Je li gora medijska šutnja ili iskrivljavanje činjenica?

„Izijo vuk kenjca“

Je li gora medijska šutnja ili iskrivljavanje činjenica?

stu 13, 2017

Piše: Nikolina Lovrić

dnevnik.ba
dnevnik.ba
dnevnik.ba

Kako je proteklog vikenda udruženim medijskim pothvatom ocrnjen dignitet jednog čovjeka.

Posljednjih desetak dana, prosječan pratitelj medijskog izvještavanja i pukim iščitavanjem objavljenih naslova vrlo je lako mogao uočiti kako sa novinarstvom u BiH nešto ne štima. 

Toliko neobjektivnosti, pristranosti i poltronstva u 21.stoljeću na jednom se mjestu može vidjeti još samo u Sjevernoj Koreji, a nama bi trebao biti samo neugodan relikt vremena kojega smo se trebali riješiti još prije četvrt stoljeća.

Politički utjecaji, brzina i vjerojatno nestručnost, razlozi su među kojima bi se mogli tražiti uzroci ovakvog stanja. Pa dok se o jednim temama zbog strepnje od politike koja ih financira svjesno šuti unatoč njihovoj relevantnosti za društvenu stvarnost, o drugima se izvještava po principu copy-paste ne mareći pritom za sukus stvari, objektivnost i temeljene principe novinarske struke.

Tako smo u samo nekoliko dana proteklog tjedna mogli čitati površne vijesti o utjecajnim političarima uhvaćenim u recimo to tako, društveno neprihvatljivim situacijama koje bi u uređenim sustavima za sobom neupitno vukle pitanja političke odgovornosti i ostavki. Od razvrata do korupcije, mogli bismo ih staviti pod zajednički nazivnik. No ni za jedno ni za drugo, ni sve one sive zone između ove dvije egomanijačke krajnosti, uključujući i verbalni delikt, niti jedan od aktera nije temeljitije prozvan niti pozvan za komentar. Dvije tri rečenice loše napisane vijesti, što pokazuje i temeljno nepoznavanje medijske pismenosti i točka. Par komentara, niti jedan politički nekorektan i, šutnja.

Ovog smo vikenda mogli svjedočiti i hrabrosti novinara i „isplativosti“ takve hrabrosti. Novinarka koja bi negdje svoje ime zakucala u zlatne zvijezde profesije i vjerojatno pokupila nekakve nagrade, kod nas biva bačena na cestu jer se usudila otkriti kriminalnu spregu politike i „privatnog poduzetništva“ i to javno objaviti. Nakon njezinog kozmetičkog tretmana, nitko se više nije udostojao javno zapitati tko su ti političari - poimenice, niti ih, zajedno sa poduzetnikom pozvati na odgovornost. Bilo je nešto moraliziranja, pozivanja na slobodu izražavanja, i ostalih mantri, ali sve ostade na tome.

Novinarka je na cesti, a političari su još jednom dobili potvrdu da je od svih biznisa, etnobiznis ipak još uvijek najisplativiji.

Kada mediji rade u službi elita, sve se može, sve se može

Neupitno je kako ovu sretnu zemlju svakodnevno potresaju neviđene političke krize i kako neriješena ratna pitanja i sve posljedice proizašle iz nakaradnog poslijeratnog uređenja stavljaju uteg oko vrata ikakvom vidljivijem napretku ka boljoj budućnosti. No, u BiH zaista postoje inicijative koje treba pohvaliti i koje, vidite čuda, zaista funkcioniraju po principu zajedništva i borbe za pravedniji sustav. 

Jedna od takvih inicijativa sastavljena je u muci, no dosada je polučila zaista impresivne rezultate i time pokazala da i Hrvati i Bošnjaci i Srbi mogu itekako dobro surađivati kada među njima nema političkih „interesdžija“, uplitanja međunarodne zajednice i pohlepe. UKK Švicarac okuplja obespravljene korisnike kredita u švicarskim francima, bez obzira na njihovo ime, nacionalnost i vjeroispovijest u što se možete uvjeriti i samo površnim prelistavanjem službene Facebook stranice ove udruge.

Zajedno sa predsjednikom udruge, Bugojancem Kemalom Durakovićem, UKK Švicarac je uspio ishoditi dogovor sa HYPO/ADDIKO bankom u kojemu banka pristaje na uvjete korisnika kredita, te je sukladno tome prije par mjeseci na jednoj od skupština udruženja i jednoglasno usvojen Memorandum o sporazumijevanjem s ovom bankom. Do konačnog pravnog i pravednog raspleta višegodišnjeg robovanja luđački promjenjivim kamatnim stopama i preplaćivanju kredita i po nekolika puta, više od 9 tisuća aktivnih korisnika kredita u CHF, danas dijeli još samo nekoliko potpisa i naravno, političko „amenovanje“ u Parlamentu za kojeg su politički predstavnici više puta jamčili.

