Početak srpnja 1993 godine za Hrvate Fojnice najteže je razdoblje u novojoj povijesti. Prije 24 godine doživjeli su egzodus koji je rezultirao progonom, ubojstvima te brojnim zločinima za koje ni do danas nitko nije odgovarao. Sve je počelo kršenjem Sporazuma skoljenog uz posredovanje međunarodnih predstavnika, a koji je Fojnicu kao posebnu „sanitetsku zonu“ trebao zaštiti od scenarija kakav je ratne 1993 godine viđen u ovom srednjobosanskom gradiću.
„Nož u leđa“ Hrvatima Fojnice zabijaju dojučerašnji saveznici, bošnjački politički vrh i tzv. Armija BiH. U skladu s naputkom tadašnjih najviših bošnjačkih vojnih i političkih struktura, po kojoj je tzv. Armiji BiH naloženo da u svim sredinama gdje žive Hrvati glumi savezništvo s HVO-om, dok ojača vlastite redove, 2. srpnja tzv. Armija BiH napada Fojnicu.
Time počinje masovan progon hrvatskog stanovništva. Napadom je ujedno i prekršen Sporazum o Fajnici kao takozvanoj „sanitetskoj zoni“ kojeg su sklopili zapovjenik postrojbi HVO-a u Fojnici Branko Stanić, zapovjednik Armije BiH Nihad Kamenjaš i francuski general Filip Morion, tadašnji zapovjednik snaga UNPROFOR-a u BiH.
Među najtežim zločinima koje je tzv. Armija BiH počinila nad hrvatskim stanovništvom Fojnice, su ubojstva 23 civila od kojih su neki živi spaljeni. Primjerice, 76-godišnja Luca Barbić i njezina kćer Ana spaljene su žive u selu Šćitovo. Među ubijenim civilima su i fra Nikica Miličević i fra Leon Migić, gvardijan i vikar Franjevačkog samostana u Fojnici. Na pragu Samostana 13 studenog 1993 godine ubio ih je Miralem Čengić, pripadnik tzv. Armije BiH. Braneći Fojnicu poginulo je oko 100 pripadnika HVO-a, njih 300 je ranjeno, a 50 fojničkih Hrvata prošlo je kroz logore Armije BiH. Većina je završila u logoru „Silos“ u Kaćunima, u općini Busovača.
Svim zločinima počinitelji su zajednički, dolaze iz tzv.Armije BiH, a zajednička im je i činjenica da za njih ni 24 godina poslije nitko nije odgovarao. Čak su i nalogodavci ubojstva gvardijana i vikara do danas su ostali nepoznati i nekažnjeni, a počinitelj u više navrata pomilovan, navodi artinfo.ba
Teška ratna prošlost i nemogućnost pronalaska zaposlenja u Fojnici u čijim strukturama vlasti i upravljanja javnim poduzećima Hrvati imaju minimalnog ili nikakvog udjela, glavni su razlozi kontinuiranog trenda iseljavanja Hrvata iz ove srednjobosanske općine.
Potvrđuje to i statistika župe Fojnica za prošlu prema kojoj od prijeratnih skoro šest tisuća vjernika u župi Fojnica danas živi njih nešto više od 2800. Iako je trend odlaska izražen u skoro svim sredinama u BiH, kad je riječ o Hrvatima on se posebno osjeti u mjestima koje HVO nije uspio obraniti, odnosno iz kojih su Hrvati protjerani, a njihov povratak nikad u potpunosti nije zaživio.
Dnevnik.ba