sa Unijom. Što je „šifra“ za naputak: Uvedite sankcije Rusiji.
Reagirajući na Scotta (zanimljivo, od kako je onom srbijanskom ministru prisjela zajebancija s šefom austrijske diplomacije Kurzom, nitko se više u Srbiji ne šali s stranim prezimenima, pa ni, evo, sa Skotom...), srbijanski ministar obrane u sjeni, Miroslav Lazanski piše kako je nedavno, usred sankcija, 28 direktora najvećih njemačkih kompanija pohodilo Vladimira Putina. Mislite li, pita se retorički Lazanski, da je američki veleposlnik u Berlinu reagirao?
A misle li doista tamo daleko (od mora) da se Srbija i Njemačka mogu porediti u bilo čemu, a osobito u geopolitičkom značaju?! Srećom, ipak, ovoga puta Veleposlanstvo SAD u Beogradu nije zapaljeno. Sve je Srbija bolja i bolja!
Dnevnik.ba