Boris Orenčuk, rođen je u Mostaru 13. 7. 1989. godine. Srednju školu likovnih umjetnosti Gabrijela Jurkića na Odsjeku za kiparstvo završio u Mostaru. Na Univerzitetu Džemal Bijedić u Mostaru završio Odsjek likovnih umjetnosti - smjer kiparstvo. Magistrirao „master“ na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu također na Odsjeku kiparstvo. Član je Udruženja likovnih umjetnika BiH / ULUBIH, Udruženja likovnih umjetnika „Format“/ ULUF i Društva hrvatskih likovnih umjetnika u Federaciji / DHLU. Dobitnik je nagrade Fondacije Slipičević iz domene likovnih umjetnosti u gradu Mostaru 2016. Učestvovao na kiparskoj koloniji i međunarodnom simpozijumu skulpture Ostrožac, BIH 2014., međunarodnoj kiparskoj koloniji i simpozijumu kiparstva Kornica, BIH 2016, te na regionalnom projektu City Lab u Sarajevu i Mostaru, koji je realiziran od strane Bauhaus Universität/MFA programa „Umjetnost u javnom prostoru i nove umjetničke strategije“ (Weimar). Radovi mu se nalaze u fundusima Hrvatskog doma herceg Stjepana Kosače u Mostaru i Fondacije za scenske, likovne i muzičke umjetnosti BIH.
Ovo mu je četvrta samostalna izložba skulptura, a do sada je imao dvadeset osam (28) skupnih izlagačkih aktivnosti, prenosi Fena.
Osvrt za izložbu pripremila je povjesničarka umjetnosti Danijela Ucović gdje navodi; Boris Orenčuk četvrtom samostalnom izložbom potvrđuje koncept svog, već sada, prepoznatljivog stvaralaštva. Naime, na ovoj izložbi razvidno je da su skulpture selektirane u 4 zaokružene cjeline, a njihovo grupiranje uvjetovano je materijalima od kojih su nastale. U prvoj skupini su skulpture izrađene od drvene kore, u drugoj od parketa,a u trećoj su one koje su nastale kombiniranjem željeza i zemlje. Četvrtoj skupini pripadaju skulpture od istrošenog brusnog papira za beton.Za razliku od prethodnih, specifikum ove izložbe nalazi se u drugačijim materijalima od kojih su napravljena djela; u delikatno konfiguriranim formama i redukciji vertikale; povezivanju i sjedinjavanju izlagačkog prostora i skulptura, što je čitavu postavljenu kompoziciju stavlja u domenu „umjetnosti ambijenta“. Takav pristup nam govori da je za njega skulptura neraskidivo povezana s tlom te da treba iskazivati stabilnost, postojanost i pripadnost prostoru. Orenčukove skulpture nastaju kao proces istraživanja atipičnoga materijala za standardni medij skulpture koji je involvirao u izvedbu tipične skulptorske forme – ljudske figure. Njegov cjelokupni opus prožet je istraživanjem odnosa između određene materije i oblika, kao i njihovom harmoničnom korespondencijom. Mladi mostarski kipar, kroz svoje djelovanje, pokazuje istrajnost i potrebu za kontinuiranim stvaranjem. Predanim radom dorastao je ozbiljnim izazovima oblikovnosti, o čemu nam najviše govori sposobnost da jednu figuru likovno zaokruži -bez obzira na njezinu dimenziju i strukturu- te da ista, u idejnom smislu, ima snažnu interakciju s prostorom i publikom. Njegovi ljudi su podjednako samozatajni i krhki kao i prodorni i moćni te često mogu provocirati promatračevu percepciju i izazivati različite pristupe, misli i emocije. Oni ne diktiraju i ne određuju način na koji će biti shvaćeni, nego puštaju da budu doživljeni po individualnom nahođenju. Naime, lako se zapitati tko su ti ljudi koje Orenčuk stvara? Jesu li oni konkretne persone čije ime samo on zna ili su to određeni karakteri/tipovi ljudi? Jesu li to ljudi ili fiktivna bića? Je li to autor ili smo to mi? Ako to ne uspijemo zaključiti objektivno, onda je to bolje uraditi subjektivno jer su izložena djela, prema autorovom iskazu, posljednja u njegovom istraživačkom putu koje vode smjernice Materija-Oblik-Vertikala.