No, što se događa ovog vikenda? Prilikom još jedne od, ni po čemu nezakonitih, no za banku svakako otežavajućih za poslovanje, blokada poslovnice ADDIKO banke na sarajevskoj Ferhadiji, koje organizira udruga Švicarac kako bi ukazala na to da ljudi unatoč pozitivnim promjenama, još uvijek nose obvezu plaćanja nezakonitih kredita u CHF, banka šalje medijsko priopćenje za kojim mediji nekritički skakuću poput poslušnih psića. Jedni možda zbog novca, a drugi jednostavno zbog manjka novinarskog obrazovanja i savjesti.

U priopćenju ADDIKO po standardnoj mantr izavadi pa vladaj, i omiljenim napadima ispod pojasa, predsjednika UKK Švicarac optužuje da preko udruge nastoji ostvariti svoje osobne i poslovne interese, te da u tu svrhu manipulira korisnicima kredita u CHF, ujedno i članovima udruge na način da ne želi ili odugovlači potpisivanje spomenutog Memoranduma sporazumijevanja sa bankom te da krije dopis kojega mu je na adresu poslala HYPO-ADDIKO banka te da sa istim nije upoznao članove udruge.

Svi su mediji, inače škrti u izvještavanju o višegodišnjoj trakavici u kojoj preostali korisnici ovih, kako je i Europski sud dokazao, nezakonitih kredita u CHF-u, nastoje izboriti minimum svojih ljudskih i građanskih prava, sada brzinom svjetlosti prenijeli klevetanje čovjeka koji se eto, za razliku od političara koje plaćamo i biramo, zaista i usudio boriti za ljude koje  predstavlja, samo zato što je i on jedan od njih.

Niti jedan slobodni medij nije se usudio makar nazvati Durakovića i tražiti komentar, razgovarati s bilo kojim od sudionika blokade banke, kontaktirati banku, ili, barem, otići na Facebook stranicu UKK Švicarac i uvjeriti se da su barem tri od četiri navoda banke, neistinita.

Toliko o objektivnosti i nepristranosti.

Kemal Duraković, isti je dan poslao demantij svim medijima koji su objavili sporno priopćenje HYPO/ADDIKO banke,a u kojemu najavljuje i tužbu zbog klevete prema ovoj banci, ali i nastavak borbe za 9802 preostala korisnika kredita. No što rade mediji?

Većina ih i dalje šuti. Što je najžalosnije, ne zato što su kupljeni, nego zato što se većina i ne sjeća da je u svom sumanutom kopiranju i postavljanju vijesti uopće preuzela ovo angažirano priopćenje od nekog medija koji je vjerojatno dobro omastio brk. Sam Durakovićev dopis demantija s druge strane možda smatraju predugim za čitanje, samim time i  za objavljivanje, pa bolje sve pustiti u vjetar.

„Izijo vuk kenjca“, rekli bi u ovim našim južno-hercegovačkim krajevima.

I što sada? UKK Švicarac nastaviti će sa svojom pravnom borbom za ostvarenje interesa građana Bosne i Hercegovine vezanih nezakonitim kreditima ove austrijske banke, koja je, gle čuda, i u svojoj matičnoj zemlji, još dok je nosila samo naziv HYPO, zaradila kazneni progon i zatvorski tretman svih rukovodećih čimbenika čime je jasno dano do znanja da se u uređenim sustavima ne priznaje kriminalno poslovanje, koliko god ono financijski bilo jako. No što će učiniti mediji? 

Hoće li uopće shvatiti što su učinili na ovom slučaju, i na svim onim slučajevima nad kojima smo se mogli zgražati proteklih dana. Duraković ih sigurno neće tužiti za verbalni delikt kao što to rade visoki politički funkcioneri kada je riječ o povredi njihova digniteta.

UKK Švicarac će naposlijetku sigurno ostvariti konačnu pobjedu te će nezakonito kreditno poslovanje jedne inozemne banke u BiH, baš kao i u svim zemljama gdje je poslovala, biti proglašeno nezakonitim, a korisnici će dobiti svoju zadovoljštinu.

No, kroz kakvu katarzu će morati proći domaći mediji prije nego shvate da je novinarstvo častan poziv ne prljav zanat?

Što će se u BiH morati dogoditi da mediji jednom zaista, makar pojedini, postanu istinski slobodan korektiv društva? Hoće li to naša generacija uopće dočekati?

Zašto svake godine punimo klupe fakulteta novinarstva ako iz njih puštamo kadrove koji će se sutra ionako samo prodati nekoj od politika?

Bolje onda prepustiti politici i elitama da sami odgajaju svoje poslušnike a da država uštedi na obrazovanju novinara.

Nažalost.

Dnevnik ba