Odvjetnica generala Petkovića Vesna Alaburić je naglasila kako je HVO tijekom rata s Muslimanima u BiH cijelo vrijeme samo reagirao na stanje na terenu uvjetovano napadima ARBiH na Hrvate. Također, pobila je tvrdnje da hrvatsko-muslimanski sukob u biH bio „međunarodnog karaktera“.
„General Petković nije davao zapovijedi za vojne akcije, nego uglavnom su to bile zapovijedi o utvrđivanju borbenih linija. Struktura zapovijedi govori da je HVO reagirao na trenutnu situaciju na terenu, pokušavao utvrditi linije obrane i spasiti situaciju kakva je do tog trenutka bila“, kazala je Alaburić.
Petkovićeva obrana nespornim smatra odredbe koje govore da međunarodni sukob postoji ako jedna država ima opću kontrolu nad vojnim snagama u nekoj drugoj državi.
„Smatramo nespornim i da okupacija postoji ako druga država ima efektivnu kontrolu nad teritorijem koji se smatra okupiranim. Raspravno vijeće je na mala vrata preko instituta agenta države to pravilo izmijenilo i utvrdilo da je Hrvatska imala opću kontrolu nad HVO-om. Uopće se nije utvrđivala efektivna kontrola Hrvatske, ali je utvrđeno da je Hrvatska okupacijska sila u BiH. Takvo utvrđeno stanje okupacije naprosto nije pravilno i ono presudu čini nevažećom“, izjavila je Alaburić.
Kad govorimo o okupaciji, dodala je, moramo imati na umu ovlasti okupacijskog upravnika i vojnih zapovjednika na drugačiji način u odnosu na situaciju kad nema okupacije. To je izravno utjecalo na percepciju o ulozi i odgovornosti generala Petkpovića kao zapovjednika HVO-a.
Što se tiče tvrdnji da je Petković zapovjedio granatiranje Mostara i da je zbog tog odgovoran za teroriziranje građana Mostara, obrana je naglasila kako se sve temelji na dokumentu zapovijedi koja nije potpisana ali nosi ime generala Pwetkovića.
„Za tu zapovijed tužiteljstvo tvrdi da je Petkovićeva i da je tim temeljem srušen Stari most. Bili smo šokirani kad je tužitelj taj dokument iznio jer Petković i taj dokument nikad nisu bili dovođeni u vezu s rušenjem Starog mosta. U završnoj smo riječi dokazali da to nije dokument koji je izdao general Petković. Dokazano je da je tog dana Petković bio u Splitu. Potpuno je nesporno da su tog dana s imenom generala Petkovića izdani i drugi dokumenti. Praljak je rekao da taj dokument, iako nosi Petkovićevo ime, general Petković nije izdao, niti potpisao“, ustvrdila je Alaburić.
No, Sudsko je vijeće reklo da je tu zapovijed Petković mogao izdati i iz Splita, kako nije dokazano da nije, onda je uvaženo da jeste.
„To je tragična interpretacija“, istaknula je odvjetnica.
Govoreći o zločinima na području Vareša, Alaburić je rekla da se ne spori da su zločini počinjeni u Stupnom Dolu.
„Ali ukazujemo na određene okolnosti. Zahvaljujući i zapovijedi generala Petkovića, međunarodna zajednica je dva dana nakon zločina ušla u Stupni Dol. Petkovića je o zločinima obavijesti general Ramsey. Dana 2. studenog ‘93. ARBiH je osvojila Vareš. Prema tome, dva dana nakon počinjenja zločina potpunu kontrolu na terenom na kojem su počinjeni zločini imali su predstavnici međunarodne zajednice i ARBiH. Nitko iz HVO-a nije mogao učiniti ništa da utvrdi zločin. Istragu je vodila ARBiH i međunarodna zajednica. Za Petkovića je sporno je li ili nije sudjelovao u utvrđenju odgovornih osoba za počinjenje zločina“, pojašnjava Alaburić.
Navela je kako je Mate Boban bio upoznat sa svim informacijama kojima je HVO tog trenutka raspolagao.
„O tomu smo opširno govorili u našoj žalbi“, kazala je.
Točno je, istaknula je obrana, da je vrhovni zapovjednik HVO-a Mate Boban odlučio da zapovjednik Ivica Rajič ostane na svojoj funkciji ali da promijeni ime u Viktor Andrić.
„Razlozi za takvu odluku su bili to što se željelo zavarati međunarodnu zajednicu da je osoba navodno odgovorna za zločine uklonjena s funkcije ali se željelo zadržati zapovjednika za kojeg je Boban smatrao da jedini može osigurati da HVO ne izgubi kontrolu nad Kiseljakom. Ova činjenica je Petkoviću bila poznata, on snosi svoj dio odgovornosti jer mu je to bilo poznato. No, u tom trenutku je on zamjenik načelnika Glavnog stožera i protiv toga apsolutno ništa nije mogao napraviti“, rekla je Alaburić.
Osvrnula se i na navodne zločine kjoe su počinili pripadnici postroje Bruno Bušić na području Uskoplja.
„Ne postoji niti jedno izvješće da je ta postrojba u Uskoplju u siječnju ‘93. počinila bilo kakav zločin. Mislim na dokument nastao i izdan u prvoj polovini ‘93. kako bi zapovjedništvo to moglo znati. Tužiteljstvo svoje tvrdnje temelji na jednom dokumentu ARBiH koji je nastao na kraju ‘93. i na svjedočenjima dva svjedoka. Ne postoji ni jedan dokument da je postrojba Bruno Bušić počinila bilo kakav zločin u Jablanici u travnju ‘93.“, istaknula.
Također, kazala je kako Kažnjenička bojna jest doista bila vrlo problematična.
„Pet godina smo dokazivali da ta postrojba jest bila u sastavu HVO-a, ali je izravno bila podređena Mati Bobanu i Petković nije imao nikakvu izravnu kontrolu nad tom postrojbom. Ako obratimo pažnju što je Tužiteljstvo reklo, vidjet ćemo da se pozivaju samo na jedan dokument iz srpnja ‘93. godine, a i Tužiteljstvo je napomenulo da je Petković nije jedini potpisnik tog dokumenta. To nije bila postrojba koja je bila pod izravnim zapovjedništvom Glavnog stožera“, navela je odvjetnica generala Petkovića.
Zaključila je i kako Tužiteljstvo stavlja znak jednakosti između zločina i planiranja vojnih akcija.
„Mi smatramo da se radi o logičkoj grešci da takav način zaključivanja nikako ne može voditi do ispravnog zaključka“, izjavila je odvjetnica Alaburić.
Dnevnik.ba